Premda na početku dvadesetog stoljeća pionirski teritorij za film na jugoistoku Europe, Sjeverna Makedonija relativno se kasno otključala stranom pogledu. Dok je geografskim smještajem i položajem samo srce Balkana, ionako stoljetno egzotiziranog, njegov je i manje međunarodno poznat dio. Ova identitetski složena sredina u široj percepciji često ostaje nejasnih kontura, bez svijesti što određuje njene zasebne zajednice – religijski, jezično i običajno.
Dugometražni opservacijski dokumentarac “Planina se neće pomaknuti” / “The Mountain Won’t Move” / “Gora se ne bo primaknila” (2025) slovenske redateljice, scenaristice i producentice Petre Seliškar senzibilno doprinosi reprezentaciji ruralnog života albanske nacionalne manjine u planinskom području Sjeverne Makedonije. Film koji je premijerno prikazan na Visions du Réelu u švicarskom Nyonu i ovogodišnji je dobitnik Velikog pečata za najbolji film Regionalne konkurencije 22. ZagrebDoxa, u fokus stavlja svakodnevicu trojice braće angažiranih oko domaćih životinja. Seliškar je prošle godine završila i dokumentarac dugog metra “Moji ljetni praznici” / “My Summer Holiday” / “Poletne počitnice” (2025), u kojem se posvećuje doživljaju planinskog života najmlađeg, četvrtog brata iz iste obitelji. Uranjanje u iskustva Zekira, Zarifa, Zanija i Basrija ostavilo joj je više stotina sati materijala, oba puta oblikovanog vizijom snimatelja makedonsko-kubanskog podrijetla Branda Ferra, s kojim Seliškar dijeli povijest suradnje.
Planina iz naslova jest Šar-planina koja se pruža sjeverozapadom Sjeverne Makedonije, južnim Kosovom i manjim dijelom Albanijom. Braća u rasponu od osam do dvadeset godina borave na obroncima uglavnom sami, u odsustvu roditelja i sestre. Najstariji brat pokazuje najviše ambicije za nastavak obiteljskog stočarskog, pastirskog zanata, a drugog brata po starosti više zanima urbani život. Prepuni razlika koliko i sličnosti, braća su orijentirana jedan na drugoga, čak tako da bi se cijeli film mogao nazvati nekim vidom antropološke studije razvoja specifičnog profila maskuliniteta. Starija braća čeliče mlađu i međusobni su primarni, najvažniji socijalizatori, što je redovita karakteristika obitelji s mnoštvom djece koja se često zaboravlja. Kad se pojavi, sestra također pokazuje rezerviranost prema životu na planini, znajući da bi posljedice takvog životnog puta bile bitno drugačije za ženu.
“Planina se neće pomaknuti” posebno učinkovito približava kontakt ljudi sa životinjama i izravnu uronjenost u prirodni okoliš. Seliškar odabire graditi brojne sekvence fenomenološki, sa svrhom oživljavanja atmosfere, a ne klasičnog napretka zbivanja. Izrazito čisti slojevi zvuka koji bilježe kišu te buku rada oko ovaca, koza i konja posredno, imaginacijski dočaravaju čak i mirise. Životinje su integriran element života braće, posebno psi šarplaninci, mužjaci Turbo, Tito, Hitler i Staljin, pa i kujica Belička u odsutsvu, koju Zekir ne može prežaliti nakon što ju je privremeno ustupio nekome za formiranje legla. Psi u filmu prate braću u simbiozi koja nadilazi onu ljudi i pasa u životu u gradu. Na planini psi čuvaju stado, razvijaju međusobne čoporske odnose u velikoj grupi te pokazuju smiješan joie de vivre zavaljeni u travi ili klateći se uzbrdicom i nizbrdicom. “Planina se neće pomaknuti” je film koji je nemoguće shvatiti bez znatiželje za sav prirodni svijet, čovječji koliko i ostali. Kultura kao sve ono što je društveno izgrađeno pokazuje se tako i u dimenziji odnosa prema prirodi.
…Film ne omogućava upoznavanje s kompleksnijim pitanjima zajednice odabrane za promatranje, odnosno inzistira se na prividno univerzalnoj ljepoti suživota ljudi i životinja te njihovim situacijskim prilagodbama uvjetima okoliša.
Uspostavljanje etnografskog pogleda poput redateljičinog dolazi s izazovom toga kako snimanim subjektima pristupiti dostojanstveno i kontekstualno upućeno. Seliškar stavlja naglasak na emocionalne odnose i unutarnji svijet braće, ne toliko na često anonimne svakodnevne poslove ljudi koje eksponiraju klasični dokumentarci etnografske preokupacije. Međutim, ovo znači i da film ne omogućava upoznavanje s kompleksnijim pitanjima zajednice odabrane za promatranje, odnosno inzistira se na prividno univerzalnoj ljepoti suživota ljudi i životinja te njihovim situacijskim prilagodbama uvjetima okoliša. Ovdje društvena stvarnost filma staje. Iako senzibilizirano za unutarnje doživljaje subjekata, i takvo promatranje prožima određeno pojednostavljenje njihove egzistencije. Ovo posebno odzvanja u nizanju nenarativnih statičnih total planova u kojima se čovječja figura predvidljivo uokviruje pustom travom i nebom.
Seliškar treba priznati interes za zamućene granice između tradicije i modernosti, pri čemu njen dokumentarni uvid nadilazi onaj etnografskog filma 1950-ih i 1960-ih godina, jugoslavenskog kako i stranog. Iako mahom bilježena kao ponegdje zamrznuta u predmodernizacijskom vremenu, to nije nužno bila cijela istina ruralnih krajeva diljem Europe pa i izvan kontinenta, čak i kad je kontrast privrednih praksi na malim udaljenostima bio dramatičan. Seliškar portretiranu sredinu ne prikazuje drastično odvojenom od svijeta suvremenih tokova izvan planine, niti se posvećuje samo starinskim elementima življenja koji bi mogli biti od najvećeg zanimanja oku sklonom egzotizaciji i kulturološkom vulgariziranju. Dok braća čuvaju stoku onako kako su desetci generacija njihovih predaka prije njih, oni istovremeno koriste mobilne telefone, sporazumijevaju se na novom jeziku mladih i pokazuju osvježeno shvaćanje toga što predstavlja razvoj u ovom ili onom smislu.
Izbjegavajući romantične mitove i stereotipe kakvima nisu ostali imuni noviji zapaženi filmovi nastali u Sjevernoj Makedoniji posvećeni manjinskom iskustvu (“Zemlja meda” Tamare Kotevske i Ljubomira Stefanova ili pak igrani “DJ Ahmet” Georgija M. Unkovskog), “Planina se neće pomaknuti” donosi ćutljiviju i istančaniju sliku manje poznatih navada manje makedonske sredine, ali isto tako ostaje na njenim najmanje neočekivanim, dubljim fenomenima i pitanjima, sugerirajući već i naslovom vrlo konzervativno, simboličkim predodžbama opterećeno razumijevanje jedne takve enklave.