Danas službeno započinje 8. Vox Feminae Festival (10. – 14. studenog) čiji se generalni program, a samim time i filmski koji u Kinu Europa traje od 10. do 12. studenog, koncentrirao na probleme koje proživljava današnja moderna žena poput partnerskog nasilja, seksualnosti, spolne diskriminacije itd.
Dokumentarna umjetnost u Zagrebu je ove godine zastupljena s tridesetak naslova, od čega smo izabrali devet filmova za koje smatramo da biste im trebali dati priliku na 8. VFF-u. Iako smo pogledali ogromnu većinu ovogodišnjeg programa, nekoliko ostvarenja se ipak uspjelo provući ispod radara redakcije Dokumentarnog, poput nesumnjivo zanimljivog “Björk: Biophilia Live” (2014) Nicka Fentona i Petera Stricklanda. Ovako, ako moramo na slijepo birati preporuke iz rubrike nepogledano, koncertni film islandske umjetnice bio bi vjerojatno naš prvi pick na draftu.
No, broj takvih dokumentaraca ostao je na prstima jedne ruke. Posvetimo se zato najavljenim preporukama.
Glavna se odnosi na izraelski film “Dobri sin” / “The Good Son” (2014) redateljice Shirly Berkvoitz. Priča je to o mladom Izraelcu Oru koji štedi novac za promjenu spola u Tajlandu. Razapet između ljubavi prema roditeljima i biološkim imperativima, mladić se – lažući najbližima da odlazi na studij u Englesku – upušta u pustolovinu koja će mu promijeniti život. Posebno obratiti pozornost na urnebesno-emotivne scene Orovog povratka u Izrael koje vas neće ostaviti ravnodušnima.
“Zatišje” / “El silencio de las moscas” (2013., Eliezer Arias) istražuje posljedice statističke anomalije ruralnih područja oko venecuelanskih Andi. U tom je kutku svijeta, naime, u posljednjih nekoliko godina zabilježen neuobičajeno velik broj samoubojstava lokalne populacije koja se uglavnom bavi poljoprivredom.
Devastirajuću tematiku isprepletenu s intervjuima ožalošćene rodbine Arias je lucidno suprotstavio vlastitoj estetici koju karakteriziraju samoća kadrova, proganjajući soundtrack i razgovori sa subjektima u offu. “Zatišje” je crossover Bolañove knjige “2666” i Steelovog dokumentarca “The Bridge” (2006) za vjerojatno najrazornije filmsko iskustvo 8. VFF-a.
Ni “Privatno nasilje” / “Private Violence” (2014) Cynthie Hill ne spada u red najlakših filmova na svijetu, proničući u problematiku obiteljskog zlostavljanja u SAD-u. Iako će vas njegovi dijelovi u više navrata natjerati na nemoćno škrgutanje zubima (audio snimka sotonskog zlostavljačkog bijesa uglednog kirurga, opis horora kojeg je proživjela glavna protagonistica Deanna…), “Privatno nasilje” ne sažalijeva niti proklinje sudbinu svojih protagonistica, već slavi odlučnost i nadljudsku hrabrost suočavanja s demonima iz neposrednog okruženja.
Mjesto među preporukama pronašla su i dva hrvatska, na ovim stranicama već recenzirana dokumentarca. “BFF” (2014) Sanje Marjanović na lepršavo-tinejdžerski način rekapitulira desetogodišnje prijateljstvo četiri riječke djevojke, dok “Još jednom” (2013., Ana Opalić i Noah Pintarić) simpatično i bez previše ušminkavanja donosi svakodnevnicu četiri lezbijke i jedne transrodne osobe.
Od ostatka programa vrijedi spomenuti još četiri dokumentarna djela. Finski “Bijeli dimnjak” / “White Chimney” (2014., Jani Peltonen) donosi nešto maglovite twinpeaksovštine u rasvjetljavanju smrti mlade glumice Sirkke Sari iz 1939. godine; osvježavajući “Večeras postajemo žene” / “Tonight We’ll Become Women” (2013., Josefien Hendriks) u hibridu između igranog, dokumentarnog i žive stop-animacije približava problematiku djevojaka na pragu ulaska u odrasli svijet; iznimno težak dokumentarac “Budna u lošem snu” / “Wakker in een boze droom” / “Awake in a Bad Dream” (2013., Petra Lataster-Czisch i Peter Lataster) uvodi nas u svijet žena s rakom dojke, dok njegova emotivna protuteža – “Biće iz drugog mjesta” / “L’être venu d’ailleurs” / “The Being from Elsewhere” (2013., Guy Bordin i Renaud De Putter) – srčano, duhovito i bez žaljenja, kroz glavnu protagonisticu Dédée, donosi nešto drugačiji rakurs najstarijeg zanata na svijetu.
