PočetnaEsejiProzori"Dernek" - Život na hrvatski način

“Dernek” – Život na hrvatski način

|

Veliki hrvatski scenarist, redatelj i filmski kritičar Zoran Tadić (1941. – 2007.), najpoznatiji po igranom filmu “Ritam zločina” iz 1981. godine, svoj antologijski dokumentarac “Dernek” (Zagreb film, 1975.) zasnovao je na oštrom kontrastu dvaju suprotstavljenih svjetova virtuozno se fokusirajući na motiv prijelaza iz jednog u drugi. Njegov glavni protagonist nemenovani je mladić koji u petak, 31. listopada 1974., u četiri sata poslijepodne osobnim automobilom kreće na put iz Münchena. Mladićeva konačna destinacija je selo Prisika kod Aržana, na granici između BiH i Hrvatske, gdje stiže idućeg jutra nakon cjelonoćne vožnje. Tamo se zadržava tek jedan dan, da bi već idućeg jutra krenuo natrag za Njemačku.

Film bez naratora i govornih dionica prikazuje vikend novopečenog gastarbajtera u svom rodnom selu za vrijeme Svih svetih. Blagdan je to kojeg seljani tradicionalno obilježavaju posjetom crkvi, ali i dernekom iz naslova Tadićevog filma. Osnovna intencija nagrađivanog hrvatskog filmaša suprotstavljanje je nepomirljivog: tuđinskog svijeta u kojem mladić zarađuje kruh sa sedam kora i zavičajnog okružja gdje provodi slobodni vikend. Svoj dvanaestominutni film Tadić u skladu s ovom odlukom dijeli na dvije jednakopravne polovice. Prvih šest minuta otpada na noćno putovanje mladića sastavljenog od kombinacije kadrova unutar njegovog automobila – onih izvana dok vozi kišnom autocestom, odnosno snimljenih na odmorištima tijekom puta. Režijski je većina kadrova oblikovana tako da izaziva osjećaj klaustrofobije, otuđenosti i izoliranosti pojedinca. Jedina osoba s kojom mladić tijekom putovanja slučajno razmijeni par riječi je djelatnik benzinske pumpe. Tadić ovaj samotni dojam postiže sugestivno koristeći kakofoniju prometa i ceste koja zaglušuje čitavo putovanje, dok na razini kadriranja suprotstavlja blize planove mladićevog lica i geometrijski pravilno oblikovanih totala modernističkih prostora u kojima se nalazi.

Stvari se radikalno mijenjaju točno na polovici “Derneka”. Glavni protagonist u tom trenutku dolazi u svoje rodno selo, kutak zemlje bez asfalta, modernih zgrada i gustog prometa. Njegov je automobil, čini se, jedini metalni četverokotačni gost pomalo pustog mjesta. Sljedeći kadar otkriva mladića okruženog gomilom dobro raspoloženih ljudi. S njima izlazi iz velike seoske crkve, da bi se potom u društvu nekolicine muškaraca posvetio igranju starinskih igara poput skoka u dalj, kamena s ramena i šije-šete. Dobro raspoložen, mladić daje sve od sebe kako bi potvrdio pripadnost grupi. Druženje kulminira pred zoru skupnim pjevanjem gange, nakon čega Tadićev junak ulazi u automobil i napušta svoje selo. Posljednji, izrazito dugi kadar filma, sa statične pozicije u totalu pokazuje odlazak automobila iz sela. Rez slijedi nakon njegovog izlaska iz videokruga kamere. Tadić tako mudro gledatelje ostavlja u selu dopuštajući mladiću napuštanje vlastite priče, odnosno filma.

Svjetonazorski sukob otuđenog i hladnog Zapada u kojem protagonist tek gostuje u vlastitom životu i toplog zavičajnog kraja gdje odrasli muškarci igraju igre, zagrljeni pjevajući do zore, odaje romantičarske nazore autora kao i njegovu dobro znanu sklonost idealiziranju i fabriciranju slike Dalmatinske zagore kao mjesta iskonskog života. U svojim najpoznatijim dokumentarnim ostvarenjima poput “Poštara s kamenjara” (Zagreb film, 1971.), “Druge” (Zagreb film, 1972.) i “Pletenice” (Zagreb film, 1974.), Zoran Tadić iskorištava žanr etnografskog dokumentarnog filma kako bi konstruirao utopijski prostor života usklađenog s ritmom same prirode, lišenog potrebe za materijalnim i drugim grijesima. Protagonist “Derneka” odmetnuti je pojedinac koji toj Arkadiji ne vjeruje, odlučivši je napustiti u korist punijeg želuca. Ipak, o njoj ne može prestati misliti, osuđen na životarenje u okrutnom limbu međuprostora, između mogućeg i željenog, metaforički utjelovljenog u prvoj polovici filma.

Tadić u “Derneku” veze goblen ruralne Hrvatske, zapravo tek ultimativnu fikciju, odnosno infantilnu maštariju naivnog protagonista koji vozi cijelu noć kako bi gacao po blatu rodnog sela. Fikcije, posebno one bajkovite, nasušno su potrebne osjetljivim dušama poput njegove kako bi preživjele okrutnost svakodnevnog života. Zapanjujuće, Zoran Tadić za razliku od Krste Papića, nikada nije prokazao primitivizam i neiskorjenjivu sklonost nasilju tog istog podneblja. Naprotiv, od njega je uporno gradio poetiziranu, intimnu utopiju. Karijere dvaju velikih hrvatskih dokumentarista ipak se motivski preklapaju u prostoru Dalmatinske zagore i liku emigranta kojeg to podneblje od pamtivijeka proizvodi; čovjeka koji o domovini zaslijepljeno sanja, a u međuvremenu ponizno, otužno i tiho negdje drugdje živi život na hrvatski način.

“Dernek”

  • Scenarij i režija: Zoran Tadić
  • Organizacija: Ante Deronja
  • Kamera: Milan Dušanović
  • Montaža: Tihomir Odić
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1975.
  • Trajanje: 12 minuta


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Goran Dević: “Kad su vidjeli da politička elita dolazi preko reda, ljudi su zaključili da cijepljenje nije loše”

Jedan od najvećih hrvatskih živućih dokumentarista, Goran Dević govori o svom najnovijem dokumentarcu, "Paviljon 6" (2024).

Art-kino: “Tijelo” Petre Seliškar i retrospektiva Wernera Herzoga

Na repertoar riječkog Art-kina dolazi dokumentarni film "Tijelo" Petre Seliškar i velika retrospektiva Wernera Herzoga.

Ivanu Ramljaku ovogodišnja Nagrada “Vladimir Nazor” za najbolji film

Ovogodišnja Nagrada "Vladimir Nazor" za najbolji film, pripala je Ivanu Ramljaku za njegov dokumentarac "El Shatt - Nacrt za utopiju".

Petra Seliškar: “‘Tijelo’ je dokaz kako nastaviti živjeti i voljeti život”

Redateljica Petra Seliškar i glavna protagonistica Urška Ristić, za naš su portal pričali o dokumentarnom filmu "Tijelo" (2023).

Uskoro se održava 17. Gledalište Kinokluba Zagreb

Sedamnaesto po redu Gledalište Kinokluba Zagreb, održavat će se od 29. svibnja do 1. lipnja u kinu Kinoteka.

Opatijska projekcija dokumentarca “Funne: Djevojke koje sanjaju more”

U sklopu programa "Liburnia uplovljava", u Opatiji će se prikazati dokumentarac "Funne: Djevojke koje sanjaju more" (2016) Katije Bernardi.

Nagrada hrvatskom projektu na 39. DOK.fest Münchenu

Projekt hrvatskog dokumentarnog filma "Kuće na pijesku" redatelja Vida Begića osvojio je industrijsku nagradu na 39. DOK.fest Münchenu.

Pobjednik CPH:DOX-a predvodi dokumentarnu konkurenciju 17. Subversive Film Festivala

Od 20. do 26. svibnja u kinu Kinoteka i Dokukinu KIC održat će se 17. izdanje Subversive Film Festivala, uz lijep broj dokumentarnih filmova.

Projekcija “Tijela” Petre Seliškar uz razgovor s autoricom i glavnom protagonisticom

U zagrebačkom Dokukinu KIC sutra će se održati projekcija filma "Tijelo" Petre Seliškar uz razgovor s autoricom i glavnom protagonisticom.

Svjetska premijera “Paviljona 6” Gorana Devića na 31. Sheffield DocFestu

Hrvatski dokumentarist Goran Dević svoj će najnoviji dokumentarni film "Paviljon 6" (2024) najprije predstaviti na 31. Sheffield DocFestu.