Početna Recenzije Ususret Oscarima (1/2): "Joanna" predvodi kratkometražnu doku-kolonu

Ususret Oscarima (1/2): “Joanna” predvodi kratkometražnu doku-kolonu

-

Los Angeles će u noći s nedjelje na ponedjeljak po hrvatskom vremenu (22. veljače) po 87. put ugostiti nagrade Oscar. Najprestižnija filmska kolajna sadrži i dokumentarnu kategoriju, a Zlatni kipići dijelit će se dugometražnim i kratkometražnim nefikcijskim djelima.

Shodno takvoj nagradnoj konstelaciji, Dokumentarni.net će oskarovske najave podijeliti u dva različita teksta: prvi će pokriti kratki metar, dok ćemo se u sljedećem baviti s njegovom dugometražnom braćom.

Uspoređujući kandidate po kategorijama, nešto osjetnije kvalitativne fluktuacije vidjeli smo u kratkometražnom dijelu dokumentarnih nominacija. Zanimljivo, svi nominirani dokumentarci osim filma “White Earth” za sobom vuku istu godinu proizvodnje – 2013.

“Chrisis Hotline: Veterans Press 1” ★★★ i 1/2 (2013., Ellen Goosenberg Kent) je, primjerice, tek osrednje-televizijski predstavnik kratkog dokumentarnog metra, bliži Shatnerovom “Rescue 911” dokudramskom serijalu nego čvrstom autorskom ostvarenju s pokrivenim bazama minimalno očekivanog audiovizualnog standarda.

Svakog dana u SAD-u svoj život nasilno okonča 22 ratna veterana. Svakog mjeseca Krizni centar za veterane zaprimi oko 22 tisuće poziva. Kamere dokumentarca “Chrisis Hotline: Veterans Press 1” provele su određeno vrijeme s njegovim požrtvovnim zaposlenicima kojima su prijetnje samoubojstvom i bezizlazne situacije s druge strane telefonske žice postali gotovo uobičajena svakodnevnica. Spašavanje života također.

Današnji gledatelj s pravom očekuje više od svojeg dokumentarnog iskustva, a “Chrisis” – zamrznut u mastodontski ukočenoj vizualnoj estetici davno prohujalih doku-stvarnosti – osim uistinu potresne početne sadržajne premise, na stol ne donosi ništa novog, pogotovo gledajući iz prizme oskarovskog kandidata. Po nama, jedini istinski zalutali metak kompletnih nominacija.

Meksički “The Reaper” / “La Parka” ★★★ i 1/2 (2013) Gabriela Serre je podosta zanimljiviji film od svojeg susjednog prethodnika. Smješten u klaustrofobične hodnike krvlju natopljene klaonice i ispovjedačko srce iscijeđenog glavnog protagonista Efraina, dokumentarac meksičkog filmaša disektira zapravo jezivi ogranak prehrambene industrije.

Ako je jedan od osnovnih dokumentarističkih ciljeva izazvati emotivni podražaj kod svojeg gledatelja – a jest – onda je meksički filmaš obavio kvalitetan posao.

“La Parka” vjerojatno neće primirisati Zlatnom kipiću, ali njena kombinacija Efrainovog rezigniranog očaja (ugašene i ispijene oči bez životnog sjaja), klaoničkog barbarizma (potoci krvi; krajnji produkt, ali izostanak eksplicitnih smaknuća životinja kao izvrsna metafora don’t ask, don’t tell konzumerističkog društva) i iskrene refleksije (“Žao mi je životinja jer i one osjećaju bol”; “Bikovima u trenutku smrti cure suze”; “Bojim se da ću završiti poput životinja koje sam ubijao”) promijenit će vam pogled na sadržaj današnjeg ručka. Ako ništa, barem na nekoliko sati…

Poljaci su među oskarovske kratkiše došli s dva filma, od kojih bi “Joanna” ★★★★ i 1/2 (2013) Anete Kopacz – svaki drugi scenarij bi predstavljao kozmičku nepravdu – trebala autoritativno domarširati do glavne nagrade.

Ponekad, samo ponekad, određeni filmovi posjeduju magičnu moć zaustavljanja vremena i usporavanja valjka galopirajuće neminovnosti. Kopacz je uspjela u tom naumu, iskoristivši kataklizmičnu situaciju smrtno bolesne junakinje i od nje – umjesto odbrojavanja ovozemaljskih sekundi – izmodelirala paralelni narativ trijumfa života i trenutka u kojem pojmovi poput “prošlosti” i “budućnosti” imaju manju vrijednost od nekadašnjih hrvatskih dinara.

“Joanna” je rijetko empatičan, nemametljiv i ljudskošću potkožen dokumentarac. “Joanna” razornim emotivnim krošeom pogađa usred lijeve pretklijetke…

Razorno, kvragu, pogađa i “Nasza klatwa” / “Our Curse” (2013)  Tomasza Silwinskog, još jedan poljski dokumentarni film na završnoj nominacijskoj listi. I opet je, kao i prošle godine u slučaju filma “Prison Terminal: The Last Days of Private Jack Hall” (2013., Edgar Barens), među nominiranima završio film sa sličnim moralno-etičkim upitnicima.

“Prison” je uzburkao duhove u svijet odašiljući sliku posljednjih dana (i samog trenutka smrti!) američkog ratnog veterana, dok se “Our Curse” bavi svakodnevnicom mladog para i njihovog sinčića Lea, stopostotnog invalida koji će do kraja života ovisiti o nečijoj stručnoj skrbi.

Da, Silwinski ne bježi od borgovskih zvukova Leovih aprata za kisik, prizora izvlačenja cjevčica iz dušnika i sinovljeve borbe za svaki kubik okolnog kisika. Poantu filma, međutim, treba tražiti u rekordno kratkoj metamorfozi roditelja koji tešku situaciju ubrzo preokreću na svoj mlin. “Our Curse” zbog očitih razloga nije film za široke mase, ali služi kao mini-spomenik žrtvovanja za ciljeve koji duboko nadilaze naša svakodnevna naguravanja oko arogantnog fast food menija.

I konačno, “White Earth” ★★★★ (2014) Christiana Jensena, duhovni američki post-recesijski brat “Rich Hilla” (2013., Andrew Droz Palermo i Tracy Droz Tragos) koji u pustoši Sjeverne Dakote probire po ostacima američkog sna.

Bijela pustinja, naftne bušotine i tri sudbine nalik jaje jajetu osnovna su okosnica Jensenovog – vizualno vjerojatno najraskošnijeg među nominiranima – filma o svemu i ničemu. Preživljavanju i životarenju. Dobro plaćenom poslu i posljedičnim kolateralnim ustupcima. Odrastanju s punim želucem, ali bez snažne očinske prisutnosti.

Redatelj “White Eartha” koristi nevjerojatno atraktivne vizuale (vjetar koji razbacuje snijeg po cesti, vatrena svjetlost iz naftne bušotine koju u mraku zaklanja šleper…), naglašavajući opipljivi kontrast između ljepote same prirode i fragilnih sudbina ljudi koji njome pokušavaju ovladati. Sumornu i kontradiktornu jednadžbu žrtvovanja za djecu u čijem smo odrastanju tek epizodni glumci, ni Jensen nije uspio dešifrirati. Za konačni sud o filmu ipak nebitna natuknica.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Poziv hrvatskim autorima za prijavu na DOK Film Market

U suradnji s HAVC-om, DOK Leipzig je otvorio poziv hrvatskim autorima za prijavu na ovogodišnje izdanje DOK Film Marketa.

3. AJB DOC: U srazu s virtualnim

Donosimo osvrt na 3. Festival dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans, koji se u nešto drugačijim okolnostima održavao od 11. do 15.9.

Šesnaest filmova u Međunarodnoj konkurenciji 16. ZagrebDoxa

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu u natjecateljskoj konkurenciji prikazat će se i šesnaest filmova iz međunarodnog programa.

29. Dani hrvatskog filma: “O jednoj mladosti” – Balada o prolaznosti

"O jednoj mladosti" Ivana Ramljaka univerzalno je prepoznatljiva priča, filozofična balada o prolaznosti, mijenama, iznevjerenim nadama.

Održane premijerne Nagrade Dokumetar: “Mačka je uvijek ženska” najbolji film, tri nagrade za “Na vodi”

U Dokukinu KIC sinoć su održane premijerne Nagrade Dokumetar, posvećene valorizaciji godišnje produkcije hrvatskog dokumentarnog filma.

Dodjelom nagrada i priznanja završen 3. AJB DOC

Dodjelom nagrada i priznanja sinoć je završen 3. AJB DOC.

Završen SKORO 15. DOKUart

Prvim bjelovarskim auto–kinom u nedjelju, 13. rujna, završen je SKORO 15. DOKUart, bjelovarski festival dokumentarnog filma.

3. AJB DOC: “Uhvaćeni u mreži” – Vjera u ljudski rod

"Caught in the Net" (2020) ostvario je svoju plemenitu edukacijsku, društveno korisnu namjenu, što zaslužuje nemalu pohvalu.

Posebno izdanje ZagrebDoxa od 4. do 11. listopada

Ovogodišnje posebno izdanje ZagrebDoxa održat će se od 4. do 11. listopada u Kinu SC i Teatru &TD Studentskog centra u Zagrebu