PočetnaRecenzije13. HRFF: "U tranzitu" - Posljednje dokumentarno putovanje Alberta Mayslesa

13. HRFF: “U tranzitu” – Posljednje dokumentarno putovanje Alberta Mayslesa

|

U ožujku ove godine zauvijek nas je napustio veliki američki dokumentarist Albert Maysles. Zajedno s bratom Davidom (preminuo 1987. godine) sačinjavao je najpoznatiji nefikcijsko-bratski par svih vremena (“Salesman”, 1968.; “Gimme Shelter”, 1970.; “Grey Gardens”, 1975.), utrvši put direktnom filmu, u kojem su autori tek nepristrani promatrači događaja koji se pred njima odvijaju.

“U tranzitu” / “In Transit” (2015), Albertov posljednji film u karijeri, također slijedi lijepu tradiciju direct cineme uz koredateljsku pripomoć mladih filmaša (Lynn True, David Usui, Nelson Walker III i Benjamin Wu), od kojih su neki tek zakoračili u svijet iza kamere.

Maysles i njegovi mladi kompanjoni kročili su najdužom američkom međugradskom željezničkom trasom, zaduženom za spajanje Chicaga na istoku, odnosno Portlanda i Seattlea na zapadu zemlje.

Putnički vlak The Empire Builder željezna je grdosija na više katova zadužena za gutanje razdaljine od oko 3500 kilometara, a opremljena je restoranom i spavaćim kolima koji svojim putnicima barem malo olakšavaju napor trodnevnog tramakanja.

“U tranzitu” je realiziran kao opservacijsko-ispovjedni kolaž više protagonista bez nositeljske uloge, koncepcijski dosta blizak “Specijalnim vlakovima” (1972) Krste Papića. Očekivano, i ovdje bivamo suočeni s melting potom najrazličitijih sudbina, od žene prisiljene na davanje djeteta posvojiteljima, klinca u potrazi za crnim zlatom u Sjevernoj Dakoti pa sve do Indijanca na terapiji vlakom.

Može li Mayslesu onda netko prigovoriti da u “Tranzitovoj” celuloidnoj lokomotivi nije zapravo zarobio djelić nesputane i divlje americane o kojoj sa žalom u oku pjeva Lana Del Ray? Amerika bez Johna Waynea i Marilyn Monroe, ali Amerika u kojoj još čuči smisao za avanturu, miris Mississippija i pogled preko horizonta…

Pruga, dakako, predstavlja višeznačnu metaforu, označavajući početak i kraj (životnog ciklusa, poslovnih prilika, prekretnicu…); pobjedu čovjeka nad prirodom; američku inženjersku izvrsnost i imperijalističku nadmenost u isto vrijeme. Na kraju i dobri stari – kič.

Problem sličnih, disperzirano-anketnih dokumentaraca, leži upravo u heterogenosti autorove pozornosti, koja zbog iznimno kratkog vremenskog razdoblja u kojem nastaje i same širine sugovorničkog kadra, ne može prodrijeti među baršunastije slojeve svojih likova.

U takvim uvjetima, kvaliteta snimljenog materijala ponajprije ovisi o trenutnoj inspiraciji sugovornika i njihovoj količini respekta naspram isukanog objektiva. Vremena za građenje odnosa između redatelja i protagonista gotovo da i nema, a bogme ni previše prilika za popravnu repliku.

“U tranzitu” zaista u pojedinim trenucima djeluje kao neobavezan hopes and dreams anketarij, od kojeg su i “The Last Train Home” (Lixin Fan, 2009.) i “Ministarstvo željeza” / “The Iron Ministry” (J.P. Sniadecki, 2014.) stepenicu kvalitetniji tračnički dokumentarci novijeg godišta.

No, redateljski velikani poput Mayslesa imaju snage i umijeća već prožvakanoj premisi ulične dokume(r)ntacije, upumpati svježu krv i natjerati nas da se ponovno zaljubimo u ljudski rod (mladić koji ostavlja poznati život radi ljubavi; umirovljeni vojnik s bogatom povijesti bolesti kojem je to možda zadnje putovanje u životu; 23-godišnja Kineskinja koja se želi povezati s prirodom…).

Neke univerzalne teme poput ljubavi, života, smrti i želje za ružičastijom budućnošću, nisu podložne promjenama i zubu vremena, zar ne?

Američki doku-virtuoz svoju finalnu umjetničku kreaciju započinje nimalo slučajnim marktwainovskim citatom mladića u potrazi za boljim životom – “Čim sam dobio zadnju plaću, uskočio sam na vlak i otišao”. Može li Mayslesu onda netko prigovoriti da u “Tranzitovoj” celuloidnoj lokomotivi nije zapravo zarobio djelić nesputane i divlje americane o kojoj sa žalom u oku pjeva Lana Del Ray? Amerika bez Johna Waynea i Marilyn Monroe, ali Amerika u kojoj još čuči smisao za avanturu, miris Mississippija i pogled preko horizonta…

"U tranzitu" / "In Transit"
Režija: Albert Maysles, Lynn True, David Usui, Nelson Walker III, Benjamin Wu
Godina proizvodnje: 2015.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 76 minuta

Povezani tekstovi

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

U tijeku prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split

U tijeku su prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split.

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.
Režija: Albert Maysles, Lynn True, David Usui, Nelson Walker III, Benjamin Wu<br> Godina proizvodnje: 2015.<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Trajanje: 76 minuta13. HRFF: "U tranzitu" - Posljednje dokumentarno putovanje Alberta Mayslesa