Glazbenik Ahmir-Khalib Thompson, poznatiji pod umjetničkim imenom Questlove, slavu je stekao kao jedan od predvodnika i suosnivača filadelfijskog hip hop kolektiva The Roots, nakon čega slijede suradnje s brojnim razvikanim imenima u svijetu glazbe. Njegov bend ušao je u dnevne boravke mainstream Amerike svirajući kao kućni sastav talk showa Jimmyja Fallona, a sam Questlove sve više se okreće i filmskom svijetu. Tako je nastupio i kao MC ovogodišnje dodjele Oscara, gdje je dvije nagrade odnio i Pixarov crtani film “Soul” (2020) u kojem upravo Thompson daje glas jednom od likova. No, ni ovdje nije kraj talentima ovog svestranog umjetnika. Naime, Thompson se prihvatio i režije dokumentarnog filma “Summer of Soul” s podnaslovom “…Or, When the Revolution Could Not Be Televised” (2021), referirajući se na slavnu pjesmu velikog pjesnika i glazbenika Gila Scott-Herona. Koliko je uspješan bio u svojoj debitantskoj redateljskoj zadaći, svjedoči veliki uspjeh na ovogodišnjem Sundanceu i dvije glavne nagrade u dokumentarnom programu, budući da su film nagradili i žiri i publika. Jedno je sigurno – “Summer of Love” svakako zaslužuje ljubav s najvećeg svjetskog festivala nezavisnog filma.
Tema ovog dokumentarca, nedavno pristiglog na streaming platformu Hulu, niz je koncerata održanih u Harlemu u ljeto 1969., istovremeno kada i Woodstock, stotinjak milja sjevernije. Potonji festival ostao je zapisan u povijesti kao prekretnica, jedno od najslavnijih glazbenih događanja u povijesti. S druge strane, nepravedno je zaboravljen Harlem Cultural Festival, koji je kroz šest uzastopnih vikenda tijekom ljeta dovodio po pedesetak tisuća duša pred pozornicu u njujorškom Mount Morris Parku. Kako je moguće da festival s najvećim imenima crne Amerike kao što su Stevie Wonder, B.B. King, Gladys Knight & The Pips, David Ruffin, Sly & The Family Stone, Nina Simone, Mahalia Jackson, The Staple Singers, The 5th Dimension i Hugh Masekela bude prepušten sjećanjima posjetitelja, a da ga glazbeni svijet mora prizvati u sjećanje tek pola stoljeća nakon održavanja? Dio krivnje sigurno se mora pripisati tajmingu objavljivanja koncertnog filma s Woodstocka, već iduće godine nakon održavanja, nakon čega instantno postaje simbolom kontrakulture, dok su vikendi u Harlemu bili od presudnog značaja samo crnoj populaciji. Glazba je u to vrijeme bila segregirana, a bijeli narativ s lakoćom je progutao onaj drugih rasa.
Interesa za događanja u Mount Morris Parku bilo je toliko mizerno malo da je videozapis koncerata glazbenih velikana ostao zakopan u arhivama i nikad dosad nije javno prikazan. Kakva šteta! Snimke televizijskog redatelja Ala Tulchina pune su energije i atmosfere unatoč pratećim tehničkim ograničenjima. Na njima se gotovo osjeti miris piletine i preparata za afro frizure koje u filmu spominju neki od sugovornika, a koncerti toliko energični i oplemenjujući da jednostavno ježe. Iako film u naslovu ističe soul glazbu, na ovom glazbenom okupljanja ima i bluesa (B.B. King), motowna (David Ruffin koji je netom napustio The Temptations), psihodeličnog R&B-ja, afrobeata (Hugh Masekela) i nevjerojatnog gospela.
“Summer of Love” definitivno će biti upamćen kao jedan od najboljih glazbenih dokumentaraca godine, koji svakako u nama ostavlja želju za cjelokupnim objavljivanjem Tulchinovih snimki u budućnosti.
Kad spominjemo gospel, ne treba mnogo odvažnosti za tvrdnju kako zajednička izvedba duhovnog napjeva “Precious Lord” u izvedbi mlade Mavis Staples i Mahalie Jackson, spada u najrazornija glazbena iskustva ikad zabilježena filmskom kamerom. Ali, daleko od toga da je ovaj nastup jedini vrijedan spomena. Gotovo jednako vas zabezeknuti može i fenomenalan prikaz talenta Stevieja Wondera, brutalno moćna Nina Simone ili pak luda energija Slyja Stonea i njegove obitelji.
Questlove kombinira Tulchinove snimke, paralelno razgovarajući sa sudionicima i posjetiteljima festivala, ali i nekim ostalim poznatim osobama poput Lin-Manuela Mirande i Chrisa Rocka. Svakako valja istaknuti scene u kojima se sudionici sa suzama u očima prisjećaju festivala, gledajući videozapise kao da ih otimaju iz ralja zaborava, napokon sigurni da ono što vide nije tek trik njihovog sjećanja. Isto tako redatelj nas lekcijom iz povijesti uvodi u duh vremena, prisjećajući se niza atentata na neke od boraca za crna prava, od braće Kennedy do Malcolma X-a i Martina Luthera Kinga. Možda je najupečatljivija sekvenca u kojoj televizije prate slijetanje čovjeka na Mjesec, događaj odigran upravo za vrijeme održavanja harlemske fešte, dok televizijski reporteri od svih sudionika dobivaju iste komentare: glazba koju slušaju bitnija je od svemirskih avantura te bi novac bio bolje utrošen na gladne u Harlemu nego na takve misije.
“Summer of Love” definitivno će biti upamćen kao jedan od najboljih glazbenih dokumentaraca godine, koji svakako u nama ostavlja želju za cjelokupnim objavljivanjem Tulchinovih snimki u budućnosti. Nakon gledanja ovog filma svatko bi se morao zapitati: da mu vremenski stroj dopusti putovanje u ljeto ljubavi, kojim putem bi krenuo – prema Woodstocku ili Harlem Cultural Festivalu. Osobno, priznajem, naginjem potonjoj opciji.
