S malo hladnijim danima u Zagreb stože 14. Subversive Festival, koji će se od 3. do 23. listopada održati u Zagrebu (Kino Tuškanac, Dokukino KIC, Kulturno informativni centar, Leksikografski Zavod Miroslav Krleža i SKD Prosvjeta), odnosno online platformi volimdokumentarce.net. Kako smo već prije najavili, sve posjetitelje čeka standardno bogat kulturni program – diskurzivni, natjecateljsko-popratni filmski, promocije knjige i izložba – uz ovogodišnju festivalsku temu “Post-COVID demokracija: Etika borbe i poetika solidarnosti”.
Četrnaesto izdanje Subversive Film Festivala potrajat će nešto kraće, točnije od 3. do 10. listopada. Ovdje će biti prikazano tridesetak filmskih ostvarenja po izboru selektora Dine Pokrajac i Dragana Rubeše. Nagrade “Wild Dreamer” dodjeljivat će se za najbolji igrani i dokumentarni film iz konkurencije, a o pobjednicima ove godine odlučuje tročlani žiri u sastavu: Pary El-Qalqili (redateljica i spisateljica), Callisto Mc Nulty (redateljica i spisateljica) i Ivan Ramljak (redatelj i kustos). SFF u nedjelju, 3. listopada u Kinu Tuškanac, otvara zapaženi domaći dokumentarni film “Tvornice radnicima” (Fade In, 2021.) Srđana Kovačevića. Već pomalo tradicionalno, za najavu ovogodišnjeg Subversivea zamolili smo njegovu direktoricu i selektoricu Dinu Pokrajac.
“I prije priprema za sam festival bili smo marljivi. Tako smo ove godine između ostalog pripremili multimedijalnu izložbu ‘Žene minorne spekulacije, sekvenca 5 (Mutacije)’ Nicole Hewitt u suradnji s MSU-om i hrvatska izdanja knjiga ‘U kojem vremenu živimo?+ Jacquesa Rancièrea te ‘Umijeće pobune: Snowden, Assange, Maning’ Geoffroyja de Lagasnerija, a u pripremi je i ‘Paslike: O ženama, filmu i promjenjivim vremenima’ Laure Mulvey. Filmsko-diskurzivnim programom zajedno s Goethe-institutom i udrugom Domino obilježili smo 100. obljetnicu rođenja Josepha Beuysa, te postavili ispred HDLU-a instalaciju SADiti je bitno Lucije Žuti protiv devastacije hrvatskih šuma. Subverzivne filmske projekcije proširili smo izvan Zagreba u suradnji s prijateljskim institucijama i manifestacijama Unseen Cavtat, Tvrđavom kulture Šibenik, Art radionicom Lazareti i Danima umjetničkog filma ‘Films Like No Other’ u Bolu. Što se tiče pripreme samog festivala i njegova četrnaestog izdanja možemo reći da smo se nastavili uspješno nositi s raznim organizacijskim i financijskim preprekama. Nažalost, globalna situacija nije mnogo optimističnija nego lani, ali ove godine barem održavanje projekcija uživo u kinu nije bilo upitno. Lotta continua…”, govori nam direktorica Subversive Film Festivala.
Ovogodišnja festivalska tema je “Post-COVID demokracija: Etika borbe i poetika solidarnosti”…
“Svim filmovima u programu zajedničko je podrivanje kanonskog repertoara slika te propitivanje konstruiranosti zbilje. Njihova politička gesta očituje se u potvrdi vlastite prisutnosti i stvaranju ekspresivnih i smislenih sklopova koji utječu na našu političku svijest, donose multiplikaciju perspektiva i intenzifikaciju afektivnih odnosa. Zastupljeni filmaši nastoje se solidarizirati sa svojim protagonistima te stvaraju portrete zajednica koje su često marginalizirane i/ili potlačene. Oni omogućuju da se čuje njihov glas, pa i po cijenu da nam se neće svidjeti što imaju za reći. Prisutna je želja za dijalogom i polemikom, za napuštanjem sigurne pozicije izolirane jedinke. Iako je drugi često zastrašujuć, ne smijemo napustiti mogućnost zajedničkog, kolektivnog života. Moramo se pomiriti s time da ćemo se putem često gubiti, no bitno je nastaviti potragu… Dokumentarni filmovi zasigurno nam mogu pomoći prepoznati uvjete stvaranja otpora koji mogu dovesti do radikalnog prekida s kontinuitetom dominacije”, ističe Dina Pokrajac.
Na meniju 14. Subversive Film Festivala niz je zapaženih, međunarodno nagrađenih dokumentarnih filmova.
“U konkurenciji se ističe pobjednik Visions du Réela ‘Faya Dayi’, crno-bijelo spiritualno putovanje visoravnima Harara gdje su sufijski muslimani crpili religijsku inspiraciju žvačući listove biljke khat. Ona je danas postala najunosniji usjev u Etiopiji, dok je u Europi zabranjena kao ilegalna druga. Zatim je tu pobjednik Hot Docsa ‘Ostrov – Izgubljeni otok’, portret stanovnika gotovo napuštenog otoka usred Kaspijskog mora čija distopijska atmosfera priziva ‘Stalkera’. Zapravo je riječ o tipičnom toponimu moderne Rusije razapete između varljive nostalgije prema sovjetskom režimu i krhkog povjerenja u Putinovu očinsku figuru. Tu je i arhivski dokumentarac ‘Povratak u Reims (Fragmenti)’ Jean-Gabriela Périota inspiriran istoimenim romanom Didiera Eribona u kojem klasni coming-out ozvučuje slavna glumica Adèle Haenel“, govori Dina i zatim dodaje nekoliko svojih zaokruženih dokumentaraca.
“Moji osobni favoriti dva su portreta marginaliziranih zajednica – mladi meksičko-američki redatelj Carlos Alfonso Corral u ‘Prljavom perju’ na kolaborativan način snima beskućnike na teksaškim ulicama, dok njegova vršnjakinja Argentinka Tatiana Mazú González u ‘Mutnoj rijeci’ daje glas ženama u patagonijskom rudarskom gradiću kojima je zbog lokalnog praznovjerja zabranjen pristup rudnicima. Trosatni polemički komad ‘Godina otkrića’ Luisa Lópeza Carrasca kroz priče starih i mladih posjetitelja lokalnog bara u Cartageni evocira gotovo zaboravljen komadić političke povijesti koji nagoviješta dugo pripremanu eroziju radničkih prava pod egidom EU-a. Festival otvaramo s izvrsnim hrvatskim dokumentarcem ‘Tvornice radnicima’ Srđana Kovačevića o tvornici ITAS, jedinom uspješnom primjeru radničkog samoupravljanja u post-socijalističkoj Europi. Osim što je riječ o preciznoj i virtuozno režiranoj studiji svireposti kapitalističkog sustava, dojmila nas se i inicijativa redatelja Kovačevića i producenata filma Fade In da svu zarada od filma podijele s protagonistima, radnicima tvornice ITAS, što nije uobičajena praksa u filmskoj industriji a hvalevrijedan je primjer etičkog pristupa u dokumentarizmu. ‘Mala Palestina (Dnevnik opsade)’ redatelja i aktivista Abdallaha Al-Khatiba vodi nas u najveći palestinski izbjeglički kamp na svijetu u kojem je i sam odrastao. Za kraj tu je ‘Futura’ – trio renomiranih filmaša Pietro Marcello, Francesco Munzi i Alice Rohrwacher po uzoru na Pasolinijeve ‘Ljubavne susrete’ poduzima kolektivno istraživanje i putovanje duž Apeninskog poluotoka gdje sreću djevojke i dječake u dobi od 15 do 20 godina i kroz seriju intervjua raspituju se o njihovim vizijama budućnosti.”
Popratni program donosi i retrospektivu švicarskog autora Fredija M. Murera.
“Umjesto zemlje pitoresknih chaleta, kravica i brda Murer nam donosi filmske naracije otpora i time je redefinirao granice švicarskog filma. Njegov alpski prosede blizak je švedskim naracijama no bez naglašenog simbolizma. U svojima fiktivnim dokumentarcima i žanrovskim hibridima on denuncira švicarsko društvo kontrole, nagovijestivši nerede u Zürichu 1980. godine. U njegovu najboljem filmu ‘Siva zona’ mladi par suočava se s misterioznom epidemijom koju službene vlasti pokušavaju zataškati. Louis Scorecki piše tada u Cahiers du cinéma da je autor snimio ‘žestoku hiperrealističku parabolu ali i etnološki znan-fan koji pokazuje što se u Švicarskoj dešava danas i što će se u njoj dešavati sutra, ali i u ostatku svijeta ako ne budemo oprezni’. Još dalje je otišao u ‘Alpskoj vatri’ čiji etnografski diskurs evocira neizrečeno, kao u grčkoj tragediji. Taj film svojevrsna je sinteza Murerovih opsesija: konflikt oca i sina, nemiri odrastanja, bijeg, realizacija identiteta, evokacija arhaičnih života. Švicarski maestro konačno je dobio priznanje koje mu je dugo izmicalo kada mu je 2019. godine u Locarnu uručena nagrada za životno djelo”, govori Dina Pokrajac i za kraj dotiče ostatak van natjecateljskog programa:
“Izvan konkurencije izdvojila bih dva kratkometražna filma Radua Judea, oba snimljena 2021. godine čime Judu zaokružuje izrazito produktivnu filmsku godinu koju je započeo pobjedom u Berlinu – ‘Caricaturana’ je inspirirana nerealiziranom idejom Sergeja Ejzenštejna i karikaturama Honoréa Daumiera, dok ‘Plastic Semiotic’ rekreira ljudski život od kolijevke do groba pomoću nađenih igračaka. U programu ‘Film XX’ predstavljamo njemačku vizualnu umjetnicu Ulrike Ottinger čiji osebujni komadi isprepliću etnografiju, povijest i fantaziju, te vode na duga putovanja u strane kulture gdje redateljica sudjeluje u svakodnevici lokalnih naroda, od ceremonija ženskih šamana u Mongoliji preko japanskih zimskih rituala do ribolova najsjevernijih žitelja Arktika. Prikazujemo njezin najnoviji dokumentarni film ‘Pariški kaligrami’, filmsku poemu Parizu tijekom 1960-ih i autobiografsko putovanje u umjetničinu mladost. Ottinger je još od ranih 1970-ih jedinstven i provokativan glas u njemačkom filmu, a retrospektive su joj priredili Cinémathèque française i Centre Pompidou u Parizu, Reina Sophia u Madridu i njujorška MoMA. Tu je i program posvećen Amosu Vogelu, voditelju kultnog njujorškog filmskog kluba Cinema 16 i autoru nezaobilaznog filmskog vodiča ‘Film kao subverzivna umjetnost’ koji je bio inspiracija za ime i koncepciju Subversive Festivala, a tijekom godina prvi smo na ovim prostorima prikazivali brojne subverzivne naslove opisane u knjizi. Povodom stote obljetnice njegova rođenja, kustosica Petra Belc priredila je prigodni filmsko-diskurzivni program u sklopu kojeg će se kontekstualizirati Vogelovo nasljedstvo, s posebnim naglaskom na njegovu recepciju u bivšoj Jugoslaviji, utjecaj na filmsko kustostvo i subverziju kao umjetničku kategoriju.”
I što reći nakon ove uobičajene elokventno-inteligentne najave direktorice Subversive Film Festivala, osim još jednom ponoviti servisne informacije. Dakle, 14. Subversive Festival održat će se od 3. do 23. listopada na nekoliko lokacija hrvatske prijestolnice (Kino Tuškanac, Dokukino KIC, Kulturno informativni centar, Leksikografski Zavod Miroslav Krleža i SKD Prosvjeta), te online platformi volimdokumentarce.net. Najnovije izdanje Subversive Film Festivala, pak, na rasporedu je od 3. do 10. listopada. Dodatne informacije o cijeni ulaznica i režimu ulazaka na projekcije provjerite na službenom webu Subversivea.