PočetnaEsejiProzori"A ljudi ko ljudi" - Pravo na izbor

“A ljudi ko ljudi” – Pravo na izbor

|

Na svjetonazorskoj bojišnici što se povazdan gradi oko ženskog prava na odlučivanje o vlastitom tijelu i životu, često se zaboravlja na najvažniju stvar – ljudsko pravo na upravljanje vlastitim tijelom i životom, koje se može manifestirati širokom lepezom odluka. Drugim riječima, ovo pravo jednako se odnosi i na mogućnost zadržavanja ploda željama okoline unatoč, o čemu progovara desetominutni dokumentarac scenarista i redatelja Petra Trinajstića (Vrbnik, 1946.), “A ljudi ko ljudi” realiziran 1979. godine u produkciji Jadran filma. Protagonistica filma, žena s invaliditetom koja više nije u cvijetu mladosti, u kameru priča da je odlučila roditi unatoč uvjeravanju okoline da to nije pametna odluka. Uz ženu se pojavljuje i njeno dijete, sada već ljupka djevojčica, s kojom protagonistica izmjenjuje nježnosti. Oca nema jer ih je napustio i otišao u inozemstvo nakon saznanja o trudnoći, pa očito više ni na koji način ne sudjeluje u njihovom životu.

Trinajstić svoju zanimljivu sugovornicu i njenu kćerku koristi za tezično, gotovo pamfletsko progovaranje o osjetljivoj temi majčinstva i pravu žene na izbor, odnosno onog želi li majkom uopće biti. Film otvaraju prizori zaigrane djece koja se vesele spuštanju niz ogradu pokretnih stepenica i sladoledu. Zatim u bližem planu idilu dječje igre prekida surov iskaz protagonistice o kontekstu njenog majčinstva, unatoč nezahvalnim okolnostima i protivljenju okoline. Slijede idilični kadrovi svakodnevice koju majka i djevojčica dijele u svom skromnom stanu; ovo je prostor u kojem se inzistira na njihovom skladnom, ugodnom životu punom nježnosti, a vrhunac predstavlja prizor u kojem djevojčica u haljini jede bijelo grožđe, namjerno prizivajući motive iz klasičnog uljanog slikarstva. Svoju ideološku poziciju i želju za takvim instrumentaliziranjem priče, Trinajstić otkriva dvama nedvosmislenim postupcima. Prvi je ubacivanje prizora pobačaja snimljenog u bolnici, kojem pridodaje zlokobnu glazbu i općenito ga oblikuje na način da u gledatelja izazove šok i zazor; drugi postupak je umetanje međunatpisa, koji objašnjavaju da u nekim područjima tadašnje Jugoslavije godišnje ima više pobačaja nego porođaja.

Ekonomski i društveno ranjiva žena s invaliditetom i njena nevina djevojčica tako ovdje nedvosmisleno bivaju iskorištene za propagiranje opasne ideje kako je svaki pobačaj loša ideja, dok su djeca uvijek blagoslov za onog koji ih odluči imati. U filmu se redaju afirmativni ženini monolozi o ljepoti i ljubavi koju dobiva kroz odnos s djetetom, objašnjavajući kako nema ništa ljepše od djetetovog “majčice moja”. U svakom smislu “A ljudi ko ljudi” Petra Trinajstića – film kojeg je o ženskom ustavnom pravu režirao muškarac, stoji nasuprot dokumentarcu “AB” (Zagreb film, 1977.) kojeg je o istoj temi godinu dana ranije režirala žena, Ljubica Janković. U tom briljantnom ostvarenju autorica, koristeći isključivo promatračku metodu bez naracije, daje empatičan i kompleksan portret neimenovane mlade žene koja odlučuje pobaciti. Kako je primijetio filmolog i filmski arhivist Juraj Kukoč: “Ova dva filma svjedoče da jugoslavensko ustavno pravo čovjeka da samostalno odluči o rađanju djece ne znači isto za sve ljude. Za ženu iz prvog filma ono označava pravo da abortira, a za ženu iz drugog filma pravo da rodi.”

Ono što ostaje kao pouka ovih dokumentaraca, kada odlučno napustimo područje ideologije za koje se njihove priče pokušavaju iskoristiti – jest ženino pravo na izbor, koji god da on bio. I još važnije, pravo da se isti ne koristi kao igračka u svjetonazorskim ratovima, svemoćnih generala lišenih empatije za svoje vojnike, bez kojih njihove nemilosrdne bitke ne bi bile ni moguće.

“A ljudi ko ljudi”

Scenarij i režija: Petar Trinajstić
Kamera: Željko Luković
Produkcija: Jadran film
Godina proizvodnje: 1979.
Trajanje: 10 minuta


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Goran Dević: “Kad su vidjeli da politička elita dolazi preko reda, ljudi su zaključili da cijepljenje nije loše”

Jedan od najvećih hrvatskih živućih dokumentarista, Goran Dević govori o svom najnovijem dokumentarcu, "Paviljon 6" (2024).

Art-kino: “Tijelo” Petre Seliškar i retrospektiva Wernera Herzoga

Na repertoar riječkog Art-kina dolazi dokumentarni film "Tijelo" Petre Seliškar i velika retrospektiva Wernera Herzoga.

Ivanu Ramljaku ovogodišnja Nagrada “Vladimir Nazor” za najbolji film

Ovogodišnja Nagrada "Vladimir Nazor" za najbolji film, pripala je Ivanu Ramljaku za njegov dokumentarac "El Shatt - Nacrt za utopiju".

Petra Seliškar: “‘Tijelo’ je dokaz kako nastaviti živjeti i voljeti život”

Redateljica Petra Seliškar i glavna protagonistica Urška Ristić, za naš su portal pričali o dokumentarnom filmu "Tijelo" (2023).

Uskoro se održava 17. Gledalište Kinokluba Zagreb

Sedamnaesto po redu Gledalište Kinokluba Zagreb, održavat će se od 29. svibnja do 1. lipnja u kinu Kinoteka.

Opatijska projekcija dokumentarca “Funne: Djevojke koje sanjaju more”

U sklopu programa "Liburnia uplovljava", u Opatiji će se prikazati dokumentarac "Funne: Djevojke koje sanjaju more" (2016) Katije Bernardi.

Nagrada hrvatskom projektu na 39. DOK.fest Münchenu

Projekt hrvatskog dokumentarnog filma "Kuće na pijesku" redatelja Vida Begića osvojio je industrijsku nagradu na 39. DOK.fest Münchenu.

Pobjednik CPH:DOX-a predvodi dokumentarnu konkurenciju 17. Subversive Film Festivala

Od 20. do 26. svibnja u kinu Kinoteka i Dokukinu KIC održat će se 17. izdanje Subversive Film Festivala, uz lijep broj dokumentarnih filmova.

Projekcija “Tijela” Petre Seliškar uz razgovor s autoricom i glavnom protagonisticom

U zagrebačkom Dokukinu KIC sutra će se održati projekcija filma "Tijelo" Petre Seliškar uz razgovor s autoricom i glavnom protagonisticom.

Svjetska premijera “Paviljona 6” Gorana Devića na 31. Sheffield DocFestu

Hrvatski dokumentarist Goran Dević svoj će najnoviji dokumentarni film "Paviljon 6" (2024) najprije predstaviti na 31. Sheffield DocFestu.