Francuski redatelj Claude Lanzmann još je 1985. godine snimio film “Shoah”, skoro desetorosatni dokumentarni monolit o užasima židovskog holokausta. Intervjuiravši preživjele svjedoke nacističkog genocida, kao i same počinitelje tih istih zločina, Lanzmann se na posebno minuciozan, seriozan i neuljepšavajući način upustio u konačno raščlanjivanje geneze najbrutalnijeg razdoblja cjelokupne ljudske povijesti.
Osamnaest godina kasnije, Francuz je u središte zanimanja svjetske javnosti ponovno došao ostvarenjem slične tematike, dokumentarcem “Posljednji od nepravednika” / “The Last of the Unjust” / “Le dernier des injustes” (2013), premijerno prikazanim na ovogodišnjem Canneskom filmskom festivalu.
I dok je u “Shoahi” naglasak stavljen na trajno celuloidno dokumentiranje što šireg kruga zauvijek obilježenih sudbina, Lanzmann se u svom zadnjem filmu koncentrirao na portretiranje kontroverznog rabina Benjamina Murmelsteina, jedinog preživjelog židovskog starješine iz češkog geta Theresienstadt. Za razliku od “Shoahe”, Francuz je svoj najnoviji dokumentarac odlučio obogatiti različitim arhivskim materijalom iz tog doba, ne bježeći od ubacivanja vlastitih meditativnih monologa te posjetom mjesta zločina o kojima Murmelstein govori u njegovom filmu.
Razgovor s bivšim bečkim rabinom, obavljen 1975. godine u Rimu, Lanzmann je originalno trebao uvrstiti u “Shoahu”, no redatelj se u posljednji trenutak predomislio, odlučivši dati prioritet intimnijoj ispovijesti židovskih stradalnika. Četrdesetak godina kasnije, francuski redatelj ipak je odlučio zatvoriti krug i iz naftalina izvaditi nevjerojatno informativan, upečatljiv i nadasve kompleksan intervju s Benjaminom Murmelsteinom, kojem mnogi preživjeli Židovi nikad nisu oprostili blisku suradnju s Adolfom Eichmannom i spašavanje žive glave u vremenima kada je židovski život vrijedio manje od blatnog tla logora kojim je upravljao.
Osjećaj krivnje, dokazivanje nevinosti ili nikad izgovorena treća stavka, od Murmelsteina su stvorili tragičnu figuru u, kako je i sam rekao, samoizabranom rimskom egzilu. No, u isto vrijeme, Murmelstein – koji je Lanzmanu podastro svoju eruditski moćnu i samokritičnu pojavnost – niti u jednom trenutku nije pobjegao od vlastite uloge u kompleksnom i nehumanom mikrokozmosu češkog Theresienstadta, iz kojeg je tisuće nesretnika deportirano u nacističke logore smrti.
“Posljednji od nepravednika” krcat je insajderskim i nikad objavljenim informacijama iz monumentalne, zasigurno i katarzične Murmelsteinove ispovijedi. Smješteni na jednom od rimskih nebodera, s prelijepim pogledom na okolni krajolik vječnog grada, Lanzmann i Murmelstein osvrnuli su se na rabinovu ulogu u predratnom austrijskom emigrantskom uredu (spasio 120 tisuća Židova!), suradnju s Adolfom Eichmannom (“bio sam između čekića i nakovnja”) i konačnog ostanka u netom oslobođenoj Europi (proveo 18 mjeseci u praškom zatvoru), unatoč činjenici da je, posjedujući putovnicu Crvenog križa, mogao birati državu u kojoj će započeti novi život.
Osjećaj krivnje, dokazivanje nevinosti ili nikad izgovorena treća stavka, od Murmelsteina su stvorili tragičnu figuru u, kako je i sam rekao, samoizabranom rimskom egzilu. No, u isto vrijeme, Murmelstein – koji je Lanzmanu podastro svoju eruditski moćnu i samokritičnu pojavnost – niti u jednom trenutku nije pobjegao od vlastite uloge u kompleksnom i nehumanom mikrokozmosu češkog Theresienstadta, iz kojeg je tisuće nesretnika deportirano u nacističke logore smrti.
Dokumentarac Claudea Lanzmanna, “Posljednji od nepravednika”, intimni je i reflektivni dokumentarni biografski spomenik jednoj tragičnoj eri i pojedincu koji se, protiv svoje volje, uostalom i kao tisuće njegovih sunarodnjaka, našao u središtu jednako tragične i pogubne nacističke oluje.
Francuzovo analitičko remek-djelo vjerojatno nije film kojeg ćete redovno i s nostalgijom podizati s vaše DVD police. Ukupnog trajanja od gotovo četiri sata, Lanzmannov dokumentarac pati od čvršće montažerske ruke, koja bi ovo iznimno ostvarenje skratilo za barem šezdesetak minuta, čime bi Murmelsteinova priča dobila na dodatnoj kompaktnoj težini. “Posljednji od nepravednika” je, unatoč određenim zamjerkama, ako ne dostojan nasljednik “Shoahe”, onda barem njen prirodni i zadivljujući epohalni produžetak.
