PočetnaRecenzije11. ZagrebDox: "Pravila igre" - Platforma nezaposlenosti kao odlična priča o ljudima

11. ZagrebDox: “Pravila igre” – Platforma nezaposlenosti kao odlična priča o ljudima

|

“Pravila igre” / “Rules of the Game” / “Les reglès du jeu” (2014., Claudine Bories i Patrice Chagnard) bi bio vrlo poučan film, da nije činjenice da živimo u Hrvatskoj. Francuska državna agencija, bilo da samo glumi pred kamerama ili uistinu funkcionira kao dobro organizirana vojna formacija psiholoških ratnika s misijom, svoje ugrožene skupine pedantno i majstorski uči kako pronaći posao, ali i pripremiti za prve razgovore s budućim poslodavcima.

U Hrvatskoj, posla nema pa nema ni svrhe da se trenira njegovo osvajanje…

Ali zato nam ostaje film. Ne baš priručnik koji će vam objasniti kako se treba odjenuti za razgovore s potencijalnim budućim poslodavcima, što učiniti s kosom, zašto tenisice zamijeniti cipelama čak i ako tražite džob u skladištu ili građevini, kao i to što i kako reći, kada začepiti usta i neke stvari prešutjeti, ako već ne i slagati…

Da, ima i toga, ali “Pravila igre” se ne gledaju kao tutorial, nego kao istinski odličan dokumentarni film, koji platformu nezaposlenosti i jurnjave za poslom koristi tek kao podlogu za pričanje priča o ljudima. Odličnih, zaraznih, eksplozivnih priča o ljudima čiji su snažni, kompleksni, bolno filmični karakteri servirani bolje nego što bi to učinio ijedan scenarist ili redatelj u kanonu fikcije.

“Pravila igre” se ne gledaju kao tutorial, nego kao istinski odličan dokumentarni film, koji platformu nezaposlenosti i jurnjave za poslom koristi tek kao podlogu za pričanje priča o ljudima. Odličnih, zaraznih, eksplozivnih priča o ljudima čiji su snažni, kompleksni, bolno filmični karakteri servirani bolje nego što bi to učinio ijedan scenarist ili redatelj u kanonu fikcije.

Lolita, sitna, zbunjena debeljuca opsjednuta toplom čokoladom pleše između traumatizirane žrtve i psihopatološke hladnoće, tjerajući nas da samo čekamo trenutak kada će u robnu kuću ušetati s kalašom u rukama; Kevin izgleda kao autistični huligan, iako plane jednako onoliko puta koliko je koherentnih rečenica u stanju izbaciti svojim glasnicama (ne puno); Thierry je sportaš koji vibrira od sreće zbog nalaska posla u biciklističkoj kompaniji (sve dok ga ne dobije pa želi što prije ostaviti iza sebe), a nabrijani Hamid sposoban je procesuirati samo nogomet i mržnju prema vlastitom bratu, nesposoban ono što je naučio na ulici ostaviti izvan agencijske kancelarije.

Glavni antijunaci ovog dijaloškog teatra imaju isti cilj: pronaći posao, kakav god da bio – sada, odmah, ovdje… Ali kao da si ne mogu pomoći pa svaki korak zakompliciraju više nego što bi itko mogao očekivati, a posebno ne mentori, koji se trgaju ne bi li im prekrojili mozak u željenom pravcu. Sve to pred kamerom, na koju su se savršeno navikli, iako ih prati u stopu, izbliza, hvatajući svaki pogled i svaku rečenicu, prešućenu i izgovorenu.

Ne očekujte Platonove dijaloge, ali redatelji Claudine Bories i Patrice Chagnard uspjeli su kroz mrežu razgovora ispreplesti vrhunsku, napetu dramu, ali ujedno i sjajnu, na trenutke urnebesnu tragikomediju u nekoliko skoro-pa-briljantnih činova.

"Pravila igre" / "Rules of the Game" / "Les reglès du jeu"
Režija: Claudine Bories, Patrice Chagnard
Godina proizvodnje: 2014.
Zemlja podrijetla: Francuska
Trajanje: 106 minuta

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

21. ZagrebDox: “Svećenica” – Na životnoj prekretnici

Na 21. ZagrebDoxu slovenska "Svećenica" / "Woman of God" / "Duhovnica" (2023) Maje Prettner, osvojila je HRT Nagradu publike s visokom ocjenom 4,94.

21. ZagrebDox: “Druga strana planine” – Posjet iz druge ruke

"Druga strana planine" (2024) Yumeng He fokus prebacuje na ostvarivanje direktnog kontakta i dijaloga prošlosti i suvremenosti.

Komentari

2 Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

“Kritika i društvo”: Filmska kritika u regiji – mogućnosti suradnje

Prvo ovogodišnje izdanje programa "Kritika i društvo" održat će se 9. svibnja s početkom u 18 sati u zagrebačkom Dokukinu KIC.

21. ZagrebDox: “Svećenica” – Na životnoj prekretnici

Na 21. ZagrebDoxu slovenska "Svećenica" / "Woman of God" / "Duhovnica" (2023) Maje Prettner, osvojila je HRT Nagradu publike s visokom ocjenom 4,94.

“Metallica: Some Kind of Monster” – Gorostas na koljenima

Posljednji ovosezonski "Rockdocs" za temu ima film "Metallica: Some Kind of Monster" (2004) redateljskog para Joe Berlinger - Bruce Sinofsky.

21. ZagrebDox: “Druga strana planine” – Posjet iz druge ruke

"Druga strana planine" (2024) Yumeng He fokus prebacuje na ostvarivanje direktnog kontakta i dijaloga prošlosti i suvremenosti.

Péter Kerekes u Dokukinu KIC: Blažene prepreke

Slovački redatelj Péter Kerekes u subotu je gostovao u zagrebačkom Dokukinu KIC, gdje je održao masterclass predavanje "Blažene prepreke".

Neminovni nemi svet

Zamišljen kao omaž poeziji Francisa Pongea, "God Only Knows" (1994) Jean-Daniela Polleta nudi autorsku transpoziciju Pongeove poetike.

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.
Režija: Claudine Bories, Patrice Chagnard<br> Godina proizvodnje: 2014.<br> Zemlja podrijetla: Francuska<br> Trajanje: 106 minuta11. ZagrebDox: "Pravila igre" - Platforma nezaposlenosti kao odlična priča o ljudima