Recenzije13. ZagrebDox: "Buffet Željezara" - Posljednjih šest

13. ZagrebDox: “Buffet Željezara” – Posljednjih šest

|

Prvi dokumentarni film Gorana Devića nakon 2012. godine (“Dvije peći za udarnika Josipa Trojka”), gorak je i višeslojan društveni komentar postranzicijske Hrvatske ostavljene na milost i nemilost slobodnoj trgovini u interpretaciji domaćih kvazi-menadžerskih nevježa. “Buffet Željezara” (Petnaesta umjetnost, 2017.) koja u svojoj tihoj opservaciji dokumentira šest posljednjih dana sisačke kavane na ulazu u Željezaru Sisak – kao i u slučaju Poljakovog “Oni samo odlaze i dolaze” (Hrvatski filmski savez, 2016.) – potvrđuje i ne toliko majušnu zemljišnu među koja dijeli umjetnost od dokumentarnog rada na baušteli. Kupiti kameru danas može svatko, no samo rijetko školovano i(li) talentirano redateljsko oko svoju viziju i terenski rad uspijeva proklesati do filmsko-umjetničkog skrola vrijednog svrstavanja u istaknutiji red domaće dokumentarističke produkcije. Vrijeme će možda pokazati i – baštine.

Devićeva premisa bolno je jednostavna: opservacijsko-statičnom metodom dugih kadrova snimiti posljednjih šest dana života male sisačke kafane, i to kroz razgovore vlasničkog bračnog para Erne i Dževada sa sve rjeđe kapljućim mušterijama, pretežno osipajućom radničkom klasom i pokojim zalutalim penzionerom. Nakon otkucaja šestice, Erna i Dževad napustit će Hrvatsku i sreću potražiti na arbajtu u Njemačkoj, jer one radne u domovini nema. Nekadašnja zaposlena kavana danas zjapi prazno i otužno, a i za ona tri preostala vanjska stola rijetko koja mušterija pita. Another day, another dollar, s time da se ovdje ne radi o razočaranim poletarcima već ljudima na pragu dobrano zaslužene penzije.

Dević kao dobar dokumentarist ne siluje stvarnost već je dokumentira. I to je dovoljno. Problemi ovakve magnitude rješavaju se na nekim višim nadmorskim visinama.

Kroz strateški odabrane lokacije u i oko ugostiteljskog objekta, “Buffet Željezara” uglavnom jednom (!) kamerom precizno locira deprecijaciju jednog sistema i sustava vrijednosti. Ono što je vrijedilo jučer, ne vrijedi danas; ono što vrijedi danas, možda neće vrijediti sutra. Dević oštro zarezuje u bolesno tkivo najvažnijih društvenih problema poput nezaposlenosti i urušavanja domaće industrije, nimalo slučajno – upravo u Sisku, nekadašnjem domaćem industrijskom gigantu, danas gradu na izdisaju koji ukida autobusne linije jer se njima više nema tko voziti. Nimalo slučajno i jer je Sisak – Devićev rodni grad.

Rotirajući protagonisti “Buffeta Željezara” konsternirano se u pravilnim razmacima prisjećaju boljih vremena, bujajućeg života i gužve na svakom koraku. Nekad je bilo bolje, recitiraju unisono, žalobno usporeno birajući s kava-piva-rakija menija. Malotko sa stalnim poslom; svi približno u sličnim ekonomskim problemima. Romkinja gata iz kave; nekadašnji industrijski radnik prepričava robovski rad u šumi za mizernu plaću; vlasnica proklinje alkohol i alkoholizam, ali ga svejedno dila zainteresiranim strankama; lokalni mislioci komentiraju svjetsku političku scenu. Svakodnevicu im narušava tek pokoji zalutali automobil, naporna fotografkinja u srednjim godinama i ograničavajući pogled na zarasle ulice s prašinom ratnih devedesetih.

Stalna na tom svijetu samo mijena jest. Možda. Vjerojatno. Jest. Samo, Sisak ne spada u strogo izolirane slučajeve-ogledne primjerke hrvatskog ekonomskog posrnuća, tek u nešto eksponiranije. Dević kao dobar dokumentarist ne siluje stvarnost već je dokumentira. I to je dovoljno. Problemi ovakve magnitude rješavaju se na nekim višim nadmorskim visinama.

Najnovije

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

“Kritika i društvo”: Filmska kritika u regiji – mogućnosti suradnje

Prvo ovogodišnje izdanje programa "Kritika i društvo" održat će se 9. svibnja s početkom u 18 sati u zagrebačkom Dokukinu KIC.

21. ZagrebDox: “Svećenica” – Na životnoj prekretnici

Na 21. ZagrebDoxu slovenska "Svećenica" / "Woman of God" / "Duhovnica" (2023) Maje Prettner, osvojila je HRT Nagradu publike s visokom ocjenom 4,94.

“Metallica: Some Kind of Monster” – Gorostas na koljenima

Posljednji ovosezonski "Rockdocs" za temu ima film "Metallica: Some Kind of Monster" (2004) redateljskog para Joe Berlinger - Bruce Sinofsky.

21. ZagrebDox: “Druga strana planine” – Posjet iz druge ruke

"Druga strana planine" (2024) Yumeng He fokus prebacuje na ostvarivanje direktnog kontakta i dijaloga prošlosti i suvremenosti.

Péter Kerekes u Dokukinu KIC: Blažene prepreke

Slovački redatelj Péter Kerekes u subotu je gostovao u zagrebačkom Dokukinu KIC, gdje je održao masterclass predavanje "Blažene prepreke".
"Buffet Željezara"
Scenarij i režija: Goran Dević
Producent: Hrvoje Osvadić
Direktor fotografije: Vedran Rapo
Montaža: Vladimir Gojun
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Produkcija: Petnaesta umjetnost
Godina proizvodnje: 2017.
Trajanje: 61 minutu

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

21. ZagrebDox: “Svećenica” – Na životnoj prekretnici

Na 21. ZagrebDoxu slovenska "Svećenica" / "Woman of God" / "Duhovnica" (2023) Maje Prettner, osvojila je HRT Nagradu publike s visokom ocjenom 4,94.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Scenarij i režija: Goran Dević<br> Producent: Hrvoje Osvadić<br> Direktor fotografije: Vedran Rapo<br> Montaža: Vladimir Gojun<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Produkcija: Petnaesta umjetnost<br> Godina proizvodnje: 2017.<br> Trajanje: 61 minutu13. ZagrebDox: "Buffet Željezara" - Posljednjih šest