PočetnaIntervjuiTea Vidović: "Dokumentarni filmovi su važni za razbijanje kulturoloških predrasuda"

Tea Vidović: “Dokumentarni filmovi su važni za razbijanje kulturoloških predrasuda”

|

Dešifrirajući površinsku povijest Tee Vidović, diplomantice nedavno završene Škole dokumentarnog filma, nismo ostali previše iznenađeni izborom konačne teme njezinog kratkog dokumentarca “Snajka traži sreću”.

Ta magistrica sociologije koja trenutno radi u Centru za mirovne studije, snimila je film o svojevrsnom kulturološkom sudaru s kosovskom obitelji svojeg supruga Mirsada.

Konačni Tein proizvod vjerojatno je i najintimniji proizvod Školine revije, koji se u tek petnaestak minuta svojeg trajanja uspio dotaknuti mnogih, za šire društvo važnih tema.

“Volim se baviti fotografijom. Već dugo amaterski fotkam i bavim se kulturuloškim temama. Radim, naime, s pripadnicima drugih kultura, pa sam usput razmišljala na koji bih način tu tematiku mogla približiti i drugim ljudima. Shvatila sam da je film možda najbolji medij za prenošenje takvih stvari”, rekla nam je Tea, ukratko opisujući pozadinski trenutak svojeg dokumentarca. Dolazak u novi nefikcijski svijet za Teu ipak nije u početku predstavljao laganu šetnju po parkiću.

Tea-Vidović---2
Foto: Jelena Pintarić

“Puno sam naučila u Školi dokumentarnog filma (smijeh). Bio je to tromjesečni proces u kojem sam imala uspona i padova. U jednom trenutku čak sam željela i odustati. Zašto? Možda zato jer sam amaterka pa neke stvari nisam odmah shvaćala.”

“U svojem dokumentarcu radila sam osobnu priču s kojom sam se dosta izložila. Bilo mi je ponekad teško slušati komentare sa strane. No, da nije bilo ovog filma, vjerojatno ne bih otišla na Kosovo niti obukla tu haljinu (jedan od ključnih trenutaka u filmu; haljina predstavlja važan dio kulture Mirsadove obitelji, op. a.). Cijeli taj proces utjecao je na moje postupke i koji mi je, u konačnici, omogućio završni iskorak.”

Ne prestaju polaznici Škole dokumentarnog filma sipati pohvale na račun predavača i širine naučenog gradiva. Niti Tea ne zaostaje s pohvalama…

“U Školi sam savladala razne tehničke stvari, poput montaže, zvuka itd. Dokumentarni film isto tako može biti proces osobnog shvaćanja vlastitog mehanizma borbe protiv određenih stvari u životu.”

“Tu spoznaju nosim kao najgenijalniji trenutak svojeg tromjesečnog iskustva u Školi. Neke vlastite stvari i postupke jednostavno ne bih drugačije mogla sagledati u stvarnom životu…”, iskreno odgovara redateljica kojoj nije bilo lagano uroniti u ogoljavajući intimnu tematiku, kako zbog svojeg supruga, tako i zbog mogućih krivih pogleda iz kuta Mirsadove obitelji.

“Mirsad je profesionalni glazbenik, tako da njemu slične situacije nisu strane. Bilo je trenutaka kada nije želio da dokumentarac iziđe na svjetlo dana. Na kraju je, međutim, bio zadovoljan sa završnim proizvodom. “Snajka traži sreću” sadrži i njegovu priču – pozadinu romske kulture prema kojoj većina ljudi gaji predrasude.”

Konačnu dokumentarnu trešnju još nisu nikom pokazali, pa posve razumljivo i Tea grize nokte očekujući reakciju s Kosova. Priznaje buduća filmašica i određeni vremenski period u kojem se morala navikavati na neke barem nama neubičajene situacije…

“Bio mi je šok, pogotovo u vezi njihovih običaja koji određuju odvajanje žena od muškaraca. Oni jednostavno žive u takvom svijetu i ne znaju za ništa drugo. Ne mislim da su ljudi na Kosovu glupi ili necivilizirani, ali ovaj film im može poslužiti za određeno otvaranje vidika prema drugačijem načinu života”, objašnjava prednosti dokumentarnog medija Tea Vidović.

Tea Vidović - 3
Foto: Jelena Pintarić

“Mirsad i ja dijelimo zajedničku kulturu. Recimo, kada bih se morala uspoređivati s ostatkom Hrvatske, ne bih mogla reći da dijelim sličnu kulturu s većinom svojih prosječnih sunarodnjaka. Zato je i ovaj film poslužio svojoj svrsi – omogućio nam je bolje međusobno upoznavanje.”

Budućnost u dokumentarizmu? Ako se pita Teu Vidović, odgovor je poprilično jasan.

“Definitivno bih se i dalje željela nastaviti baviti filmom. Htjela bih i dalje snimati, pošto je ovo postao dio mojeg života. Zanimaju me kulturološke razlike i multikulturalne teme. Dokumentarni film je odličan medij za razbijanje predrasuda i upoznavanje novih kultura. Volim biti društveno angažirana, u čemu će mi filmski medij dosta pomoći. Dokumentarci su, po meni, prava stvar!”

“Dolazeći iz različitih kuteva, svatko od nas ima svoju perspektivu ispravnog obavljanja određenih stvari. Odjednom imate situaciju da se mnoštvo takvih pojedinaca našlo na jednom mjestu. Neki možda nisu razumjeli poruku mojeg filma i obratno, ali čitavi proces učenja u Školi dokumentarnog filma iznimno mi je proširio vidike.”

“Naučila sam i u konačnici shvatila kako postoje i različita mišljenja, koja se ne moraju nužno slagati s mojom vizijom”, zaključila je iznimno bitnu misaonu notu mlada dokumentaristica Tea Vidović.

Povezani tekstovi

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.

22. ZagrebDox: “Sjeti se moje pjesme” – Vrijeme i prostor jedne kafane

"Sjeti se moje pjesme" nadilazi okvir dokumentarca o prostoru i postaje suptilna refleksija o kolektivnom pamćenju i krhkosti zajedničkog života.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Umjetno inteligentni” dokumentarci

Nije, dakle, pitanje je li umjetnoj inteligenciji mjesto u dokumentarnom filmu - ona je svoje mjesto zauzela odavno...

Portret oca, autoportret kćeri

"Lekcije mog tate" (Hulahop, 2025.) redateljice Dalije Dozet funkcioniraju kao izrazito vješt primjer obiteljske etnografije.

36. Animafest: Karta bez novca, grob bez tijela, oblak bez doma

Na ovogodišnjem su, 36. Animafestu u programu "Animadoks" prikazana tri dugometražna filma koja na vrlo različite načine ispituju što danas može biti animirani dokumentarac.

REEL – Filmsko putovanje kroz Italiju i Hrvatsku do “Fiume o morte!”

U sklopu međunarodnog projekta "REEL - Filmsko putovanje kroz Italiju i Hrvatsku", Art-kino i redatelj Igor Bezinović pripremaju filmsko-turističku gradsku turu "Fiume o morte!" posvećenu istoimenom najgledanijem hrvatskom dokumentarcu.

“Kuća na Kraljevcu” Pere Kvesiće u sklopu novih “Filodrammatičnih doku projekcija”

U sklopu programa "Filodrammatične doku projekcije" na rasporedu je dokumentarni film "Kuća na Kraljevcu" (2023) redatelja Pere Kvesića.

“Noć i magla” – Horor i lirizam

"Noć i magla" u tematskom smislu označava prijelaz u polje kolektivne povijesne traume i oblike njenog pamćenja i obilježavanja.

19. Subversive Film Festival: “Na brdu” – Poderani azil s pogledom na more

Nedorečeno obličje filma "Na brdu" Karle Crnčević posve je autorski izbor oslonjen na očuđenje odbijanjem jasnije kontekstualizacije.

“90 Days Fiancé”: Na granici kaosa i psihoanalize

U samoj svojoj srži, "90 Days Fiancé", jedna od najvećih reality TV franšiza svih vremena, je priča o ljudima čiji su životi stvoreni za dokumentiranje.

23. Vienna Shorts: Dokumentarac između arhiva i stvarnosti

Vienna Shorts jedno je od onih festivalskih mjesta na kojima kratki film nije predstavljen kao vježba, uvod ili prolazna stanica prema dugometražnoj formi.

22. ZagrebDox: “Knjižničari” – Mračni ambis Trumpove ere

Film "Knjižničari" (2025) Kim A. Snyder nužan je alarm i sjajan alat za senzibiliziranje i edukaciju šire zajednice.