Povijest dokumentarizma, ali i kinematografije općenito, usko je povezana s poviješću modernog radništva. Uz dva druga ostvarenja – “Roundhay Garden Scene” (1888) i “Horse in Motion” (1878), film je započeo, on je osmišljen i po prvi puta ostvaren u kontekstu promatranja, odnosno dokumentiranja izlaska radnika iz tvornice Lumière u Lyonu 1895 godine (La Sortie de l’Usine Lumière à Lyon). U doba gospodarskog cvjetanja europskog kontinenta, ponajviše zbog eksploatacije dobara iz kolonijalnih prekooceanskih teritorija, veliki dio stvarnosti europskog stanovništva nisu činile blještave la belle époque balske dvorane niti satovi klavira u građanskim stanovima. Najveći dio realiteta, u često gusto naseljenim urbanim sredinama, odvijao se oko tvornica, industrijske proizvodnje i potplaćenog manualnog rada. Upravo je navedeni društveni fenomen, koji je naglo promijenio društvenu strukturu Europe, došao u središte isto tako naglog društvenog i umjetničkog noviteta – filmske vrpce. Taj tehnološki novitet omogućio je prikaz realnost radničkog stanovništva i jedan svakodnevni izlazak iz tvornice u filmskom vremenu i tako označio početak filmskog medija, bilježeći ne samo fizičko kretanje radnika, već, na svoj način, rođenje vizualnog pripovijedanja.
Međutim, ovaj početni prikaz – lišen zvukovne realnosti, ipak je nudio donekle limitirani pogled na prikazanu stvarnost. Odsutnost zvuka ostavila je užurbani, bučni, opasni i kaotični svijet tvorničkog rada uglavnom nezastupljenim nevidljivim, odnosno nečujnim. Zveckanje metala, zujanje šivaćih strojeva i žamor glasova radnika koji su prožimali radničku okolinu, ostali su dugo vremena nezabilježeni. Ipak, u godinama koje su uslijedile, vizualni prikaz radnika na filmu doživio je duboke transformacije, a jedan od najznačajnijih napredaka bilo je uvođenje zvuka. Dodatak zvučne vrpce i različitih zvukova, omogućilo je dublji, intimniji prikaz života radnika i općenito sveobuhvatnije portretiranje društvenih fenomena. Ti se radnici više ne svode na tihe figure, njihove priče nisu ispričane samo gestama i pokretima; sada se mogu čuti njihovi glasovi, u metaforičkom i doslovnom smislu.
U tom kontekstu, tvornica, nekoć mjesto nijemog rada, evoluirala je u dinamičan prostor narativnog i slušnog izražavanja, gdje se turbulencije svakodnevnog tvorničkog rada mogu prikazati u njegovoj punoj složenosti.
Na ovogodišnjem Human Rights Film Festivalu (2. – 7. prosinca 2024.), drugi dio trilogije “Youth” kineskog autora Wanga Binga pod nazivom “Mladost (Teška vremena)” / “Youth (Hard Times)” / “Qingchun: Ku”, premijerno je prikazan u Hrvatskoj. U svakom dijelu spomenute triologije – “Spring” (2023), “Mladost (Teška vremena)” (2024) i “Homecoming” (2024), evolucija filmske slike doseže novu razinu. Dok su radnici u tvornici Lumières ostali bez glasa, radnici prikazani u oštrim, pronicljivim, ali i intimnim dokumentarnim filmovima Wanga Binga, govore emancipirano, snažno i često oštro o svojim životnim teškoćama, borbi za veće plaće i svakodnevnim životnim (ne)prilikama. Iako su sva tri filma, odnosno, koncepcijski gledano, nastavka, smještena u manjim tvorničkim pogonima u kineskoj regiji Zhili, takozvanim sweatshopsovima, “Mladost (Teška vremena)” se tematski fokusira na životne teškoće mladih tvorničkih radnika i radnica, nudeći nepokolebljiv pogled na njihove nesigurne radne i životne uvjete. Snimajući u tvorničkim pogonima, zvučni krajolik tvorničkih strojeva – neprekidno zujanje, škripanje, pucketanje, udaranje i zveckanje šivaćih strojeva, ubrzo postaju sveprisutnim i time dominantnim filmskim izražajnim sredstvom.
Dok se gotovo uvijek, barem u pozadini, čuju tvornički strojevi, zvukovi grada i ostalih pozadinskih zvukova ponekad se pojave tek kao blagi podsjetnik na postojanje svijeta izvan tvorničkog mikrokozmosa. Suptilnim dodavanjem i micanjem različitih zvukova i zvukovnih pozadina, Wang Bing vješto manipulira s gledateljevom percepcijom prikazane stvarnosti. Mogli bismo reći da se tim filmskim postupkom, gledatelj se dodatnoj, onoj zvučnoj razini približava življenom realitetu radnika u pokrajini Zhili. Zvučni krajolik, možda čak i češće nego onaj vizualni, pruža kontekst i ukazuje na postojanje života izvan onog trenutnog okruženja, a upravo su razgovori tijekom pauza za ručak, radija u pozadini, nečije tiho pjevušenje i bučne gradske ulice, podsjetnici na postojanje drugačijih života, onih izvan radnog mjesta za šivaćim strojem. Tim činom postiže se zanimljiva dinamika između slike i zvuka te se dodatno ukazuje na njihovu filmsku isprepletenost i nužnost postojanja oba elementa. Zvukovi rada, kako u “Mladost (Teška vremena)”, tako i u “Spring” i “Homecoming”, nisu samo pozadinska buka; oni su sastavni dio naracije, oblikujući sentimentalnu pozadinu svakodnevnog života radnika.
Za razliku od anonimnih, nijemih figura u ranim filmovima braće Lumière, radnici neumorno i bez filtera vjerno prikazuju svoj život. Iako gotovo pa nikada ne govore pred kamerom i direktno nama (gledateljima), prisutnost kamere je itekako osjetna, što u svojoj suštini poništava zastarjeli i duboko problematičan fly on the wall pristup dokumentaciji društvene realnosti. Njihove pojedinačne priče, borbe i snovi isprepleteni su u niz epizodnih scena, od kojih svaka predstavlja jedinstven, ali međusobno povezan dio kolektivnog iskustva. Dok se ovi mladi radnici nose s izazovima rada i preživljavanja, njihovi glasovi prenose iskustva prvih ljubavi, obiteljskih dinamika i zajedničkih čežnji za boljim životom. Brojni prikazani radnici kroz sva tri filma, pa tako i u “Mladost (Teška vremena)”, govore o solidarnosti i podjelama, o nadi i očaju, dok zvukovi kakofonije tvorničke buke, ljudskog razgovora i urbanog života uokviruju njihove priče.
Wangova Kina predstavlja stvarnost golemog dijela kineskog, ali i svjetskog stanovništva današnjice, a “Mladost (Teška vremena)”, kao i cjelokupna trilogija, nudi filmsku protutežu brojnim mainstream dokumentarcima i televizijskim reportažama o ekonomskom uspjehu i gospodarskom procvatu kineske nacije.
U Wangovom kinematografskom svemiru, uz zvuk, samo vrijeme postaje ključno narativno oruđe. Film se odvija sporim, meditativnim ritmom, omogućujući publici da u potpunosti uroni u živote svojih protagonista. Ova eksperimentalna narativna struktura naglašava protok vremena dok oblikuje živote radnika, ilustrirajući cikličku prirodu njihovog postojanja i trajni učinak sustavnog iskorištavanja radnika u dobu kasnog kapitalizma i izostanku sustavne potpore radnicima. U tom smislu, trilogija kineskog autora nije samo audiovizualni dokument o radnicima u kineskim provincijalnim tekstilnim tvornicama; ovi filmovi su portreti generacije, svjedočanstvo njihovih borbi, snova i otpornosti. U prepoznatljivom stilskom pristupu Wanga Binga, svaki dio trilogije, koji traje više od tri sata, odvija se s pedantnom sporošću, uranjajući gledatelje u intenzivno detaljan i promišljen narativ. Usporeni tempo filma, u već njegovom dobro znanom stilu slow cineme, filmovima omogućuje postizanje radikalnog realizma, hvatajući surovu životnu realnost dok istovremeno prikazuje momente ljepote, zajedništva i nadanja za bolju budućnost.
Ova trilogija, a posebice “Mladost (Teška vremena)”, u kojem se navedeni Wangov pristup filmskom vremenu i važnosti zvučne pozadine najviše razvio, nudi dubok prikaz postepenog odrastanja i sazrijevanja u nekonvencionalnom i često surovom okruženju u kojem se, kako vrijeme odmiče, brige, radosti i priroda međusobnih odnosa u zajednici mijenja. Portretirani društveni krajolik je definiran teškoćama i usamljenošću, ali je također prožet krhkim i raštrkanim osjećajem zajedništva, koji traje unatoč izazovima s kojima se suočavaju njegovi članovi. Svaki dio trilogije zadire u poseban aspekt života, rasta i sazrijevanja unutar tvornica u Zhiliju – od briga i radosti mladosti pa sve do postepenog sazrijevanja, financijskih briga i povratka kući. Redatelj pedantno stvara narative ukorijenjene u osobnim putovanjima pojedinačnih likova, ističući ključne životne događaje i izazove koji ih oblikuju.
Ove priče sažimaju borbe, prolazne radosti i priče o čežnji za domom i konačnim povratkom obitelji i rodnom kraju. Kroz svoje protagoniste, Wang Bing predstavlja živopisan portret suvremene kineske radničke klase, bilježeći i njezinu povijesnu ostavštinu i suvremenu stvarnost. Ovaj prikaz stoji u oštroj suprotnosti s blistavom, kapitalističkom slikom prosperiteta u Kini koja se često povezuje s gradovima poput Pekinga, Šangaja i Chongqinga. Kineska realnost uvelike je drugačija, a deseci milijuna ljudi pripadnici su radničke klase čiji su životi duboko vezani uz tvornice u kojima se proizvodi većina (odjevnih) predmeta za domaća i međunarodna tržišta.
Wangova Kina predstavlja stvarnost golemog dijela kineskog, ali i svjetskog stanovništva današnjice, a “Mladost (Teška vremena)”, kao i cjelokupna trilogija, nudi filmsku protutežu brojnim mainstream dokumentarcima i televizijskim reportažama o ekonomskom uspjehu i gospodarskom procvatu kineske nacije. Duboko promišljenom opservacijskom pristupu, u kojem se snažno prisustvo kamere ne negira, ali niti ne stavlja u prvi plan, Wang Bing kroz kreativno i detaljno dokumentiranje suvremene mlade radničke klase, pruža kritički pogled na suvremene društvene i ekonomske uvjete u jednoj od najvećih svjetskih ekonomija i društava.