PočetnaRecenzije"Anplagd" - Sviranje na anemičnom komadu lista

“Anplagd” – Sviranje na anemičnom komadu lista

|

Nekad davno, prije Facebooka i touchscreenova, općenarodnog ADHD-a i dobro podmazanog mazohističkog biračkog korpusa, postojao je procijep u vremenu u kojem je zrak ruralnih krajeva bivše Jugoslavije parao i zvuk majstora svirača lišća.

Da, dobro ste čuli – lišća. Priučenim glazbenicima, u pauzama teškog fizičkog rada, bio je dovoljan tek jedan običan list kojeg bi stavili u usta. Zvuk kojeg bi proizvodili sviranjem / vibriranjem svojeg instrumenta teško se mogao uspoređivati s bilo kojim postojećim glazbalom, možda na prvu s visokopištećom trubom, recimo.

U “Anplagdu” / “Unplugged” (2013) srpski redatelj Mladen Kovačević traži zaboravljene junake još arhaičnijeg umijeća, usput u stilu “Hypea” (1996., Doug Pray) otvorivši film efektnim eskpozitorijem u kojem Vera, bivša privatna detektivka, tumara mističnom glazbeničkom komunom.

Uz Veru, vrsnu sviračicu lišća, ubrzo upoznajemo i Petra, lokalnog poljoprivrednika te Josipa, 56-godišnjaka koji uz preko dvadeset apsoliviranih instrumenata žarko želi ući i u odabrano društvo zelenih glazbenika. Kasnije će se ispostaviti – nimalo lagan zadatak za nestrpljivog i društveno pomalo autističnog one man banda.

Kovačevićev dokumentarac je ambivalentan miks tvrdolinijaškog tradicionalizma i neritmičnog MTV-evskog kolaža. Slatke nostalgije i laboratorijskog odmaka od svojih snimanih subjekata. Impresioniranosti neskvadašnjom tematikom i razočaranosti mahnitom napučenošću scena u kojem glavni likovi, bez voznog smisla i reda, usred disperzirane audiovizualne kakofonije, istovremeno pušu, sviraju, pokušavaju svirati i religioznom upornošću (Josip!) sugovornicima upadaju u riječ.

Probat će Josip u narednim tjednima svakakve tehnike sviranja lišća, od nježnog priljubljivanja usnama do savijanja jezika. Tko bi rekao kako će uglazbljivanje zelenila biti teže od svladavanja gusli, frula i ostalih instrumenata koje je usput sagradio / izumio?

Kovačevićev dokumentarac je ambivalentan miks tvrdolinijaškog tradicionalizma i neritmičnog MTV-evskog kolaža. Slatke nostalgije i laboratorijskog odmaka od svojih snimanih subjekata. Impresioniranosti neskvadašnjom tematikom i razočaranosti mahnitom napučenošću scena u kojem glavni likovi, bez voznog smisla i reda, usred disperzirane audiovizualne kakofonije, istovremeno pušu, sviraju, pokušavaju svirati i religioznom upornošću (Josip!) sugovornicima upadaju u riječ.

Da ne bi bilo zabune, “Anplagd” obiluje i nizom pamtljivih scena, poput one u kojoj Petar predstavlja vlastiti izum pastirskog štapa i frule, sve u jednom komadu drveta. Kako odoljeti i petarpanovskoj utopiji, tračku nedostižne stvarnosti i traženju savršenog lista s kojim ćete u prirodnoj simbiozi bez presedana otploviti izvan dosega pipaca stvarnog svijeta.

No, iza početne euforije neuobičajenom i obećavajućom sadržajnom premisom, ostaje tek slabokrvna, nezaokružena i uglavnom neispunjavajuća dokumentarna predstava koja nam neće ostati u dugotrajnoj memoriji.

"Anplagd"
Režija: Mladen Kovačević
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlja podrijetla: Srbija / Finska
Trajanje: 51 minutu

Povezani tekstovi

Ivanu Ramljaku ovogodišnja Nagrada “Vladimir Nazor” za najbolji film

Ovogodišnja Nagrada "Vladimir Nazor" za najbolji film, pripala je Ivanu Ramljaku za njegov dokumentarac "El Shatt - Nacrt za utopiju".

“El Shatt – nacrt za utopiju” Ivana Ramljaka pogledalo više od pet tisuća gledatelja

Dokumentarac "El Shatt – nacrt za utopiju" (KOMPOT / Horopter / Kino klub Split; 2023.) redatelja Ivana Ramljaka od početka kinodistribucije u srpnju pogledalo...

Liburnia uplovljava u Gomirje

"Liburnia uplovljava", turneja pobjedničkih filmova Liburnia Film Festivala, u četvrtak 27. srpnja stiže i u Gomirje.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. ZagrebDox: “Čovjek lavina” – Nema čovjeka koji nema ritma

Unatoč ograničenjima, "Čovjek lavina" (2025) redateljice Slobodanke Radun ostaje dragocjen i emotivan dokumentarac.

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.
Režija: Mladen Kovačević<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlja podrijetla: Srbija / Finska<br> Trajanje: 51 minutu"Anplagd" - Sviranje na anemičnom komadu lista