Eseji"Zidovi, kaputi, sjene" – S druge strane vidljivog

“Zidovi, kaputi, sjene” – S druge strane vidljivog

|

Film nedavno preminulog suvremenog hrvatskog umjetnika Mladena Stilinovića (1947. – 2016.), “Zidovi, kaputi, sjene” (1975), na prvi je pogled vizualna meditacija usmjerena ka upornom čuđenju nad površinom svijeta. U prvoj polovici svojeg filmskog djela autor 8-milimetarskom kamerom snima nepregledni niz zidova, svaki od kojih izgleda drugačije. Zidne površine predstavljaju jednodimenzionalne plohe čije karakteristike nalikuju onima slikarskog platna. Kod Stilinovića je filmska slika tretirana kao niz likovno mišljenih površina kojima se dodaje element ritma, postignut njihovom pravilnom izmjenom u montažnom zakulisju. Plohe reflektiraju život bez vlastitog prokrvljenog pulsa, čuvajući tragove ljudi i oživljavajući njihove misli. Stilinović pred promatračem komponira zidove u nizu koji, međutim, prestaju biti fizička barijera te postaju most prema metafizičkome, onkraj vidljivog. Redatelj nas otvoreno poziva na zaron ispod opne materijalne pojavnosti stvari; da naizgled običnim promatranjem preobrazimo okružujuću stvarnost, i poklonimo joj vlastite osjećaje, misli i ideje koje je u nama kadra izazvati.

Nakon uvodnog provođenja kroz svoju vizualno dojmljivu, raznoliku ali i statično-plošnu filmsku meditaciju, autor ljestvicu pomiče još mrvicu više. S fiksnog i neživog prebacujemo se na dinamične blize kadrove slučajnih prolaznika odjevenih u kapute. Njihove noge, a pogotovo glave gledatelju su skrivene, što je svjestan redateljev potez želeći protagoniste lišiti identiteta i reducirati na vizualnu strukturu. Sitilinović ljude tretira poput zidova; oni su tek pomične plohe nad kojima meditira njegova kamera-oko i koja od njih gradi svoj tunel prema drugoj strani vidljivoga. Sada je ono što se nalazi ispod površine – pulsirajuće; mjesto na koje smo pozvani zaustaviti se. Iza ovih tekstilnih kopreni nalaze se ljudi i rute uobičajenih svakodnevica; ljudi o kojima ne znamo ništa. Njihovo sredstvo zaštite od hladnoće jest kaput, no redatelj već poznatim kadriranjem ovom odjevnom predmetu oduzima glavnu funkciju. Stilinović slučajne prolaznike pretvara u samostalne entitete sposobne generirati značenja i sačinjavati dijelove cjeline s emocionalno-estetskom funkcijom. Kaput više nije kaput, već poziv na uzbudljivu pustolovinu refleksije i fantazije.

Zidovi, kaputi, sjene

U konačnici stižemo i do trećeg, posljednjeg strukturnog elementa Stilinovićevog malenog remek-djela. Nakon nizanja zidova i kaputa u ritmiziranim sekvencama, red su u “Zidovima” dočekale i –  sjene. Zašto baš sjene? Zato jer se nalaze u međuzemlju, svjetovnom nivou između živog i neživog. Sjene sadrže djeliće i zidova i kaputa. Za sjenu je također potreban šetač koji će ju baciti, kao i ploha koja će ju – uloviti. Sjene su fizičko otjelovljenje nevidljivo-vidljivoga, bestjelesnog vozila. Završavajući s nizom kadrova svjetlosnih ploha u pokretu, Stilinović dolazi do kraja svoje potrage za vidljivošću nevidljivog. Za redatelja je, možemo zaključiti, svaka površina dobrodošao podsjetnik da stvari nikada u paketu ne dolaze isključivo s prvotnom namjenom, već mogu poslužiti i kao katalizator kretanja svijesti.

Sjetva tragova i ideja predstavljali su životni poziv Mladena Stilinovića, umjetnika predanog bilježenju površine svijeta. Ponirući ispod, redatelj je vječno bio u potrazi za univerzalnim datostima ljudskog postojanja, poput prolaznosti i slučajnosti. Njihovo si izučavanje možemo priuštiti tek u dokolici. Jedino ona ostavlja vremena za promatranje nečeg tako efemernog kao što su “Zidovi, kaputi, sjene”. Dokolica je, opet, privilegija umjetnika i najdragocijeniji plod osobne slobode. Riječima Borisa Bućana, još jednog majstora vizualne meditacije iznikle iz promatranja pojavnosti svakodnevnog: nema umjetnosti bez dosade. Mladen Stilinović, čovjek koji je svojedobno Marxa pretvorio u parolu Rad je bolest!, bio je prvak najslobodarskijeg oblika umjetnosti – lijenosti. Njegovi čudesni filmski zapisi lišeni su ambicije, programa i cilja, a mjesto njih otkrivaju nam neobična prostranstva što se kriju s druge strane vidljivog.

“Zidovi, kaputi, sjene”

  • Scenarij i režija: Mladen Stilinović
  • Direktor fotografije: Mladen Stilinović
  • Produkcija: Samostalna produkcija
  • Godina proizvodnje: 1975.
  • Trajanje: 7 minuta

Projekt “Prozori” sufinanciran je sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Povezani tekstovi

“Geography” – Teritoriji melankolije

Posljednji "Prozori" govore o filmu "Geography" (1989) hrvatskih multimedijskih umjetnika Brede Beban i Hrvoja Horvatića.

“A ljudi ko ljudi” – Pravo na izbor

U pretposljednjim "Prozorima" u fokusu je desetominutni dokumentarac "A ljudi ko ljudi" (1979) scenarista i redatelja Petra Trinajstića.

“San pustinjskih ljudi” – Pohvala pustinji

U filmu "San pustinjskih ljudi" Željko Malnar na sebi svojstven način pokazuje susret sa starosjediocima indijskog potkontinenta.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.