Recenzije"Hollywoodgate" - Tko je ovdje luđi?

“Hollywoodgate” – Tko je ovdje luđi?

|

Američko naprasno i loše organizirano napuštanje Afganistana 2021. godine označilo je prvi drastični pad popularnosti tadašnjeg predsjednika Joea Bidena i praktički pripremilo teren za politički povratak prezrenoga Donalda Trumpa, iako je upravo on bio taj koji je s talibanima ugovorio uvjete povlačenja. Ironiju na stranu, činjenica jest da su vojnici Sjedinjenih Država zemlju napustili naglo, ostavljajući iza sebe tek nered, uništena računala i gomilu vojne opreme, uključujući i vojne letjelice koje su prešle u vlasništvo neprijateljskoga režima.

Na početku filma “Hollywoodgate” – nagrađenog na više festivala od 2023., a koji sutra dolazi i na hrvatska kinoplatna projekcijom u zagrebačkom Dokukinu KIC – redatelja Ibrahima Nash’ata, vidimo skupinu talibana predvođenih zapovjednikom zračnih snaga Mawlawijem Mansourom, kako pregledavaju spomenuti nered nakon američkog odlaska i zbrajaju dobitke. Nash’atu je dopušteno da kamerom dokumentira prvu godinu uspostavljanja fundamentalističkog režima, tako što će pratiti Mansoura i još jednog nižerangiranog vojnika – M.J. Mukhtara, u njihovim svakodnevnim aktivnostima.

Ali Nash’at mora biti izrazito oprezan, jer većina vojnika ne gaji simpatije prema njemu, čak ga otvoreno vrijeđa pred kamerom i prijeti; govore mu što smije, a što ne smije snimiti, vjerojatno očekujući propagandni film, dok redatelj želi dokumentirati istinu. Ono što bilježi jest sirovi materijal snimljen na terenu, bez razgovora s protagonistima i dodatnog pojašnjavanja, tipični fly on the wall film u trajanju od devedeset minuta.

Do kraja ćemo više puta čuti zapovjednika Mansoura kako nekome govori da će, ukoliko Nash’at ne snimi dogovoreno, redatelju uslijediti brza smrt. Ovaj oblak opasnosti visi nad cijelim filmom, a Nash’at krišom snima i stvari koje ne smije, iako je prijetnja smrću veoma stvarna. Pohodi s talibanima i vojne akcije lova na pobunjenike, premda mu nije dozvoljeno snimati akciju; čujemo tek rafale koji označuju uspješan lov. U narednoj sceni Mansour pred djetetom (vjerojatno sinom) otvoreno priča o likvidacijama neprijatelja, a zatim vidimo kako se to sladostrašće prema nasilju prenosi i na potomstvo. Slične maštarije o uzimanju oružja i strijeljanju krije i vojnik Mukhtar, čija je ambicija postati pilotom letjelica Black Hawk koje su Amerikanci ostavili za sobom. Tijekom godine to će mu i uspjeti, nakon što prođe kroz obuku koju pratimo u manje uzbudljivim segmentima filma.

“Hollywoodgate” ne dolazi s velikom poantom ili emocionalnim krešendom u svojoj završnici, ali u rijetkim briljantnim trenucima djeluje kao da gledamo neku vrlo stvarnu i poremećenu verziju sitcoma poput “The Officea”.

“Hollywoodgate” ne dolazi s velikom poantom ili emocionalnim krešendom u svojoj završnici, ali u rijetkim briljantnim trenucima djeluje kao da gledamo neku vrlo stvarnu i poremećenu verziju sitcoma poput “The Officea”. U glavnoj ulozi tu je doista zli i krvožedni glupan Mansour, koji nema pojma o osnovnim životnim stvarima, primjerice struji, zrakoplovima za koje je zadužen ili pak osnovnoj matematici.

Možda najluđa scena je ona u kojoj talibani računaju određene troškove prijevoza za 67 vojnika, koji košta stotinu afgana po glavi. Mansour ne zna napraviti najjednostavniji matematički izračun (67×100), a prvi odgovor koji sa strane dobije jest 210,000! Matematičari se nakon toga ispravljaju na 67,000 i tu razgovor staje. Nemoguće se ne pitati kako je vojska poput ove uopće u stanju preživjeti svakodnevicu, a kamoli otjerati Amerikance iz svog dvorišta.

Hannah Ardent je pisala o banalnosti zla, ali Ibrahim Nash’at ne bilježi toliko banalnost koliko okrutnu glupost i nasilnu nepismenost talibanskih vođa. Kad njihova strahovlada ne bi imala toliko stravične posljedice na afganistanski narod (a pogotovo žene čije se zlostavljanje provlači kroz velik dio filma), mogli biste im se i smijati. Ovako, “Hollywoodgate” će vas natjerati da se zapitate tko je ovdje luđi – analfabetski tirani ili najveća svjetska velesila koja je pred njima podvila rep i pobjegla iz njihovog pješčanika, ostavljajući im sve svoje skupe igračke u nasljeđe.

"Hollywoodgate"
Režija: Ibrahim Nash'at
Scenarij: Shane Boris, Talal Derki i Ibrahim Nash'at
Producenti: Shane Boris, Talal Derki i Odessa Rae
Direktor fotografije: Ibrahim Nash'at
Montaža: Atanas Georgiev i Marion Tuor
Glazba: Volker Bertelmann
Zemlje podrijetla: SAD / Njemačka
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 92 minute

Povezani tekstovi

“Honeyland” – Pohlepa u zemlji pčela

"Honeyland" (2019) autora Tamare Kotevske i Ljubomira Stefanova intimna je priča "posljednje europske pčelarice" i parabola čovjekove destruktivne prirode.

Tri tjedna televizijskog utvrđivanja gradiva za 12. ZagrebDox

Naslovna fotografija: Kadar iz dokumentarnog filma "Godine hrđe" Televizijsko zagrijavanje za ZagrebDox počinje već danas oko 22.30 sati na Trećem programu Hrvatske televizije, programom Factum na...

Ex Oriente Film i REFINERI treću godinu zaredom u Rijeci

Naslovna fotografija: Konferencija za medije Udruge UKUS / Foto: Udruga UKUS Riječka Udruga UKUS i praški Institut dokumentarnog filma (IDF) treću godinu zaredom u Rijeci...

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

73. Pulski filmski festival: Srđanu Kovačeviću Zlatna arena za najbolju režiju

Svečana dodjela nagrada 73. Pulskog filmskog festivala održala se sinoć u Istarskom narodnom kazalištu uz bogat popratni program.

73. Pulski filmski festival: “Yugo ide u Ameriku” – Balkan u Americi

U konačnici, Grujić i Borković u filmu "Yugo ide u Ameriku" zapravo ne rekonstruiraju povijest Yuga u Americi, nego tvore popkulturni kolaž...

Ivanu Ramljaku dodijeljena ovogodišnja Nagrada “Vedran Šamanović”

Sedamnaesta nagrada "Vedran Šamanović" dodijeljena je Ivanu Ramljaku, autoru kratkog dokumentarno-eksperimentalnog filma "Pozdrav iz Sekretarijata".

“Daleko od Vijetnama” – Resnais, zadnji put

Krajem 1950-ih službeno je završilo razdoblje snimanja dokumentarnih filmova redatelja Alaina Resnaisa.

24. Tabor New Frame Film Festival: Hrvatski filmovi – zahtjev eksperimenta i ugoda klasike

U tri natjecateljska programa 24. Tabor New Frame Film Festivala prikazano je devet dokumentaraca, od čega pet hrvatskih.

Kylie Minogue, Questlove i nova ljubav prema arhivi

U dobu ekrana i 4K videa, ne čudi da su 16mm vrpca koncertne arhive, kućni video s kamkordera ili stari negativi iz kutije za cipele gurnute na tavan, ujedno i egzotični vizualni začin analogne povijesti kod mlađih generacija prikovanih za streaming servise.

Popularna etnografija Libanona

"Voliš li me" (2025) Lane Daher pokazuje da popularna kultura može biti jedan od najbogatijih izvora suvremene etnografije.

“Snajka: Dnevnik očekivanja” u parku Kuće halubajskega zvončara

U sklopu programa "Slučajno kino", u četvrtak, 16. srpnja u 21 sat, bit će prikazan film "Snajka: Dnevnik očekivanja".

Maccamanija

U posljednje vrijeme izašla su dva dokumentarna filma o Paulu McCartneyju te jedan o Beatlesima.

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox, festival dokumentarnog filma koji je od 2015. godine dovodio dokumentarni sadržaj u Labin.
Režija: Ibrahim Nash'at<br> Scenarij: Shane Boris, Talal Derki i Ibrahim Nash'at<br> Producenti: Shane Boris, Talal Derki i Odessa Rae<br> Direktor fotografije: Ibrahim Nash'at<br> Montaža: Atanas Georgiev i Marion Tuor<br> Glazba: Volker Bertelmann<br> Zemlje podrijetla: SAD / Njemačka<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 92 minute"Hollywoodgate" - Tko je ovdje luđi?