Ah, Amerika. Zemlja prilike u kojoj na svoj trideseti rođendan sin albanskih imigranata, mladić ne pretjerano privlačne fizionomije može biti najvećom zvijezdom najpopularnije televizijske emisije, u kinodvoranama imati najgledaniji film, a na glazbenim ljestvicama i najprodavaniji album. Ne može mnogo bliže vrhu svijeta od toga. Godina je 1979., a momak u pitanju je John Belushi, čovjek čiji je humor obilježio jednu eru američke povijesti. Samo tri godine kasnije Belushija će pronaći mrtvog od predoziranja speedballom, često smrtonosnom kombinacijom kokaina i heroina. Otprilike na tom vrhuncu slave krajem sedamdesetih, Belushija nalazimo na početku njegove nove dokumentarne biografije jednostavno nazvane “Belushi” (2020), koja je prošle godine premijerno prikazana na Međunarodnom filmskom festivalu u Chicagu. Krajem prošle godine film je stigao i na mrežu Showtime, dok režiju potpisuje R.J. Cutler čiji raniji radovi uključuju teme poput zloglasnog potpredsjednika Dicka Cheneyja i časopisa Vogue, a oni dolazeći film o novoj mladoj glazbenoj superzvijezdi Billie Eilish.
“Belushi” nije prvi film o preminulom glumcu i komičaru, prethodila mu je kontroverzna i omražena igrana biografija “Wired” iz 1989. u kojoj je legendarnog komičara u svojoj prvoj filmskoj ulozi igrao Michael Chiklis, glumac koji će kasnije slavu steći ulogom korumpiranog policajca Vica Mackeyja u sedam sezona popularne televizijske serije “The Shield” (2002. – 2008.). “Wired” (ocjena na IMDb-u mu je strašnih 3,7, ali i to je bolje od 4% na Rotten Tomatoesu) je kritika proglasila parodijom života koji namjerava dramatizirati. Za razliku od ove igrane tragedije, “Belushi” dostojanstveno obilježava život i karijeru genijalca fizičke komedije (sjetite se samo briljantnih imitiranja grčevitih nastupa Joea Cockera) zaobilazeći tradicionalne sjedeće intervjue s obitelji, prijateljima i suradnicima. Umjesto ovih klasičnih dokumentarističkih alata, Cutler koristi audiotrake, inače temelj knjige “Belushi: A Biography” Johnove udovice Judith Belushi i Tannera Colbyja iz 2005. godine.
Premda isprva nije bila pretjerano voljna surađivati na filmu, Judy je na kraju popustila i odobrila autorima pristup Belushijevom privatnom arhivu. Ova odluka u konačnici je rezultirala još jednim uratkom napucanim morem kvalitetnog sadržaja u vidu rijetkih fotografija i videozapisa, koji određene rupe popunjava animacijama. I premda film detaljno prati vrtoglavi uspon Belushijeve karijere, o pravom Johnu koji se skriva iza klaunovske javne persone najviše doznajemo upravo iz njegove iskrene pisane korespondencije sa srednjoškolskom ljubavi Judy.
Najjače oružje Belushijeve komedije uvijek je bila energija izvan kontrole, koja ga je u privatnom životu koštala previsoke cijene – života.
Belushi prve dodire sa slavom doživljava za vrijeme novog vala američke komedije, tijekom rada u radijskoj emisiji i časopisu National Lampoon. Tamo surađuje s brojnim budućim velikanima humora poput Billa Murrayja, Harolda Ramisa i redatelja Ivan Reitmana. U to vrijeme upoznaje i Dana Aykroyda, koji će mu postati najboljim prijateljem i vjernim suradnikom, a ovaj dvojac kasnije će sačinjavati i slavni glazbeno-filmski tandem “The Blues Brothersa”. John Belushi nakon toga prelazi i na televiziju, ravno u izvornu postavu jednog od najdugovječnijih humorističnih proizvoda, emisije “Saturday Night Live”. “Belushi” bilježi glumčevo rivalstvo s prvom zvijezdom emisije Chevyjem Chaseom koji odlazi nakon prve sezone, otvorivši put Belushiju prema statusu superzvijezde omiljene diljem zemlje. Na krilima tog uspjeha John osvaja i filmski svijet ulogom divljeg Bluta u “Zvjerinjaku” / “Animal House” (1978), najprofitabilnijoj komediji u filmskoj povijesti. Taj će status održati sve do pojave “Istjerivača duhova” / “Ghostbuters” (1984), programiranog Belushijevog povratničkog hita. Ovaj ga nažalost neće doživjeti.
Najjače oružje Belushijeve komedije uvijek je bila energija izvan kontrole, koja ga je u privatnom životu koštala previsoke cijene – života. Na komičarskoj sceni sedamdesetih droga je više bila pravilo nego iznimka (o čemu govori i priča o Robinu Williamsu u filmu “Come Inside My Mind” Marine Zenovich iz 2018.), ali nitko je nije zloporabio poput Belushija. Cutler ne štedi svog junaka po pitanju pretjerane konzumacije, premda su određene kritike upućene na prešućivanje okolnosti same Johnove smrti. Prvenstveno se to odnosi na ulogu Belushijeve prijateljice i dilerice Cathy Smith, koja je u konačnici zbog davanja smrtonosne kombinacije droga omiljenom glumcu odležala petnaest mjeseci u zatvoru. Također, film prilično površno pokriva određene neugodne strane Johnove osobnosti poput seksističkog odnosa prema suradnicama na Saturday Night Liveu. Ovaj je, naime, smatrao da žene jednostavno nisu smiješne.
Navedena faktografska ispuštanja sugeriraju da “Belushi” možda ne nudi potpunu sliku preminulog glumca. Ukupno gledajući, ipak je riječ o atraktivno montiranoj i uzbudljivoj biografiji proganjanog genijalca koja vjerno oslikava kako je uspon na vrh svijeta moguć i dostižan, ali da isti dolazi u kombinaciji s često neizbježnim padom. Iz Belushijevih pisama Judy dobivamo i solidan uvid u njegove posljednje okršaje s unutarnjim demonima, pa je i Cutlerov dokumentarac još jedan dokaz da ljudi koji nam donose najviše veselja, često sami život provode na drugoj strani emocionalnog spektra.