PočetnaRecenzije12. HRFF: "Klice nade" - Apokalipsa korača na dvije noge

12. HRFF: “Klice nade” – Apokalipsa korača na dvije noge

|

Klice nade” / “Seeds of Hope” (2013) Britanke Fione Lloyd-Davies bave se najlošije čuvanom afričkom javnom tajnom  – masovnim silovanjem žena, često upotrebljavanim kao dodatno oružje protiv kolega s druge strane nišana.

Građanski rat u Kongu relativno nedavno je priveden svojem kraju, no to ne sprječava brojne paravojne skupine u sijanju terora državom smještenom u srcu Crnog kontinenta. Uz svakodnevne pljačke, stanovnici ugroženih područja konstantno se suočavaju sa silovanjima epidemioloških razmjera. U jednom satu, približava nam Fiona Lloyd Davies kataklizmičnu situaciju s terena, u Kongu bude silovano čak 48 žena.

Tisuće nesretnih Kongoanki, odbačenih i od vlastite obitelji (“Sada više nisi normalna osoba”), napuštaju svoje domove, ostavljene na milost (rjeđe) i nemilost dobroj volji stranaca. Takve pojedinke, čije su razgovorima ogoljene sudbine okosnica Britankinog filma, prisiljene su obavljati najteže fizičke poslove, što ih opet – paradoksa li – izlaže ogromnom riziku od ponovnog silovanja. Njihova svjedočanstva lede krv u žilama. Njihova svjedočanstva potpiruju nijemu i bremenitu nemoć kod sugovornika. Nemoć kod svojih gledatelja.

Začarani krug pokušava prekinuti Masika, voditeljica rijetkog centra za pomoć žrtvama kongoanskih zvjerstava. U svojevrsnoj mini agrarnoj komuni, Masika, i sama višestruko silovana (grozote koje ni internetski papir ne može podnijeti), nesretnim ženama nudi privremeno utočište, liječničku pomoć i otklanjanje boli putem rada na obližnjoj poljoprivrednoj površini.

Silovanje je u Kongu postalo oruđe jačeg, nadmoćnijeg. Gotovo društveno prihvatljiv plijen ratnih pobjednika. Zločin se u Kongu isplati. Zločin se u Kongu ne kažnjava. U Kongu se umjesto zločinca u pravilnim razmacima stigmatizira – žrtva.

Kad silujemo, osjećamo se slobodno.”; “Vidiš je, uhvatiš i napraviš s njom što želiš. Ponekad je i ubiješ”, bez srama i straha otkrivaju počinitelji, među kojima se znalo naći i pripadnika službene kongoanske vojske i policije, doznajemo u posljednjoj – klimaktičnoj – trećini britansko-kongoanskog dokumentarca.

Klice nade” su zapravo nepregledna pomračinska niska kvarnosti ljudskog karaktera, bez predaha i opet iznova predstavljajući distortirano-mutiranu darvinsitičku verziju stvarnosti. Silovanje je u Kongu postalo oruđe jačeg, nadmoćnijeg. Gotovo društveno prihvatljiv plijen ratnih pobjednika. Zločin se u Kongu isplati. Zločin se u Kongu ne kažnjava. U Kongu se umjesto zločinca u pravilnim razmacima stigmatizira – žrtva.

Stvari se neće promijeniti do trenutka istinskog pokazivanja političke volje za konačnim rješavanjem problema, dakako neraskidivo povezanim s jačanjem kongoanskog zakonodavno-represivnog aparata. Prvi korak prema takvom razvoju događaja jest pohraniti, ugravirati, zauvijek zabilježiti trenutak povijesti u kojem je apokalipsi bilo dozvoljeno koračati na dvije noge.

“Klice nade” tu zadaću – premda ne jurišaju prema proboju utvrđenih granica klasične dokumentarne forme – obavljaju besprijekorno.

"Klice nade" / "Seeds of Hope"
Režija: Fiona Lloyd-Davies
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlje podrijetla: Velika Britanija / Kongo
Trajanje: 72 minute

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.
Režija: Fiona Lloyd-Davies<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlje podrijetla: Velika Britanija / Kongo<br> Trajanje: 72 minute12. HRFF: "Klice nade" - Apokalipsa korača na dvije noge