Recenzije13. ZagrebDox: "Oluja" - Gdje ima ljudi, nema pravde

13. ZagrebDox: “Oluja” – Gdje ima ljudi, nema pravde

|

“Molim vas, izvadite ruke iz džepova” – jedan je od rijetkih trenutaka kada “Oluja” / “Tempestad” (2016) probija svoju temeljnu strukturu opore naracije i lijepih slika pa prebacuje kameru u čistokrvnu dokumentarnu situaciju, oslikavajući tešku svakodnevicu uniformiranih i legitimiranih u raspadu meksičke zbilje. Drugi sličan trenutak onaj je kada se žene iz strastvenog smijeha prešaltaju u kolaps ridanja pa odmah potom vrate u smijeh. Slika Meksika danas. Suze i borba ljudskog duha da se ne utopi u istima.

“Oluja” je saga o odavno kolabriranom sustavu, tragičnoj nepravdi, siromaštvu i vječnoj borbi; vrhunski snimljen dokumentarac, uravnotežen u svojim slikovnim vrludanjima mikro i makro razinama problema, kao odlična kombinacija arta i društvene angažiranosti, uz intimni portret sudbina koje su, pretpostavljate, zaslužile dugometražni dokumentarni tretman. Dvije su priče povezane istim tkivom – jedna o Miriam, nepravedno osuđenoj ženi, strpanoj u pakao meksičkog zatvora pod optužbom za trgovanje ljudima, ali i otvorenim priznanjem vlasti da to rade iz razloga jer netko mora platiti za zločine drugih (a tko ako ne onaj obespravljeni, koji se nema kome žaliti?); druga je o Adeli, ženi koja se godinama bori s traumama otmice vlastite kćeri.

“Oluja” je saga o odavno kolabriranom sustavu, tragičnoj nepravdi, siromaštvu i vječnoj borbi; vrhunski snimljen dokumentarac, uravnotežen u svojim slikovnim vrludanjima mikro i makro razinama problema, kao odlična kombinacija arta i društvene angažiranosti.

Osim ove dvije dokumentirane sudbine, “Oluja” odlično spaja nekoliko različitih doku-formi i tema. Salvadorsko-meksička redateljica Tatiana Huezo (Grand Prix Visions du Réela za “The Tiniest Place” / “El lugar más pequeño”) inače je poznata po kombiniranju vizualne lirike i teške naracije glavnih junaka svojih dokumentarnih uradaka pa u novom naslovu samo nastavlja utabanom stazom, bruseći dramaturgiju gotovo do savršenstva. “Oluja” starta sporogorećim fitiljem i općom zbunjenošću, potom polako uranjajući sve dublje i dublje u priču i mrak, otkrivajući nam tijesne prolaze, rukavce i čudovišta iz tmine, sve nemilosrdnije kako minute odmiču prema kraju. S izgovorenim riječima najveće težine. Iz pukotina prodiru narko karteli, šverc ljudima, krvoproliće i beskrajni pesimizam – opet izbalansiran natruhama optimizma, eksplozijama smijeha i obiteljske topline, slamki spasa u općem ponoru gadosti ljudskog postojanja.

Upravo zbog stila, lirike i vrhunskog poznavanja zanata Tatiane Huezo, tama je ublažena i visoko estetizirana. Konačna poruka pritom je također možda otupljena, ali ovo je prije svega sjajan film, a tek onda pamflet za pomoć onima bez glasa. I jedno i drugo je načelno OK, a kad se oboje susretne u jednoj minutaži, uravnoteži verbalno i vizualno pa onda socijalno i filmski, zajedno stolujući u skladnom suživotu, dobijemo… pravu oluju.

"Oluja" / "Tempestad"
Režija: Tatiana Hezo
Zemlja podrijetla: Meksiko
Godina proizvodnje: 2016.
Trajanje: 105 minuta

Povezani tekstovi

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

22. ZagrebDox: “Biti u rodu s Johnom Malkovichem” – Malkovich kao palimpsest

"Biti u rodu s Johnom Malkovichem" (2025) Luke Mavretića pokazuje kako iz osobne anegdote izvući univerzalnu priču o obitelji.

22. ZagrebDox: “Lisica pod ružičastim mjesecom” – Umjetnost će, između ostalog, spasiti svijet

"Lisica pod ružičastim mjesecom" (2025) Mehrdada Oskoueija i Soraye Akhlaghi ima priliku potresti i lokalne stavove o izbjeglicama.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.
Režija: Tatiana Hezo<br> Zemlja podrijetla: Meksiko<br> Godina proizvodnje: 2016.<br> Trajanje: 105 minuta13. ZagrebDox: "Oluja" - Gdje ima ljudi, nema pravde