Preda nama je novo izdanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDoxa, koji se ove godine od 19. do 26. travnja održava u Kaptol Boutique Cinema. Kao i uvijek, najveći domaći doku-festival publici će ponuditi pregršt kvalitetnog dokumentarnog sadržaja, uz niz hrvatskih/svjetskih premijera domaćih autorica i autora; primjerice u Regionalnoj kokurenciji: Tatjane Božić (“Tragovi pripadanja”), Tonćija Gaćine (“Koze!”), Ivana Grgura (“Medo u šparugama”), Ivana Ramljaka (“Pozdrav iz Sekretarijata”), Sebastijana Borovčaka (“Mirna dolina), Jelene Bosanac (“Sjeti se moje pjesme”), Jadrana Bobana (“Vučja gozba”)… Ovogodišnji zagrebački filmski festival najavio je izvršni direktor, Hrvoje Pukšec.
“Dvadeset i drugi ZagrebDox je u određenoj mjeri povratak festivala u vrijeme od prije pandemije – barem što se tiče broja projekcija. Više od 160 projekcija nas očekuje u Kaptol Boutique kinima na Kaptolu, dakle sveukupno 112 filmova u 16 programa se smjestilo u osam dana Doxa. Neki će reći previše, neki će reći optimalno. Mislim da nitko ne može reći premalo (smijeh). I naravno, tu je industrijski dio ‘ZagrebDox Pro: Slow Pitch’, govorni programi ‘DoXXL’. Posebno smo ponosni na činjenicu da imamo više od trećine programa pokrivene Q&A sesijama, tako da će naši posjetitelji moći upoznati velik broj dokumentarista, razgovarati s njima i čuti njihova razmišljanja”, rekao je Pukšec te nastavio:
“Svakako najznačajnija programska cjelina je Regionalni program – barem kad pitamo naše domaće autorice i autore. Ova je godina protekla u znaku velikog broja prijava, sveukupno njih čak dvije tisuće, a od toga nekih šezdesetak hrvatskih filmova. Selektori su imali jako puno posla i ne sumnjam da su ga odradili najbolje što su mogli. A to znači da će se i na ovom ZagrebDoxu moći pogledati najbolje od hrvatske dokumentarne produkcije. Naravno, dio hrvatskih filmova ćemo moći pogledati i u nenatjecateljskim programima ali i u ‘Slow Pitch’ susretima.”
Na ovogodišnjem Doxu ima i nekoliko novosti.
“Sjajna stvar kod ZagrebDoxa je da ne robuje unaprijed postavljenim programskim cjelinama. Naravno, natjecateljski se programi podrazumijevaju, ali ukoliko možda neće biti dovoljno dobrih dokumentarnih filmova koji tematiziraju ekološke teme, jednostavno te godine neće biti ‘Green Doxa’. Bit će ga, naravno, mislim da se cijeli jedan ekološki filmski festival s lakoćom može napraviti ove godine! Ovogodišnja novost je cjelina nazvana ‘Dox otpora’ u kojoj se bavimo filmovima o ljudima koji su odlučili reći ‘Dosta!’. Pet filmova s različitih strana svijeta – Iran, Palestina, SAD, Uganda, Ukrajina… – progovaraju o ljudima koji se udružuju kako bi se oduprli – bilo kroz kreativno djelovanje, politički aktivizam ili masovne prosvjede. Novost je i ‘Foto Dox’ u kojem kroz kuriranje Sandre Vitaljić donosimo publici suvremenu dokumentarnu fotografiju europskih autorica i autora, ali i jednog kolektiva. Također, ‘Audio Dox’ seli s računala i streaminga na veliko platno. Po prvi put u Hrvatskoj se radijska dokumentarna djela mogu doći zajednički slušati u kino. Platno neće biti višak, bez brige: na njemu će se prikazivati titlovi s prijevodom”, rekao je izvršni direktor ZagrebDoxa.
Tko nam od gostiju dolazi na ovogodišnji festival?
“Rijetka je situacija u kojoj se može reći da nam dolaze dvoje aktualnih oskarovaca koji su jednu od svojih prvih nagrada dobili prošle godine upravo na ZagrebDoxu. Naravno, riječ je o redatelju Davidu Borensteinu i producentici Lucie Kon koji potpisuju film ‘Gospodin Nitko protiv Putina’. Proslavljeni švicarski dokumentarist Christian Frei bit će s nama za vrijeme cijelog festivala, a tu su još i dragi prijatelj festivala Marc Isaac, Petr i Corrine Lom, Vlad Petri, selektor DOC NYC-a Murtada Elfadl… Jako puno ljudi nam dolazi!”, zadovoljan je Hrvoje Pukšec, istaknuvši i ulazak ZagrebDoxa u krug domaćih festivala koji organiziraju inkluzivne projekcije.
Izvršnog direktora pitali smo i kako s odmakom gleda svoje djelovanje na zagrebačkom festivalu.
“Četiri godine na ZagrebDoxu? Bilo je trenutaka, neću lagati (smijeh). Uvijek se šalim da je nekih tri-četiri godine na jednim mjestu moj maksimum. Dođem, odradim najbolje što mogu i tražim nove izazove. Prije dvije godine mi se činilo da će se sve razvijati upravo po tom principu. Sada više nisam siguran, našao sam u međuvremenu nove motivacijske momente u Doxu i oko njega. Prva je godina bila teška, praktički svi vodeći ljudi osim Nenada Puhovskog su otišli. Druga je bila još i teža, jer je preostali dio tzv. stare ekipe otišao i bio je velik izazov održati visoku razinu organizacije, a istodobno redefinirati izvršni tim. Luka Rinčić i Jana Šivak su neprocjenjivi profesionalci i to dvoje ljudi sam prve pozvao u ekipu. I onda se otvorilo. U međuvremenu smo privukli brojne mlade ljude, u velikoj mjeri povezane s Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu i mislim da je sadašnja ekipa sjajna! Odličan balans iskustva i mladosti – da se izrazim u sportskom žargonu. Slušamo se međusobno, poštujemo i radimo najbolje što znamo. Ne može se više od toga očekivati.
“Najbolji trenutak s Doxa? Prošle godine kad sam shvatio da se ekipa noću ludo zabavlja, a da ja mogu doma mirno spavati jer znam da će sutradan biti sve dobro. Milina. Nadam se da će i ove godine zajedno s festivalskim gostima i drugim ljudima dobre volje, zorom zatvarati zagrebačke klubove!”, rekao je za kraj Hrvoje Puškec.