NEBOJŠA SLIJEPČEVIĆ
Hrvatski redatelj i scenarist Nebojša Slijepčević rođen je 1973. u Zagrebu u kojem je diplomirao filmsku i televizijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti. U svojoj filmskoj karijeri dosad je režirao sedam filmova: tri kratkmetražna i jedan dugometražni dokumentarac, dva kratkometražna igrana filma te jedan animirani film.
Slijepčević je jedan od autora i pokretača iznimno hvaljenog dokumentarnog serijala “Direkt”, za kojeg je ukupno snimio 35 epizoda. Kao autor i scenarist surađivao je i u izradi “City Folka”, također serije s nefikcijskim nazivnikom.
Dobitnik je brojnih nagrada na domaćim i inozemnim festivalima, od kojih se ističu one na Sarajevo Film Festivalu (dokumentarni filmovi “Za 4 godine” i “Muški film”), Danima hrvatskog filma i ZagrebDoxu (Direktova epizoda “Bez tate”). 2013. godine dovršio je premijerni dugometražni dokumentarni film “Gangster te voli” (2013) koji je u kinima gledalo gotovo deset tisuća ljudi s plaćenim ulaznicama.
Najbolji dokumentarni filmovi 2014. godine po izboru Nebojše Slijepčevića:
“Ne Me Quitte Pas” (2013)
- Režija: Niels van Koevorden, Sabine Lubbe Bakker
- Zemlje podrijetla: Nizozemska / Belgija
- Trajanje: 107 minuta
Film sjajnih karaktera, ali i nevjerojatne režijske sposobnosti da uhvati sve prave trenutke. Zabavan, dirljiv, pametan, i moj intimni favorit.
“Povratak u Homs” / “The Return To Homs” (2013)
- Režija: Talal Derki
- Zemlje podrijetla: Sirija / Njemačka
- Trajanje: 94 minute
Ne sjećam se da mi je neki film izazvao takvu nelagodu i osjećaj nemoći. Scene ubijanja i sveopćeg uništenja ostavile su me s osjećajem da bih se najradije negdje sakrio od ljudi na dulje vrijeme. Ali to je i film koji ostaje kao dio životnog iskustva, a to je najveće dostignuće koje jedno filmsko djelo može postići.
“Another Hungary – The Life of a Village – Fragments” / “Másik Magyarország – Töredékek egy falu hétköznapjaiból” (2013)
- Režija: Dénes Nagy
- Zemlja podrijetla: Mađarska
- Trajanje: 50 minuta
Fini, tihi film, koji je uspio u jednom od najtežih režijskih zadataka. Nagy je napravio film sporog ritma, film u kojem se gotovo ništa ne događa, ali i film koji zaokuplja svojom atmosferom i ne dosađuje ni trenutka.
“Im Keller” (2014)
- Režija: Ulrich Seidl
- Zemlja podrijetla: Austrija
- Trajanje: 81 minutu
“Im Keller” započinje kadrom kojeg bi trebalo prikazivati na filmskim školama pod nazivom “Sve što trebate znati o filmskoj režiji”. Spoiler alert – pokušat ću ga ovdje opisati: odtamnjenje, na ekranu ogromni terarij, u kutu terarija zamorac mirno žvače travu i ne primjećuje ogromnu zmiju koja mu se približava, milimetar po milimetar.
Scena je gotovo nepomična, i traje beskonačno. Od prvog framea svi znaju kako će situacija završiti, ali to ne umanjuje napetost, baš naprotiv. U kinu je već nakon par sekundi elektrizirana atmosfera, čuju se uzdasi i krikovi sa svakim pomakom zmije. I ostatak filma je uobičajeno seidlovski briljantan.
“Pogled tišine” / “The Look of Silence” (2014)
- Režija: Joshua Oppenheimer
- Zemlje podrijetla: Danska / Finska / Indonezija / Norveška / Ujedinjeno Kraljevstvo
- Trajanje: 99 minuta
Godinu dana ranije Oppenheimer je debitirao neponovljivim, legendarnim “Činom smaknuća”. S ovim dokumentarcem potvrdio se kao sjajan redatelj koji nije samo one-hit wonder.
“Ljubavna odiseja” (2014)
- Režija: Tatjana Božić
- Zemlje podrijetla: Nizozemska / Hrvatska
- Trajanje: 90 minuta
Iznimno hrabar i iskren film, a istovremeno i vrlo duhovit te majstorski složen. Tatjana je uložila godine života u ovaj film, i to se u njemu osjeća.
“Toto and His Sisters” / “Toto si surorile lui” (2014)
- Režija: Alexander Nanau
- Zemlja podrijetla: Rumunjska
- Trajanje: 93 minute
Alexander Nanau je odličan redatelj, no najbolju scenu u filmu “Toto and His Sisters” snimila je njegova glavna junakinja intervjuiravši svoju sestru narkomanku. To samo dokazuje kako filmsko znanje nije preduvjet za vrhunski dokumentarizam.
“The Shelter” / “L’abri” (2014)
- Režija: Fernand Melgar
- Zemlja podrijetla: Švicarska
- Trajanje: 101 minutu
Fernand Melgar je proveo cijelu jednu zimu dijeleći sudbinu s beskućnicima u Lausanni, ponekad spavajući s njima u skloništu, a ponekad na ulici. Takva požrtvovnost rezultirala je filmom koji precizno razotkriva mane naizgled savršenog švicarskog sistema socijalne skrbi.
Napomena: Posljednja dva mjesta ostavit ću prazna jer još nisam uspio pogledati dva dokumentarca za koja vjerujem da bi svakako našla mjesto na ovoj listi. Riječ je o filmovima mojih sjajnih kolega Tihe K. Gudac i Damira Čučića, “Goli” i “Mitch – dnevnik jednog šizofreničara”.