Američka dokumentarna produkcija od početka ratova u Afganistanu i Iraku pa naovamo, nije štedjela s naslovima koji su nas nemilosrdno potegnuli za kragnu pa povukli ravno na prvu liniju, gdje hrabri američki momci ostavljaju mladost boreći se protiv čudovišta u turbanima.
Svi ti silni stvarni heroji prodavali su nam se kao junaci akcijskih filmova – no što s borcima zemlje koja akcijskih filmova nema? Poput, recimo, Afganistana danas, gdje se takvi filmovi više gledaju kroz prozor, nego u kinima?
Redateljski dvojac Saeed Taji Farouky – Michael McEvoy prvi je predstavio stvarne akcijske junake treće strane, one koja se u većini gorespomenutih uradaka pojavljivala u svojstvu sporednih likova i sekundarne minutaže, nerijetko i kao comic relief.
“Reci proljeću da ne dolazi” / “Tell Spring Not To Come This Year” (2015) usmjerio je kameru isključivo prema pripadnicima Afganistanske nacionalne armije, koji nakon povlačenja snaga NATO saveza pokušavaju smanjiti kaos u opasnoj provinciji Helmand.
Odlaskom koalicijskih snaga, koje su za sobom odvukle čak i električne instalacije, ostavivši tek pokoju knjigu i poprilično puno plastike, ostali su lokalni vojnici koji se za plaću (naravno da kasni mjesecima) donkihotovski bore s talibanskom hobotnicom, bez neke posebne vizije skorog završetka kaosa. Prošavši američku obuku, ovi novopečeni ratnici pokušavaju stvoriti nacionalnu državu na zgarištu plemenskog kaosa.
Glavni potporni stup “Reci proljeću da ne dolazi” nije toliko u slici, ma koliko zanimljiva ona bila, koliko u zvuku, u izjavama kao kralježnici cijelog uratka, gotovo pa osluškivanju unutarnjih monologa vojnika i zapovjednika, a koji oslikavaju ne samo psihologiju i mentalitet jedne udaljene zajednice, već i stanje na terenu. Zbog čega se čini da kroz svega nekoliko rečenica uspije objasniti koliko CNN u mjesec dana.
Nije da nema akcije – zapršte meci kao u svakom dobrom “Restrepu”, “Korengalu” i “Armadillu”, a uz snažnu dozu adrenalina s prve crte dobivamo i solidnu seansu na kauču, komad bliskoistočne vojničke filozofije s bonusom kulturnih studija. Nije loše za ratni dokumentarac.
