PočetnaVijesti"Of Men and War" i "Kamchatka" na vrhu 27. IDFA-e

“Of Men and War” i “Kamchatka” na vrhu 27. IDFA-e

|

Dva dana prije službenog zatvaranja nizozemske IDFA-e (19. – 30. studenog), saznali smo konačne pobjednike 27. izdanja najvećeg dokumentarnog festivala na svijetu.

Najboljim dugometražnim dokumentarnim filmom proglašen je francusko-švicarski “Of Men and War” (2014). Redateljica Laurent Bécue-Renard proteklih je nekoliko godina posvetila američkim ratnim veteranima iz Iraka, prezentiravši njihovu borbu s PTSP-om i odlaske na psihoterapije.

Posebna nagrada žirija otišla je dansko-poljskom filmu “Something Better to Come” (2014) Hanne Polak, koja je nestvarnih četrnaest godina pratila sudbinu djevojke Yule i ostatak supatničkih stanara najvećeg europskog smetlišta, smještenog malo izvan Moskve.


Ruski portret bivšeg TV reportera Vjaceslava Nemiševa, “Kamchatka – The Cure for Hatred” (2014., Julija Mironova), prigrlio je Nagradu za najbolji srednjometražni dokumentarni film, dok se IDFA-inom Nagradom za debitantski dokumentarac osladio Mađar Gábor Hörcher. Mađarsko-njemački “Drifter” (2014) je priča o nemirnom 18-godišnjem Ricsiju koji silno želi postati profesionalni vozač utrka, no taj put prekriven je cijelim nizom očitih i manje očitih prepreka.

Posebna nagrada žirija u istoj kategoriji, nazvana po preminulom redatelju Peteru Wintonicku, dodijeljena je filmu “Mother of the Unborn” (2014., Egipt / Ujedinjeni Arapski Emirati). Filmašica Nadine Salib široj publici otkriva svijet Egipćanke koja kroz svoju potencijalnu trudnoću želi ostvariti prihvaćanje okolnog društva.


“The New Rijksmuseum” (2014., Oeke Hoogendijk), film o desetogodišnjoj renovaciji poznatog nizozemskog muzeja, podičio se titulom Najboljeg domicilnog dokumentarca, dok je u studentskoj konkurenciji slavila rekonstrukcija nesretne povijesti jedne njemačke obitelji, “No Lullaby” (2014., Helen Simon).

Amerikanac Alan Hicks primio je Nagradu za najbolji glazbeni dokumentarni film, a njegov “Keep on Keepin’ On” (2014) rasvjetljava odnos između džez legende Clarka Terryja i njegovog slijepog učenika Justina Kauflina.


IDFA DOC U nagrada namijenjena je upoznavanju mlade publike sa svim čarima dokumentarne umjetnosti, a dodjeljuje je žiri sačinjen od mladaca starih od 15 do 18 godina. U spomenutoj konkurenciji slavio je britanski “My Beatiful Broken Brain” (2014., Sophie Robinson i Lotje Sodderland), prateći jednu od autorica (Sodderland) u pokušaju preuzimanja kontrole nad svojim životom nakon preživljavanja opasnog zdravstvenog brodoloma.

I za kraj, dječji žiri (Mediafondsprijs Kids & Docs 2014) je također izabrao vlastitog nizozemskog favorita ovogodišnje IDFA-e. Riječ je o filmu redateljice Astrid Bussink, “Giovanni and the Water Ballet” (2014), koji oslikava povijesni pokušaj ulaska jednog dječaka na Nizozemsko prvenstvo u sinkroniziranom plivanju.

Povezani tekstovi

“Medo u šparogama” Ivana Grgura u programu 50. TIFF-a!

"Medo u šparogama" (Zagreb film, 2025.) redatelja Ivana Grgura ušao je u službeni program 50. Međunarodnog filmskog festivala u Torontu.

Cinehillova publika najboljim ocijenila “Mirotvorca” Ivana Ramljaka

"Mirotvorac" (Factum, 2025.) Ivana Ramljaka osvojio je Nagradu publike Međunarodnog filmskog festivala Cinehill.

Pet hrvatskih dokumentaraca na 31. Sarajevo Film Festivalu

Od 15. do 22. kolovoza u Sarajevu će biti održan 31. Sarajevo Film Festival, na kojem će biti prikazano i pet hrvatskih dokumentaraca.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Liburnia Film Festival: “Dolazi mali sivi vuk” – Od inozemne dopisnice do strane agentice

"Dolazi mali sivi vuk" (2025) Žane Agalakove doima se iskrenim zagledom u identitet i sudbinu, dirljivom ispovijedi ranjivog malog čovjeka.

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

(Ne)providnost manipulacije

Treći tekst iz esejističkog serijala "Umnažanje dokumentarnog Umnažanje dokumentarnog".

Sinoć u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival

Sinoć je u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival.

Vida Žagar: “Filmovi koji postavljaju važna pitanja vrijedni su rizika”

Vida Žagar režirala je dokumentarac "Najbolji profesor filma na svijetu" (VERN', 2025.), koji će danas biti prikazan na 23. LFF-u.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Žana Agalakova: “Odlučila sam otići ondje gdje me boli”

Ruska redateljica Žana Agalakova za Dokumentarni.net govori o svom filmu "Dolazi mali sivi vuk" / "A Little Gray Wolf Will Come" (2025).

Suženi snovi

Treći esej "Novog gruzijskog dokumentarnog filma" govori o ostvarenju "Kroćenje vrta" / "Taming the Garden" (2021) Salomé Jashi.

Aleš Suk: “Na nama ljudima je kakav svijet ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas”

Redatelj Aleš Suk režirao je "(P.S.)", začudan i vrlo zavodljiv 15-minutni dokumentarac dramske strukture i lirske atmosfere.