PočetnaVijestiTri dokumentarna "mušketira" s 12. HRFF-a

Tri dokumentarna “mušketira” s 12. HRFF-a

|

Danas počinje 12. Human Rights Film Festival. Hrvatski festival o ljudskim pravima održavat će od 8. do 14. prosinca u Zagrebu (kina Europa i Tuškanac te Dokukino), odnosno od 11. do 14. prosinca u riječkom Art-kinu Croatia. Organizatori 12. HRFF-a pripremili su ukupno deset filmova u dokumentarnom dijelu programa, a mi smo pokušali probrati njegove najzanimljivije sastojke. Konačna brojka preporuka zaustavila se na brojci šest, s time da tri spadaju u kategoriju “ne propustiti”. Pa, krenimo redom.

“Pogled tišine” / “The Look of Silence” (2014)

  • Režija: Joshua Oppenheimer
  • Zemlje podrijetla: Danska / Finska / Indonezija / Norveška / Ujedinjeno Kraljevstvo
  • Trajanje: 98 minuta

Da budemo odmah jasni – “Pogled tišine” (2014) nije “Čin smaknuća” / “The Act of Killing” (2012). Oppenheimerov nastavak po mnogo čemu povijesnog razotkrivanja indonežanskog genocida sredinom 1960-ih, ne zabija zastavice u neoznačeni teritorij dokumentarnog medija poput originala.

Oppenheimer ponovno otvara istovjetnu tematiku milijunskog masakra nepodobnih, no do svojih poanti dolazi intimnijim izričajem u kojem glavnog protagonista Adija suočava s preživjelim bratovim ubojicama.

“Tišina” možda ne posjeduje ubojitu teatralnu apsurdnost “Smaknuća”, no po svemu ostalom i dalje se radi o iznimnom dokumentarnom filmu i uvjerljivo najvećoj preporuci nefikcijskog dijela 12. Human Rights Film Festivala.


“Ministarstvo željeza” / “The Iron Ministry”
(2014)

  • Režija: J.P. Sniadecki
  • Zemlja podrijetla: SAD
  • Trajanje: 82 minute

J.P. Sniadeckijevo klaustrofobično “Ministarstvo željeza” (2014) vodi nas na zanimljivo putovanje kineskom željeznicom prepunog simbolizma i, za najmnogoljudniju zemlju svijeta, poprilične sporadične subverzije.

Sniadecki je svoj opservacijiski film, na tragu senzornih dokumentaraca iz Harvard Sensory Ethnograpy Laba, snimao pune tri godine. Iako se čini kako je kineski vagonski mikrokozmos iznjedren u monolitnom kadru, korijeni scena “Ministarstva željeza” sežu iz različitih vremenskih perioda i pripadajućih vlakova.

Klasne razlike, nezadovoljstvo Komunističkom partijom, zagađenje okoliša, niske plaće… Kinesko gospodarsko čudo u svoje je vagone ukrcalo i kolateralne žrtve, a Sniadeckijev dokumentarac uz nepobitnu idiosinkratsku estetiku nudi i snažan socijalni komentar još uvijek zakračanate kineske stvarnosti.


“Sve je u plamenu” / “All Things Ablaze”
(2014)

  • Režija: Oleksandr Tečinski, Aleksej Solodunov, Dmitri Stojkov
  • Zemlja podrijetla: Ukrajina
  • Trajanje: 82 minute

Kako najbolje opisati “Sve je u plamenu” (2014) redateljskog trojca TečinskiSolodunovStojkov? Kaos. Apsolutni kaos! Kroz osamdesetak minuta prijenosa ukrajinskih prosvjeda na trgu Majdan s kraja 2013. i početka 2014. godine, kao gledatelji smo uvučeni u nediskriminirajuću brutalnost sukoba – gotovo građanskog rata – između prosvjednika i policije u kojima se ne biraju sredstva konačne pobjede.

Kako se obračun za demokratskiju Ukrajinu okrenutu Europi bliži vrhuncu, to su granice između dobrih namjera i jasno ocrtanog ideološkog protivnika sve upitnije i zamagljenije. “Sve je u plamenu” ne liječi uzroke već dokumentira metastazirane posljedice. Što ćete učiniti s njima, to je ionako samo i isključivo vaša odluka.

Ostale preporuke

Koračić ispod ultimativne trojke, kao također zanimljivo dokumentarno štivo, možemo pridodati još tri ostvarenja. Kongoanski kontrast, rascijep između plemenskog i progresivnog, donose nam filmovi “Klice nade” / “Seeds of Hope” (2013) Fione Lloyd-Davies i “Državna matura” / “Examen d’état” / “National Diploma” (2014) Dieudoa Hamadija. Prvi se tiče pošasti silovanja koja u toj afričkoj zemlji doseže epidemijske razine, dok drugi na simpatičan način prezentira kaotičnost kongoanskog školskog sustava.

“Svakodnevna pobuna” / “Everyday Rebellion” (2013) Arasha i Armana T. Riahija, pak, bavi se različitim metodama nenasilnih prosvjeda i građanskog neposluha te dokazima njihove uspješnosti, od SAD-a do Srbije i Sirije.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

[FOTOGALERIJA] Dodjela 5. Nagrade Dokumetar

Fotogalerija s dodjele 5. Nagrade Dokumetar, održane 18. lipnja 2024. godine u zagrebačkom Dokukinu KIC.

“The Last Dragon” – Pseudodokumentarnost za široke mase

U novom tekstu "Dokumentiranja fikcije" provjerit ćemo kako pseudodokumentarni film funkcionira kada mu se da komercijalna svrha.

Preminuo filmski kritičar Tomislav Čegir

Filmski kritičar Tomislav Čegir preminuo je 18. lipnja, u 55. godini života.

5. Nagrada Dokumetar: “Valerija” Sare Jurinčić najbolji hrvatski dokumentarac 2023. godine

"Valerija" Sare Jurinčić osvojila je Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2023. godine.

“Buena Vista Social Club” – Druga prilika za vječnost

U četvrtom nastavku "Rockdocsa" pišemo o dokumentarcu "Buena Vista Social Club" (1999) Wima Wendersa.

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".