Recenzije13. ZagrebDox: "Oluja" - Gdje ima ljudi, nema pravde

13. ZagrebDox: “Oluja” – Gdje ima ljudi, nema pravde

|

“Molim vas, izvadite ruke iz džepova” – jedan je od rijetkih trenutaka kada “Oluja” / “Tempestad” (2016) probija svoju temeljnu strukturu opore naracije i lijepih slika pa prebacuje kameru u čistokrvnu dokumentarnu situaciju, oslikavajući tešku svakodnevicu uniformiranih i legitimiranih u raspadu meksičke zbilje. Drugi sličan trenutak onaj je kada se žene iz strastvenog smijeha prešaltaju u kolaps ridanja pa odmah potom vrate u smijeh. Slika Meksika danas. Suze i borba ljudskog duha da se ne utopi u istima.

“Oluja” je saga o odavno kolabriranom sustavu, tragičnoj nepravdi, siromaštvu i vječnoj borbi; vrhunski snimljen dokumentarac, uravnotežen u svojim slikovnim vrludanjima mikro i makro razinama problema, kao odlična kombinacija arta i društvene angažiranosti, uz intimni portret sudbina koje su, pretpostavljate, zaslužile dugometražni dokumentarni tretman. Dvije su priče povezane istim tkivom – jedna o Miriam, nepravedno osuđenoj ženi, strpanoj u pakao meksičkog zatvora pod optužbom za trgovanje ljudima, ali i otvorenim priznanjem vlasti da to rade iz razloga jer netko mora platiti za zločine drugih (a tko ako ne onaj obespravljeni, koji se nema kome žaliti?); druga je o Adeli, ženi koja se godinama bori s traumama otmice vlastite kćeri.

“Oluja” je saga o odavno kolabriranom sustavu, tragičnoj nepravdi, siromaštvu i vječnoj borbi; vrhunski snimljen dokumentarac, uravnotežen u svojim slikovnim vrludanjima mikro i makro razinama problema, kao odlična kombinacija arta i društvene angažiranosti.

Osim ove dvije dokumentirane sudbine, “Oluja” odlično spaja nekoliko različitih doku-formi i tema. Salvadorsko-meksička redateljica Tatiana Huezo (Grand Prix Visions du Réela za “The Tiniest Place” / “El lugar más pequeño”) inače je poznata po kombiniranju vizualne lirike i teške naracije glavnih junaka svojih dokumentarnih uradaka pa u novom naslovu samo nastavlja utabanom stazom, bruseći dramaturgiju gotovo do savršenstva. “Oluja” starta sporogorećim fitiljem i općom zbunjenošću, potom polako uranjajući sve dublje i dublje u priču i mrak, otkrivajući nam tijesne prolaze, rukavce i čudovišta iz tmine, sve nemilosrdnije kako minute odmiču prema kraju. S izgovorenim riječima najveće težine. Iz pukotina prodiru narko karteli, šverc ljudima, krvoproliće i beskrajni pesimizam – opet izbalansiran natruhama optimizma, eksplozijama smijeha i obiteljske topline, slamki spasa u općem ponoru gadosti ljudskog postojanja.

Upravo zbog stila, lirike i vrhunskog poznavanja zanata Tatiane Huezo, tama je ublažena i visoko estetizirana. Konačna poruka pritom je također možda otupljena, ali ovo je prije svega sjajan film, a tek onda pamflet za pomoć onima bez glasa. I jedno i drugo je načelno OK, a kad se oboje susretne u jednoj minutaži, uravnoteži verbalno i vizualno pa onda socijalno i filmski, zajedno stolujući u skladnom suživotu, dobijemo… pravu oluju.

"Oluja" / "Tempestad"
Režija: Tatiana Hezo
Zemlja podrijetla: Meksiko
Godina proizvodnje: 2016.
Trajanje: 105 minuta

Povezani tekstovi

22. ZagrebDox: “Čovjek lavina” – Nema čovjeka koji nema ritma

Unatoč ograničenjima, "Čovjek lavina" (2025) redateljice Slobodanke Radun ostaje dragocjen i emotivan dokumentarac.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

73. Pulski filmski festival: Srđanu Kovačeviću Zlatna arena za najbolju režiju

Svečana dodjela nagrada 73. Pulskog filmskog festivala održala se sinoć u Istarskom narodnom kazalištu uz bogat popratni program.

73. Pulski filmski festival: “Yugo ide u Ameriku” – Balkan u Americi

U konačnici, Grujić i Borković u filmu "Yugo ide u Ameriku" zapravo ne rekonstruiraju povijest Yuga u Americi, nego tvore popkulturni kolaž...

Ivanu Ramljaku dodijeljena ovogodišnja Nagrada “Vedran Šamanović”

Sedamnaesta nagrada "Vedran Šamanović" dodijeljena je Ivanu Ramljaku, autoru kratkog dokumentarno-eksperimentalnog filma "Pozdrav iz Sekretarijata".

“Daleko od Vijetnama” – Resnais, zadnji put

Krajem 1950-ih službeno je završilo razdoblje snimanja dokumentarnih filmova redatelja Alaina Resnaisa.

24. Tabor New Frame Film Festival: Hrvatski filmovi – zahtjev eksperimenta i ugoda klasike

U tri natjecateljska programa 24. Tabor New Frame Film Festivala prikazano je devet dokumentaraca, od čega pet hrvatskih.

Kylie Minogue, Questlove i nova ljubav prema arhivi

U dobu ekrana i 4K videa, ne čudi da su 16mm vrpca koncertne arhive, kućni video s kamkordera ili stari negativi iz kutije za cipele gurnute na tavan, ujedno i egzotični vizualni začin analogne povijesti kod mlađih generacija prikovanih za streaming servise.

Popularna etnografija Libanona

"Voliš li me" (2025) Lane Daher pokazuje da popularna kultura može biti jedan od najbogatijih izvora suvremene etnografije.

“Snajka: Dnevnik očekivanja” u parku Kuće halubajskega zvončara

U sklopu programa "Slučajno kino", u četvrtak, 16. srpnja u 21 sat, bit će prikazan film "Snajka: Dnevnik očekivanja".

Maccamanija

U posljednje vrijeme izašla su dva dokumentarna filma o Paulu McCartneyju te jedan o Beatlesima.

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox, festival dokumentarnog filma koji je od 2015. godine dovodio dokumentarni sadržaj u Labin.
Režija: Tatiana Hezo<br> Zemlja podrijetla: Meksiko<br> Godina proizvodnje: 2016.<br> Trajanje: 105 minuta13. ZagrebDox: "Oluja" - Gdje ima ljudi, nema pravde