PočetnaRecenzije11. ZagrebDox: "Hotel i lopta" - Dokumentarni Zen koan iz latvijskog hotela

11. ZagrebDox: “Hotel i lopta” – Dokumentarni Zen koan iz latvijskog hotela

|

Kada vam sama redateljica kaže da je ovo film koji “propituje zašto je svijet takav kakav jest”, krenete kimati glavom, kao da ste spoznali smisao života. Ali ruku na srce, to baš i ne govori previše. Istu bi rečenicu mogli ispaliti i mnogi drugi redatelji; zapravo, postoji li dokumentarac koji na neki način ne propituje svijet dok ga dokumentira, bilo politički, društveni i kulturni, bilo svijet unutrašnjeg svemira, u ekspanziji unutar glava snažnih pojedinaca koje mogu po(d)nijeti filmsku minutažu na vlastitim plećima?

Ništa od toga – društvo, kulturu, politiku i snažne pojedince – nećete pronaći u “Hotelu i lopti” / “Hotel and a Ball” / “Viesnīca un bumba” (2014). Ovaj višestruko nagrađivani spori vlak kroz životnu banalnost “tjera nas da tražimo ljepotu u jednostavnim stvarima”, kako kaže autorica Laila Pakalnina, smještajući svoj novi uradak u sferu čistog Zena, traženja ljepote u trivijalnim detaljima, otkrivanja cjeline u sitnicama.

“Hotel i lopta” u tom je kontekstu više Zen koan, nego “dokumentarna pjesma prožeta humorom i istinom”, kako je opisuju u popratnom reklamnom tekstu. S objektivom kamere umjesto meditacije, ali jednako meditativnim putovanjem; s dugim, sporim kadrovima, igranjem na kartu trenda poznatog kao slow cinema, kinematografije u kojoj vrijeme i prostor ne znače ništa, ali su opet i sve.

No iako lijep, na trenutke nepredvidivo emocionalan i neobično zanimljiv, “Hotel i lopta” se pomalo ispuše na pola, zarobljen u loopu zbivanja tijekom četrdeset minuta koje se čine barem dvostruko dužima. Uradak koji iziskuje strpljenje, ali ako ništa drugo – koliko ste latvijskih filmova u životu pogledali? Evo prilike.

Filma kojem se ne žuri, koji će vas nježno odvesti na tribine, ali umjesto ptičjeg pogleda na sveukupno stanje stvari dati tek detalje za slaganje vlastite misaone puzzle.

Pranje prozora, dizanje utega, hrkanje, nogometaška zagrijavanja, guljenje jajeta, igra djece, rad aparata za kavu, mazanje pekmeza na kruh, košenje trave (jako puno košenja trave) – film je zanimljiv upravo onoliko koliko su te sitnice koje čine život zanimljive, tj. zanimljivo snimljene.

A ako se “Hotel i lopta” ima s čime pohvaliti, onda je to ljepota i čistoća kadra, igranofilmska atmosfera, vješta igra s motivima, zvukom i voajerskim shotovima. Jako puno voajerskih shotova, jer kamera je konstantno špijun, bilo da skrivena snima s prozora ili se spušta dolje, na sportske terene i u hotelski interijer.

Latvijska redateljica Laila Pakalnina snima od početka devedesetih, a njezina filmografija krcata je svime – od doxova do cjelovečernjih igranih filmova. Nije bez razloga stalna gošća prestižnih filmskih festivala, otkad je imala kratku epizodu u Cannesu 1998., upavši u program Un Certain Regard s igranim dramedyjem “The Shoe” / “Kurpe” (1998).

No iako lijep, na trenutke nepredvidivo emocionalan i neobično zanimljiv, “Hotel i lopta” se pomalo ispuše na pola, zarobljen u loopu zbivanja tijekom četrdeset minuta koje se čine barem dvostruko dužima. Uradak koji iziskuje strpljenje, ali ako ništa drugo – koliko ste latvijskih filmova u životu pogledali? Evo prilike.

"Hotel i lopta" / "Hotel and a Ball" / "Viesnīca un bumba"

O FILMU:

Režija: Laila Pakalnina
Godina proizvodnje: 2014.
Zemlja podrijetla: Latvija
Trajanje: 39 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

5. Nagrada Dokumetar: “Valerija” Sare Jurinčić najbolji hrvatski dokumentarac 2023. godine

"Valerija" Sare Jurinčić osvojila je Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2023. godine.

“Buena Vista Social Club” – Druga prilika za vječnost

U četvrtom nastavku "Rockdocsa" pišemo o dokumentarcu "Buena Vista Social Club" (1999) Wima Wendersa.

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.
Režija: Laila Pakalnina<br> Godina proizvodnje: 2014.<br> Zemlja podrijetla: Latvija<br> Trajanje: 39 minuta11. ZagrebDox: "Hotel i lopta" - Dokumentarni Zen koan iz latvijskog hotela