PočetnaRecenzije13. HRFF: "U tranzitu" - Posljednje dokumentarno putovanje Alberta Mayslesa

13. HRFF: “U tranzitu” – Posljednje dokumentarno putovanje Alberta Mayslesa

|

U ožujku ove godine zauvijek nas je napustio veliki američki dokumentarist Albert Maysles. Zajedno s bratom Davidom (preminuo 1987. godine) sačinjavao je najpoznatiji nefikcijsko-bratski par svih vremena (“Salesman”, 1968.; “Gimme Shelter”, 1970.; “Grey Gardens”, 1975.), utrvši put direktnom filmu, u kojem su autori tek nepristrani promatrači događaja koji se pred njima odvijaju.

“U tranzitu” / “In Transit” (2015), Albertov posljednji film u karijeri, također slijedi lijepu tradiciju direct cineme uz koredateljsku pripomoć mladih filmaša (Lynn True, David Usui, Nelson Walker III i Benjamin Wu), od kojih su neki tek zakoračili u svijet iza kamere.

Maysles i njegovi mladi kompanjoni kročili su najdužom američkom međugradskom željezničkom trasom, zaduženom za spajanje Chicaga na istoku, odnosno Portlanda i Seattlea na zapadu zemlje.

Putnički vlak The Empire Builder željezna je grdosija na više katova zadužena za gutanje razdaljine od oko 3500 kilometara, a opremljena je restoranom i spavaćim kolima koji svojim putnicima barem malo olakšavaju napor trodnevnog tramakanja.

“U tranzitu” je realiziran kao opservacijsko-ispovjedni kolaž više protagonista bez nositeljske uloge, koncepcijski dosta blizak “Specijalnim vlakovima” (1972) Krste Papića. Očekivano, i ovdje bivamo suočeni s melting potom najrazličitijih sudbina, od žene prisiljene na davanje djeteta posvojiteljima, klinca u potrazi za crnim zlatom u Sjevernoj Dakoti pa sve do Indijanca na terapiji vlakom.

Može li Mayslesu onda netko prigovoriti da u “Tranzitovoj” celuloidnoj lokomotivi nije zapravo zarobio djelić nesputane i divlje americane o kojoj sa žalom u oku pjeva Lana Del Ray? Amerika bez Johna Waynea i Marilyn Monroe, ali Amerika u kojoj još čuči smisao za avanturu, miris Mississippija i pogled preko horizonta…

Pruga, dakako, predstavlja višeznačnu metaforu, označavajući početak i kraj (životnog ciklusa, poslovnih prilika, prekretnicu…); pobjedu čovjeka nad prirodom; američku inženjersku izvrsnost i imperijalističku nadmenost u isto vrijeme. Na kraju i dobri stari – kič.

Problem sličnih, disperzirano-anketnih dokumentaraca, leži upravo u heterogenosti autorove pozornosti, koja zbog iznimno kratkog vremenskog razdoblja u kojem nastaje i same širine sugovorničkog kadra, ne može prodrijeti među baršunastije slojeve svojih likova.

U takvim uvjetima, kvaliteta snimljenog materijala ponajprije ovisi o trenutnoj inspiraciji sugovornika i njihovoj količini respekta naspram isukanog objektiva. Vremena za građenje odnosa između redatelja i protagonista gotovo da i nema, a bogme ni previše prilika za popravnu repliku.

“U tranzitu” zaista u pojedinim trenucima djeluje kao neobavezan hopes and dreams anketarij, od kojeg su i “The Last Train Home” (Lixin Fan, 2009.) i “Ministarstvo željeza” / “The Iron Ministry” (J.P. Sniadecki, 2014.) stepenicu kvalitetniji tračnički dokumentarci novijeg godišta.

No, redateljski velikani poput Mayslesa imaju snage i umijeća već prožvakanoj premisi ulične dokume(r)ntacije, upumpati svježu krv i natjerati nas da se ponovno zaljubimo u ljudski rod (mladić koji ostavlja poznati život radi ljubavi; umirovljeni vojnik s bogatom povijesti bolesti kojem je to možda zadnje putovanje u životu; 23-godišnja Kineskinja koja se želi povezati s prirodom…).

Neke univerzalne teme poput ljubavi, života, smrti i želje za ružičastijom budućnošću, nisu podložne promjenama i zubu vremena, zar ne?

Američki doku-virtuoz svoju finalnu umjetničku kreaciju započinje nimalo slučajnim marktwainovskim citatom mladića u potrazi za boljim životom – “Čim sam dobio zadnju plaću, uskočio sam na vlak i otišao”. Može li Mayslesu onda netko prigovoriti da u “Tranzitovoj” celuloidnoj lokomotivi nije zapravo zarobio djelić nesputane i divlje americane o kojoj sa žalom u oku pjeva Lana Del Ray? Amerika bez Johna Waynea i Marilyn Monroe, ali Amerika u kojoj još čuči smisao za avanturu, miris Mississippija i pogled preko horizonta…

"U tranzitu" / "In Transit"

O FILMU:

Režija: Albert Maysles, Lynn True, David Usui, Nelson Walker III, Benjamin Wu
Godina proizvodnje: 2015.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 76 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Dokunet podcast #2: Damir Markovina i Ivan Ramljak

U našem drugom podcastu ugostili smo redatelje Damira Markovinu i Ivana Ramljaka.

Silvestar Kolbas: “Živimo u kulturi uspjeha i ljudi u pravilu ne vole pokazivati svoje slabosti”

Silvestar Kolbas je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji dokumentarni film, "Naša djeca" (Factum, 2024.).

“Dont Look Back” – Začetak autorske rock dokumentaristike

U prvom tekstu serije eseje "Rockdocs" pišemo o filmu "Dont Look Back" (1967) američkog autora D.A. Pennebakera.

Preminuo Morgan Spurlock

U četvrtak je od posljedica raka u 53. godini preminuo američki redatelj, scenarist i producent Morgan Spurlock.

17. Subversive Film Festival: “Zemlja za nas” – Bez motike nema kruha

"Zemlja za nas", cjelovečernji prvenac Karle Crnčević, otpočinje razmjerno tajanstveno, sugerirajući ulazak u kakav svijet misterija...

“Crna kutija: Dnevnici” Shiori Ito najbolji dokumentarni film 17. Subversive Film Festivala

Svečanom dodjelom nagrada "Wild Dreamer Dragan Rubeša", u subotu je završeno sedamnaesto izdanje Subversive Film Festivala.

17. Subversive Film Festival: “Soundtrack za državni udar” – (De)džezifikacija Konga

"Soundtrack za državni udar" (2024) je impresivan film koji se može uvrstiti među najviša dostignuća svetske dokumentaristike tekuće dekade.

Zlatna palma za film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića!

Igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film 77. Cannesa!

17. Subversive Film Festival: “Moj ukradeni planet” – Nakon revolucije

"Moj ukradeni planet" sjetan je film, natopljen s mnogo gorčine, jer je autorica u svojoj domovini Iranu provela više od četrdeset godina.

17. Subversive Film Festival: “Stanari” – Tri sprovoda i dva štrajka glađu

"Stanari" / "The Flats" (2024) Alessandre Celesije, usmjereni su na posljedice Nevolja (The Troubles / Na Trioblóidi), kako ih zovu u Irskoj.
Režija: Albert Maysles, Lynn True, David Usui, Nelson Walker III, Benjamin Wu<br> Godina proizvodnje: 2015.<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Trajanje: 76 minuta13. HRFF: "U tranzitu" - Posljednje dokumentarno putovanje Alberta Mayslesa