PočetnaRecenzije"Pussy Riot: A Punk Prayer" - Ruski punk tsunami na krilima Šuputovske...

“Pussy Riot: A Punk Prayer” – Ruski punk tsunami na krilima Šuputovske virtuoznosti

|

Ruska feministička punk grupa Pussy Riot osnovana je u kolovozu 2011. godine, kako i same članice kažu – istog inauguracijskog dana bivšeg/sadašnjeg predsjednika Rusije Vladimira Putina.

Grupa se uglavnom sastoji od desetak stalnih članica, a širi krug oko skupine broji do trideset ljudi. Oboružane raznobojnim fantomkama, gerilskim načinom djelovanja, jasnim antirežimskim stavovima i zalaganjem za demokratizaciju vlastite države, skupina Pussy Riot je u središte javnosti – kako svoje, tako i svjetske – došla 12. veljače 2012. godine.

Tog datuma, naime, nekoliko je članica okupiralo moskovsku katedralu Isusa Spasitelja te izvelo jednominutni performans s pjevanjem “Punk molitve”, jednostavne pjesme-rugalice upućene njima omiljenom Vladimiru Putinu i duboko ukorijenjenoj klerikalno-državnoj povezanosti.

Tri članice grupe (Nadezhda Tolikonnikova (Nadia), Maria Alyookhina (Maša) i Yekaterina Samutsevich (Katja)) uhićene su pod optužbom za huliganizam i blasfemiju, a u kolovozu prošle godine i osuđene na dvije godine strogog zatvora.

Unatoč oštrim kritikama zapadnjačke javnosti i potpori brojnih svjetskih pop zvijezda, dvije članice Pussy Riota (Katji u međuvremenu kazna preoblikovana u uvjetnu) i dalje svoje vrijeme provode iza nepopustljivih ruskih zatvorskih rešetaka. O svim događajima – prije i za vrijeme spomenutog sudskog procesa – svjedoči i dokumentarni film “Pussy Riot: A Punk Prayer”, redatelja Mikea Lernera i Maxima Pozdorovkina iz ove godine.

Lerner i Pozdorkovin svoj su film bazirali pretežno na dinamično rezanim snimkama sa suđenja, kombiniranih s intervjuima – još uvijek ponosnih – roditelja članica grupe. Psihološki profili pritvorenih punkerica otkrivaju niz dosad nepoznatih informacija, pa tako doznajemo da je Maša odmalena pomagala ugnjetavanim školskim kolegama, kako su Katju oblikovale turbulentne i ekonomski katastrofične 90-e godine, a da je najeksponiranija Nadezhda pozornost javnosti privlačila raznim ekstremnim performansima.

“Pussy Riot: A Punk Prayer” zorno prikazuje trenutno stanje ovog i dalje hermetičnog društva – od onog mikrosvemirskog, u kojem je normalno da službena ruska sudska vlast svoje građane oslovljava po prezimenu, do simptomatičnog, toliko karakterističnog slavenskog zatucano-ženomrzačkog proletarijata. “U 16. stoljeću ovakve žene bi spalili na lomači. Sada im moramo oprostiti”, riječi su jednog od klerikalnih kauboja u božjim mantilima.

Kako autori dokumentarca jasno podcrtavaju, u Rusiji punk kao glazbeni pravac – nikad nije ni postojao. Rusima je takav muzički i politički aktivizam doslovce misaoni pojam, pa su slične inicijative uglavnom osuđene na propast i ismijavanje velikog dijela javnosti.

Lerner i Pozdorkovin svoj su film bazirali pretežno na dinamično rezanim snimkama sa suđenja, kombiniranih s intervjuima – još uvijek ponosnih – roditelja članica grupe.

Psihološki profili pritvorenih punkerica otkrivaju niz dosad nepoznatih informacija, pa tako doznajemo da je Maša odmalena pomagala ugnjetavanim školskim kolegama, kako su Katju oblikovale turbulentne i ekonomski katastrofične 90-e godine, a da je najeksponiranija Nadezhda pozornost javnosti privlačila raznim ekstremnim performansima.

No, problem dokumentarca “Pussy Riot: A Punk Prayer” nije isključivo tehničke naravi, iako se redateljskom dvojcu Lerner-Pozdorovkin itekako može prigovoriti neskrivena jednostranost i manjak bilo kakve ideološke i kontekstualne protuteže bliske vladajućim strukturama.

Sve to još uvijek ne bi bio dovoljan razlog za dizanje obrva, da članice grupe Pussy Riot – jednostavno nemaju željeni i sebi utvarani elektrificirajući intelektualno-umjetnički kapacitet.

I dok nitko ne može osporiti buduću povijesnu vrijednost trenutnog aktivističko-korektivnog tsunamija, pomalo antiklimaktično djeluje spoznaja kako su lakmus-papir trenutne ruske socio-političke stvarnosti potamnile članice grupe s liričkom virtuoznošću… Maje Šuput.

"Pussy Riot: A Punk Prayer"
Režija: Mike Lerner, Maxim Pozdorovkin
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlje podrijetla: Rusija / Ujedinjeno Kraljevstvo
Trajanje: 88 minuta

Povezani tekstovi

23. Zagreb Film Festival: “Vjetre, pričaj sa mnom” – Slavlje života na jezeru

"Vjetre pričaj sa mnom" (2025) sretno objedinjuje narativnost i poetičnost, postupno se semantički rastačući do fluidne osjećajnosti.

4. Cherry Pop Festival: “As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath” – Sedam kosovskih LGBTQ duša

"As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath" lIlira Hasanaja prikazan je na Cherry Pop Festivalu u sklopu programu gostovanja Prištinskog queer festivala.

4. Cherry Pop Festival: “Faustyna” – Skica za portret

Kratkometražni film "Faustyna" (2024) poljske redateljice Natalie Dutkiewicz najavljuje identitetsku podvojenost mlade istoimene protagonistice.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Marek Šulík – Točke susreta

Martin Šúlik pripadnik je mlađe generacije redatelja koji suvremene mogućnosti snimanja iskorištavaju za odabir relevantnih tema.

Martin Slivka – Eksperimentalnost istraživača

"A Man Leaves Us" / "Odchádza človek" (1968) Martina Slivke je esejistički film koji neumoljivo podsjeća na "Tijelo" Ante Babaje.

“Linije pogleda” u Dokukinu KIC

Sljedećeg ponedjeljka u Dokukinu KIC će biti prikazano svih pet epizoda dokumentarnog serijala "Linije pogleda" (Dokumetar / FPS Media; 2025.).

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Dušan Hanák – Paroksizam društvenih tragedija

U seriji tekstova "Kontradikcije slovačkog dokumentarizma" nastojat ćemo tek nesustavno skicirati neke od raspoznatljivih poetika u ostvarenjima koja su do danas ostala u zakutcima zajedničkog kulturnog imaginarija.

57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Nakanjeno, potrebno, moguće

Ovogodišnja, 57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva upriličena je u Šibeniku, u Kući umjetnosti Arsen.

“Ne zaboravite ostaviti recenziju” – Instagramična turistifikacija

"Ne zaboravite ostaviti recenziju" ne doima komentarom niti se čini da se njome zastupa kakvo mišljenje ili daju kakvi sudovi.
Režija: Mike Lerner, Maxim Pozdorovkin<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlje podrijetla: Rusija / Ujedinjeno Kraljevstvo<br> Trajanje: 88 minuta"Pussy Riot: A Punk Prayer" - Ruski punk tsunami na krilima Šuputovske virtuoznosti