Utemeljena u počast filmskom snimatelju i autoru Vedranu Šamanoviću te prvi put dodijeljena na Pulskom filmskom festivalu 2010., godišnja Nagrada “Vedran Šamanović” i ove se godine dodjeljuje “filmskom umjetniku koji je u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, u kratkom ili dugom metru, inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskom filmu”. Nagradu je osnovalo pet filmskih udruga: Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, Hrvatska udruga filmskih snimatelja, Društvo hrvatskih filmskih autora i producenata, Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Hrvatski filmski savez.
Odlukom tročlanog žirija (Janko Heidl, Mate Ugrin, Filip Zadro), sedamnaesta nagrada “Vedran Šamanović” dodjeljuje se Ivanu Ramljaku, autoru kratkog dokumentarno-eksperimentalnog filma “Pozdrav iz Sekretarijata” (2025), ostvarenom u produkciji Kreativnog sindikata.
Žiri je ovako obrazložio svoju odluku:
“Od svog diplomskog dokumentarnog filma, cjelovečernjeg ‘O jednoj mladosti’ iz 2020., Ivan Ramljak u hrvatskoj se kinematografiji profilirao kao, recimo to tako, prvak djela slikovno izrađenih od arhivske građe. Tim je filmom, sastavljenim od crno-bijelih fotografija, posegnuo u bolnu priču iz osobne prošlosti. Sljedećim, na isti način oblikovanim ‘El Shattom – nacrtom za utopiju’ (2023), zahvatio je daleku, zatomljenu dionicu kolektivne povijesti. Rabeći arhivu pokretnih slika u boji, prošlogodišnjim je ‘Mirotvorcem’ zasjekao u neuralgičnu točku potisnute epizode s početka Domovinskog rata.
Izrazu postraničnog promatrača statičnog pogleda Ramljak se priklonio i prije toga. U kratkim dokumentarnim i igranim filmovima eksperimentalnog nagnuća, u kojima je kamera njegovih snimatelja dugo i pomno, gotovo fotografski, fiksirala nepomične objekte ispred sebe.
U spomenutim cjelovečernjim filmovima, praćenima dokumentarnom izvanprizornom naracijom, taj je pristup razradio u snažan i široko komunikativan izraz. Premda postavljena zahtjevnije od uobičajenog, ta su ostvarenja tečno pripovijedala dramatične kronologije sudbina, onih manje vidljivih i onih nemale društvene važnosti. Združena s govorom, slika, pokretna ili nepokretna, iznosila je zanimljivu, uzbudljivu i prepoznatljivu priču.
U svom najnovijem radu, kratkom dokumentarno-eksperimentalnom ‘Pozdravu iz Sekretarijata’, Ramljak je postupak ogolio na minimalno. Bez ikakva verbalnog komentara nižući odbačene, desetljećima stare, pretežno crno-bijele policijske fotografije s očevida zločina i nesreća, gledatelja navodi da očekuje pripovijest koju neće dobiti i pojašnjenja koja će mu biti uskraćena. Nekoć čvrsti evidencijski dokazi ostaju istiniti, no sad, posvojeni i prenamijenjeni u izmještene artefakte, u svoju malne suprotnost, u zagonetku, ne razjašnjavaju gotovo ništa. Dokument ne potvrđuje, nego očuđuje. Promišljena inverzija klasične povijesne kronike, ‘Pozdrav iz Sekretarijata’ šutljiv je, a rječit dijalog između hladnog oka državnog službenika i mašte gledatelja, postavljenog u položaj istraživača i detektiva kojemu je nemoguće doseći cilj. Izniman esej o zaboravu i tragovima ljudskih nesreća u maloj zajednici. Zbilja je tvrdo prisutna, ali posve neobjašnjiva.
Ovom nagradom prepoznajemo i Ramljakovo etabliranje foto-filma kao forme koja je njegovim djelovanjem postala uvaženim punopravnim dionikom hrvatske kinematografije.”