PočetnaRecenzije11. ZagrebDox: "Vrtni ljubavnici" - Tko ne voli cvijeće, ne voli ni...

11. ZagrebDox: “Vrtni ljubavnici” – Tko ne voli cvijeće, ne voli ni ljude

|

Savršeno fotografsko oko velikog Nobuyashija Arakija često se zadržavalo na cvijeću. Araki je u kaleidoskopskom svijetu boja i oblika veličanstvene faune nalazio savršeni ekvivalent onoga što ga je najviše opsjedalo – ženskog tijela, točnije, njihovih spolnih obilježja.

U našoj kulturi, cvijeće je romantični simbolizam i jedinica razmjene pažnje, a u rukama Virpija Suutarija, finskog redatelja koji je za ovaj uradak lani osvojio i priznanje za najbolji dokumentarac u svojoj zemlji, ono je sve to zajedno, ali i nešto više. Kontekst, veza, link koji spaja ljude zaljubljene u prirodu, ali i individualne priče spojenih parova u jednu neočekivano fascinantnu filmsku cjelinu.

“Vrtni ljubavnici” / “Garden Lovers” / “Eedenistä pohjoiseen” (2014) u osnovi su bolno jednostavan film, s bezbolno kompleksnom lepezom tema i motiva. Hipnotička atmosfera se ne gubi čak ni onda kada emocije skaču s humora na melankoliju i natrag, a tu je i sjajna kamera te odlično, glatko spajanje različitih karaktera, koji uspijevaju zadržati svoju individualnost na nekoliko razina: kao pojedinci u vezi i kao parovi u odnosu prema svijetu.

A kakve li smo sve upoznali!

Od starijeg para koji živi s čak tri tisuće različitih sadnica preko gay ljubavnika koji odgajaju curicu i izrađuju goblene s penisima do nudista koji preferiraju goli trčati kroz grmove. Jer, “prirodnije je kupovati biljke nego odjeću”, kažu. Pa vi sad probajte oboriti tezu, ako možete.

"Vrtni ljubavnici" / "Garden Lovers" / "Eedenistä pohjoiseen"
Režija: Virpi Suutari
Godina proizvodnje: 2014.
Zemlja podrijetla: Finska
Trajanje: 73 minute

Povezani tekstovi

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Liburnia Film Festival: “Dolazi mali sivi vuk” – Od inozemne dopisnice do strane agentice

"Dolazi mali sivi vuk" (2025) Žane Agalakove doima se iskrenim zagledom u identitet i sudbinu, dirljivom ispovijedi ranjivog malog čovjeka.

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

(Ne)providnost manipulacije

Treći tekst iz esejističkog serijala "Umnažanje dokumentarnog Umnažanje dokumentarnog".

Sinoć u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival

Sinoć je u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival.

Vida Žagar: “Filmovi koji postavljaju važna pitanja vrijedni su rizika”

Vida Žagar režirala je dokumentarac "Najbolji profesor filma na svijetu" (VERN', 2025.), koji će danas biti prikazan na 23. LFF-u.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Žana Agalakova: “Odlučila sam otići ondje gdje me boli”

Ruska redateljica Žana Agalakova za Dokumentarni.net govori o svom filmu "Dolazi mali sivi vuk" / "A Little Gray Wolf Will Come" (2025).

Suženi snovi

Treći esej "Novog gruzijskog dokumentarnog filma" govori o ostvarenju "Kroćenje vrta" / "Taming the Garden" (2021) Salomé Jashi.

Aleš Suk: “Na nama ljudima je kakav svijet ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas”

Redatelj Aleš Suk režirao je "(P.S.)", začudan i vrlo zavodljiv 15-minutni dokumentarac dramske strukture i lirske atmosfere.
Režija: Virpi Suutari<br> Godina proizvodnje: 2014.<br> Zemlja podrijetla: Finska<br> Trajanje: 73 minute11. ZagrebDox: "Vrtni ljubavnici" - Tko ne voli cvijeće, ne voli ni ljude