Jučer je službeno okončano 65. izdanje Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu (5. – 15.2.). Popularno Berlinale proteklih je desetak dana bilo središte filmskog svijeta, a u uistinu brojnim nagradnim kategorijama našlo se i pregršt dokumentarnih laureata.

Čileanski redatelj Patricio Guzmán (“Nostalgia for The Light”, 2010.) u Berlin je došao s još jednim artističkim uratkom, dokumentarcem “The Pearl Button” / “El botón de nácar” (2015) u kojem isprepliće slike prekrasnog čileanskog arhipelaga s nasilnom poviješću svoje domovine. “The Pearl” je Njemačku napustio s dvije nagrade, Srebrnim medvjedom za najbolji scenarij, odnosno Nagradom ekumenskog žirija u nezavisnom dijelu nagradnog poola.

Posebnu nagradu u sekciji Kplus International, filmovima usmjerenim prema mlađoj populaciji, zaslužio je nizozemski uradak “Giovanni and the Water” / “Giovanni en het waterballet” (2014) redateljice Astrid Bussink. Giovanni je desetogodišnji dječak kojem je životni san postati prvim pripadnikom jačeg spola na Nizozemskom prvenstvu u sinkroniziranom plivanju. Hrabrog mladog sportaša ništa ne može spriječiti u tom naumu, čak ni konstantno zadirkivanje školskih kolega.

El-botón-de-nácar
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “El botón de nácar”

Talijanski “Hand Gestures” / “Il gesto delle mani” (2015, Francesco Clerici) bavi se umjetnošću izrade brončanih skulptura u kalabreškom Riaceu, a pripala mu je kritičarska FIPRECSCI nagrada u sekciji Forum.

Čileanac Aldo Garay je pak sa svojim filmom koji prati život transvestita Stephanije, “The New Man” / “El hombre nuevo” (2015) zaradio Nagradu Teddy za najbolji dokumentarac / filmski esej s LGBT tematikom.

Mirovna nagrada (Peace Film Prize) pripala je Joshui Oppenheimeru i “Pogledu tišine” / “The Look of Silence” (2014), dok je ona od strane Amnesty Internationala (Amnesty International Film Prize) otišla u ruke britanskog “Tell Spring Not to Come This Year” (2015., Saeed Taji Farouky i Michael McEvoy), ratnom dokumentarcu čija sa radnja fokusirala na još uvijek aktualni sukob između afganistanske vojske i talibanskih pobunjenika. Isti je film došao i do Nagrade publike u Panorami.

Glazbeno-kulturni kaos Zapadnog Berlina u osamdesetima opisali su Nijemci Jörg A. Hoppe, Klaus Maeck i Heiko Lange u filmu “B-Movie: Lust & Sound in West-Berlin” (2015). “B-filmu” je u konačnici pripala Nagrada Heiner Carow, koja nosi ime preminulog njemačkog filmaša i scenarista.

Nagrada Think: Film Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu slavi ostvarenja koja na kreativan način šire geopolitički kontekst i estetsko iskustvo. Nju je ove godine osvojio libanonski “Twenty-Eight Nights and A Poem” / “Thamaniat wa ushrun laylan wa bayt min al-sheir” (2009., Akram Zaatari), film o fotografskom studiju Šeherezada i socio-političkoj ulozi fotografije na živote tadašnjih građana Libanona.

Rođeni Sarajlija Vladimir Tomić osladio se Nagradom žirija čitatelja Tagesspiegela (Tagesspiegel Readers’ Jury Award). “Flotel Europa” (2015) je autobiografski doku-spomenik autorovom djetinjstvu i boravku na kopenhaškom brodu iz naslova, privremenom utočištu za oko tisuću izbjeglica s prostora bivše Jugoslavije.

Industrijski dio programa obilježile su nagrade egipatskim dokumentarcima “Dream Away” (Marouan Omara i Johanna Domke) i “Amal” (Mohamed Siam) njemačke producentice Sare Bökemeyer. Prvi je zaradio tri tisuće eura kao najbolji nefikcijski projekt od deset kvalificiranih na Doc Station (The Berlinale Talents Doc Station Development Grant), dok je potonji rezultat najbolje arapsko-njemačke suradnje na programu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here