Još 2010. godine mlada Amerikanka Madeleine Sackler deflektirala je političke konotacije oko svojeg debitantskog dugometražnog uratka o sjaju i bijedi američkog obrazovnog sustava (“The Lottery”, 2010.). Politika je ostala izvan glavnog meni-motiva tada 27-godišnje Njujorčanke, inače diplomantice prestižnog Sveučilišta Duke.
Nekoliko godina kasnije Sackler ponovno dolazi pod lupu svjetske (aktivističke) javnosti s filmom “U glavnim ulogama: Nestabilni bjeloruski elementi” / “Dangerous Acts Starring the Unstable Elements of Belarus” (2013) kojeg ovih dana imamo prilike gledati u Dokukinu KIC i kroz redovnu hrvatsku kino distribuciju.
Je li u međuvremenu nešto iskusnija i battle tested Sackler promijenila mišljenje glede političko-aktivističkog angažmana u vlastitim filmskim kreacijama, poznato bogme nije. No, ono što jest stane u jednu ključnu rečenicu – Amerikanka je snimila prokleto važan i aktualan film o aktivistima Bjeloruskog Slobodnog kazališta! Film koji bi trebao rezonirati i kroz utrobe balkanskih supatnika sličnih povijesnih naslijeđa…
Naravno, nije bilo prijeke potrebe za uvoženjem apsolutističkih Država – to sam ja premisa iz država koje su prosječnom Hrvatu apstraktne poput Jupiterovih mjeseca. Zašto ići u Graz po špeceraj, kad je za vrijeme druge polovice devedesetih bilo dovoljno promoliti glavu kroz prozor i slušati čarobne basne o žutim i zelenim vragovima.
Madeleine Sackler režirala je školski primjer pametnog angažiranog filma koji gledatelju ne nameće vlastitu filozofiju svijeta, ali koji u isto vrijeme od njega traži angažman, ili u najmanjem slučaju – reakciju na događaje s velikog platna. Čak i bez potrebnog šireg političkog konteksta i povijesti Lukašenkovog dolaska na vlast, “U glavnim ulogama: Nestabilni bjeloruski elementi” je važan i potreban film.
Ili se, zajebancije radi – zašto ne – odbijati od policijskih kornjača čija se zadaća zaustavila na – zaustavljanju građanskih prosvjeda na Trgu bana Josipa Jelačića; nešto istočnije, sličnu ali neusporedivo opasniju veselicu proživljavali su rušitelji Miloševićevog režima pred beogradskom Saveznom skupštinom.
“U glavnim ulogama: Nestabilni bjeloruski elementi” donosi priču o osmero bjeloruskih glumaca-aktivista – sada i disidenata – Bjeloruskog Slobodnog kazališta koji su utekli čizmi sveprisutnog predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka. Posljednja europska diktatura za čovjeka iz naroda kako si tepa apsolutni vladar ove istočnoeuropske države, nedavno (ponovno) premoćno osvojivši peti uzastopni predsjednički mandat.
Kako je svaki oblik javnog djelovanja direktno pod Lukašenkovim nadzorom, tako je bjeloruski kreativno-intelektualni cvijet prisiljen djelovati u čemernoj ilegali. U slučaju BSK-ovih predstava, konzumenti slobodarskih koordinata konačno odredište ganjaju po dvorišnom blatu ruševnih kućeraka – još ruševnijih kvartova.
Kazalište u kući. Nekoliko klupica. Jedna soba. Jedna predstava. Gledalište puno poput šipka. Na pozornici grupna performans-terapija getoiziranom demokracijom koja barem na sat-dva ima smisla. Motivi poznati i publici i kazališnim umjetnicima – cenzura, gušenje individualnosti, nasilje. Smrt. “Želimo stvoriti autentičnu reakciju na zbivanja”, prisnažuje jedan od Sackleričinih aktera.
Amerikanka je “Elemente” snimala pune tri godine, i više nego dovoljno za autentični time-lapse degeneracije jedne promašene ideje i zombificiranih ideala. Nakon 2010. godine i po mnogima iznimno upitnih predsjedničkih izbora, mnogi oponenti Lukašenkove autokratske vladavine bili su prisiljeni napustiti domovinu, uključujući naše junake koji su dobili politički azil u Velikoj Britaniji.
Nakon današnje projekcije dokumentarca “U glavnim ulogama: Nestabilni bjeloruski elementi” (Dokukino KIC, 17.30 sati), bit će organizirana rasprava pod nazivom “Politički teatar”. Na istoj će sudjelovati Miroslav Nune Popović, copywriter, kreativni direktor, performer (Grupa Magnet) i organizator prosvjeda protiv režima Slobodana Miloševića; hrvatski filmski i kazališni redatelj Mario Kovač te kazališni redatelj Oliver Frljić.
Više od tisuću ljudi završilo je pod zatvorskim ključem nakon prosvjeda 19. prosinca 2010., među njima i opozicijski favorit Andrej Sanjikov. Budući da je Sackler i sama provela dovoljno vremena na terenu, “Elementi” gotovo da i ne sadrže studijsko-arhivske flashbackove (živa nostalgija za domovinom, prizori nasilnih gušenja prosvjeda, nezainteresiranost britanske javnosti za stanje u Bjelorusij), što filmu dodatno ubrizgava potrebnu dozu sirove pet do 12 act now autentičnosti.
“Dio mladih Bjelorusa cijeli svoj život proveo je pod Lukašenkovom vlašću. Zamislite da netko Amerikancima kaže kako će do kraja svojeg morati biti pod Georgeom W. Bushom”, izjadao se američkoj redateljici jedan sugovornik. Kako se na bjeloruskom kaže “Nema nam pomoći”? TBF?
Madeleine Sackler režirala je školski primjer pametnog angažiranog filma o ljudskim pravima koji gledatelju ne nameće vlastitu filozofiju svijeta, ali koji u isto vrijeme od njega traži angažman, ili u najmanjem slučaju – reakciju na događaje s velikog platna. Čak i bez potrebnog šireg političkog konteksta i povijesti Lukašenkovog dolaska na vlast, “U glavnim ulogama: Nestabilni bjeloruski elementi” je važan i potreban film.
