Dva dana prije službenog zatvaranja nizozemske IDFA-e (19. – 30. studenog), saznali smo konačne pobjednike 27. izdanja najvećeg dokumentarnog festivala na svijetu.
Najboljim dugometražnim dokumentarnim filmom proglašen je francusko-švicarski “Of Men and War” (2014). Redateljica Laurent Bécue-Renard proteklih je nekoliko godina posvetila američkim ratnim veteranima iz Iraka, prezentiravši njihovu borbu s PTSP-om i odlaske na psihoterapije.
Posebna nagrada žirija otišla je dansko-poljskom filmu “Something Better to Come” (2014) Hanne Polak, koja je nestvarnih četrnaest godina pratila sudbinu djevojke Yule i ostatak supatničkih stanara najvećeg europskog smetlišta, smještenog malo izvan Moskve.
Ruski portret bivšeg TV reportera Vjaceslava Nemiševa, “Kamchatka – The Cure for Hatred” (2014., Julija Mironova), prigrlio je Nagradu za najbolji srednjometražni dokumentarni film, dok se IDFA-inom Nagradom za debitantski dokumentarac osladio Mađar Gábor Hörcher. Mađarsko-njemački “Drifter” (2014) je priča o nemirnom 18-godišnjem Ricsiju koji silno želi postati profesionalni vozač utrka, no taj put prekriven je cijelim nizom očitih i manje očitih prepreka.
Posebna nagrada žirija u istoj kategoriji, nazvana po preminulom redatelju Peteru Wintonicku, dodijeljena je filmu “Mother of the Unborn” (2014., Egipt / Ujedinjeni Arapski Emirati). Filmašica Nadine Salib široj publici otkriva svijet Egipćanke koja kroz svoju potencijalnu trudnoću želi ostvariti prihvaćanje okolnog društva.
“The New Rijksmuseum” (2014., Oeke Hoogendijk), film o desetogodišnjoj renovaciji poznatog nizozemskog muzeja, podičio se titulom Najboljeg domicilnog dokumentarca, dok je u studentskoj konkurenciji slavila rekonstrukcija nesretne povijesti jedne njemačke obitelji, “No Lullaby” (2014., Helen Simon).
Amerikanac Alan Hicks primio je Nagradu za najbolji glazbeni dokumentarni film, a njegov “Keep on Keepin’ On” (2014) rasvjetljava odnos između džez legende Clarka Terryja i njegovog slijepog učenika Justina Kauflina.
IDFA DOC U nagrada namijenjena je upoznavanju mlade publike sa svim čarima dokumentarne umjetnosti, a dodjeljuje je žiri sačinjen od mladaca starih od 15 do 18 godina. U spomenutoj konkurenciji slavio je britanski “My Beatiful Broken Brain” (2014., Sophie Robinson i Lotje Sodderland), prateći jednu od autorica (Sodderland) u pokušaju preuzimanja kontrole nad svojim životom nakon preživljavanja opasnog zdravstvenog brodoloma.
I za kraj, dječji žiri (Mediafondsprijs Kids & Docs 2014) je također izabrao vlastitog nizozemskog favorita ovogodišnje IDFA-e. Riječ je o filmu redateljice Astrid Bussink, “Giovanni and the Water Ballet” (2014), koji oslikava povijesni pokušaj ulaska jednog dječaka na Nizozemsko prvenstvo u sinkroniziranom plivanju.
