U Los Angelesu (Dolby Theatre) su sinoć, po devedeseti, jubilarni put, dodijeljene najprestižnije filmske nagrade na svijetu – Oscari, koje tradicionalno organizira američka Akademija filmskih umjetnosti i znanosti (AMPAS). Većina filmski nastrojenih pojedinaca uzbuđenja je tražila u igranom dijelu konkurencije, no mi ćemo se kao i uvijek pozabaviti dokumentarnim slavodobitnicima.
Oscara za najbolji dugometražni dokumentani film ove je godine primio američki redatelj Bryan Fogel za svoje ostvarenje “Icarus” (2017), koje rasvjetljava dobro uhodani mehanizam korištenja dopinga od strane ruskih sportaša. Iznenađenje ili ne, o tome se može diskutirati, pogotovo iz rakursa legendarne Agnès Varde, čiji je prošlogodišnji kritičarski darling “Faces Places” / “Visages villages” (2017) ostao kratkih oskarovskih rukava. Fogelov film jest osvojio Posebnu nagradu žirija na Sundanceu prošle godine, na kojem ga je zapazio i otkupio streaming gigant Netflix, u međuvremenu ga do iznemoglosti reklamiravši svojim korisnicima kao must see dokumentarac.
U kratkometražnoj konkurenciji Oscara je primio još jedan američki film, “Heaven is a Traffic Jam on the 405” (2016) Franka Stiefela, biografski presjek života i rada 56-godišnje umjetnice Mindy Alper, koja se cijeloga života bori s demonima mentalnih poteškoća. I ovdje je možda bilo sretnijih rješenja, prije svega mislimo na polusatni dokumentarac “Edith+Eddie” (2017) Amerikanke Laure Checkoway o najstarijim (96+95) svjetskim međurasnim mladencima, čiju sreću bliža okolina odbija prihvatiti.
Ostale pobjednike provjerite na službenoj stranici nagrada Oscar.
https://www.youtube.com/watch?v=09M3C4VD1Fg
