Danas u Zagrebu počinje 17. Subversive Film Festival, koji će pak potrajati sve do nedjelje, 26. svibnja. Programi će se održavati u Kinu Kinoteka i Dokukinu KIC, dok SFF nudi standardno bogat filmski, no važnije za nas i jednako takav dokumentarni program. Ovogodišnja festivalska tema je “Živjeti bez kapitalizma“, a za najavu smo kao i uvijek zamolili direktoricu i selektoricu programa Subversive Film Festivala, Dinu Pokrajac.
“U ovogodišnjem programu zastupljeni su razni dokumentaristički pristupi – od klasičnog opservacionizma, preko odglumljenih rekonstrukcija i hibridnih narativa, do arhivskih dokumentaraca s inventivnim korištenjem nađenih snimki, što privatnih što javnih. Pkrivamo širok dijapazon tema – od nasljeđa revolucionarne borbe, alternativnih povijesti i sablasti kolonijalizma, preko ekološke devastacije i samoodrživih modela opstanka, do globalnih odjeka #metoo pokreta, ćorsokak u koji su nas doveli privatizacija obrazovanja, slijepo povjerenje u digitalne tehnologije i globalna ekonomija koja počiva na nejednakosti.
“Program predvodi pobjednik CPH:DOX-a – ‘Stanari’, a na projekciji će nam se pridružiti i redateljica Alessandra Celesia. Kreativno i konceptualno odvažan film vodi nas u četvrt Belfasta koju još uvijek proganja gotovo tridesetgodišnji sukob između katolika i protestanata. Zajedno sa stanarima New Lodgea koji spremno sudjeluju u njenom kolektivnom teatru, Celesia podastire višeslojnu i provokativnu posvetu nasljeđu irskih revolucionara i potresnu opomenu o dugotrajnoj traumi političkog nasilja. Oni su duhoviti, ponosni, hrabri i nadasve izdržljivi. Film je to koji ne zacjeljuje rane, ali razvlači prkosni smiješak na licu u znak neuništivosti otpora.
“U ‘Crna kutija: Dnevnici’ japanska novinarka Shiori Ito hrabro secira vlastito seksualno zlostavljanje od strane visokopozicioniranog kolege dok, pobjednik Thessalonikija ‘Moj ukradeni planet’ redateljice Farahnaz Sharifi – koja će nam se također pridružiti u Zagrebu – ispisuje moćnu posvetu pokretu ‘Žena, život, sloboda’. To čini na jako zanimljiv način – kombinirajući snimke u kojima dokumentira vlastitu intimu s napuštenim Super 8 filmovima koje kupuje na buvljacima, ispreplićući ova nepoćudna sjećanja i kućne filmove koji pokazuju jedan drukčiji Iran ispunjen plesom i prodornom ženskom energijom.
“Na aktualni genocid u Gazi osvrćemo se kroz priču o četiri generacije palestinskih žena u egzilu, koja u prvi plan stavlja iscjeliteljsku moć pripovijedanja. Središnja ličnost je slavna glumica Hiam Abbas iz serije ‘Nasljeđe’. S Berlinalea stiže najnoviji film renomirane austrijske dokumentaristice i naše česte gošće Ruth Beckermann, ‘Favoriten’, u kojem kroz studiju jednog razreda istražuje obrazovni sustav u Beču gdje više od 60 posto djece koja pohađa osnovne škole njemački nije materinji jezik”, izdvojila je Dina Pokrajac za početak neke od dokumentaraca 17. Subversive Film Festivala.
Ostatak natjecateljskog programa također donosi dokumentarce različitih tema i filmskih pristupa.
“Dobitnik Beldocsa, ‘TrećIII’ libanonskog redatelja Karima Kassema, prati svakodnevicu neobičnog automehaničara koji u okolici Beiruta ne popravlja samo aute nego i svoje mušterije. Na Dokufestu me impresionirao film ‘Zlatni život’ Boubacara Sangarea o tinejdžerima koji rudare zlato u Burkini Faso – bila sam članica žirija koji mu je dodijelio nagradu za promoviranje ljudskih prava, te smo ga stoga uvrstili u ovogodišnju dokumentarnu konkurenciju. Film afričkog redatelja koji je i sam radio u istim rudnicima kao dječak, ističe se svojim egalitarnim i prisnim pristupom uz maksimum poštovanja i minimum sažalijevanja.
“Okolišnim temama bave se dokufikcija ‘Cvijet buritija’ Renée Nader Messore i Joãa Salavize o autohtonom brazilskom narodu Krahô i njihovoj borbi za vlastitu zemlju protiv nezasitno pohlepnog agrobiznisa u amazonskoj prašumi. Uz sofisticirano ekološko znanje, koje se generacijama prenosi kroz pripovijesti, pjesme i rituale, Krahô su danas na prvoj liniji bitke koja se tiče sudbine cijelog planeta. Tehno-pesimistička audiovizualna razglednica i znanstveno-fantastični dnevnik ‘Bilješke iz eremocena’ Viere Čákanyove vodi nas u doba usamljenosti, budućnost u kojoj je AI potpuno poharao svijet uz nepovratno narušavanje bioraznolikosti i prevlast tehnosfere nad biosferom.
“Festival zatvara remek-djelo ‘Soundtrack za državni udar’ o jazzu i dekolonizaciji za koje je belgijski redatelj Johan Grimonprez na Sundanceu osvojio Specijalnu nagradu žirija za umjetničku inovaciju. Riječ je o zaboravljenoj epizodi Hladnog rata u kojem je CIA orkestrirala ubojstvo izabranog premijera Konga Patricea Lumumbea, dok im je Louis Armstrong kao ambasador jazza poslužio kao dimna zavjesa”, govori nam Dina.
Direktorica Subversive Film Festivala nije zaboravila ni ostatak dokumentarnog programa.
“Tri intrigantna biografska dokumentarca našla su svoje mjesto izvan konkurencije. ‘Teaches of Peaches’ Philippa Fusseneggera i Judy Landkammer dokumentira dvadesetogodišnju karijeru kraljice electroclasha, glazbene, feminističke i kvir ikone Peaches. ‘Preobrazba Édouarda’ Louisa François Caillata približava nam autora popularnog romana ‘Raskrstimo s Eddyjem’ koji denuncira klasno i seksualno nasilje i njegovu transformativnu moć. Ugošćujemo i svjetsku premijeru ‘Zemlja za nas’ hrvatske redateljice Karle Crnčević o samoodrživoj otočkoj komuni”, kaže nam naša sugovornica.
Kao što je naša sugovornica naglasila, na 17. SFF-u imat ćemo i jedan hrvatski dokumentarac.
“Karla Crnčević autorica je nagrađivanog eksperimentalnog dokumentarca ‘Divlje cvijeće’, koji je zapažen na renomiranim festivalima poput ZINEBI-ja i FID Marseillea i koji vrlo promišljeno i suptilno koristi obiteljski found footage snimljen u ratom devastiranim Konavlima. Karla je ovdje demonstrirala lakoću s kojom raspetljava klupko zaborava i pronalazi tračak nježnosti u sveopćoj brutalnosti. U svojem dugometražnom debiju ‘Zemlja za nas’ okreće se skupini žena s kojima dijeli zajedničke vrijednosti – lokalni stanovnici zovu ih bračkim vješticama što one s ponosom prigrljuju. Njihova nekonvencionalna zajednica počiva na ekofeminističkim počelima i direktnoj demokraciji te nas poziva da imaginiramo drukčije načine zajedničkog života, distribucije novca i rada mimo kapitalističke matrice i mantre privatnog vlasništva.
“Crnčević suverenim opservacijskim pristupom uz povremene poetične crtice o vlastitom iskustvu življenja u otočkoj oazi, razbija predrasude o ezoteričnim hipi komunama te neuljepšano pokazuje kako je život u jednoj takvoj zajednici sve samo ne idiličan i zahtjeva velik trud i odricanja. No upravo u svakodnevnom nevidljivom radu i borbi ovih žena, krije se subverzivnost i snaga koja potencijalno može iskupiti naše trulo i grabežljivo društvo. Jako sam sretna što će ovaj film imati svjetsku premijeru upravo na Subversiveu, a popratit će ga i razgovor s članicama inicijative ‘Zemlja za nas’ i autoricom Karlom Crnčević koji će moderirati Andreja Gregorina“, najavljuje Pokrajac ovaj zanimljiv film i vjerujemo, isti takav razgovor.
Ovogodišnja Subversiveova festivalska tema je “Živjeti bez kapitalizma”.
“Ako želimo sačuvati svijet u kojemu će život i dalje biti moguć za sve, naši načini življenja naprosto moraju nadići kapitalizam. Slijepo inzistiranje na kapitalizmu inherentnom imperativu rasta uz kriminalizaciju solidarnosti i odbacivanje ikakvih socijalnih jamstava, vodi u ništavilo i destrukciju, a kao nusprodukt javlja se beskrajna proliferacija podjela i isključivanja. Svi kao da smo pomalo ostali bez antikapitalističke imaginacije i stoga kroz ovogodišnja predavanja, panele, radionice i projekcije nastojimo raditi na njenoj obnovi.
“Da je život bez kapitalizma itekako moguć – pa i neophodan – pokazuju nam razni džepovi otpora portretirani u ovogodišnjim filmovima, od bračkih vještica preko Krahô indijanaca do fiktivnih analognih nonkonformista botomori. Kako piše naša ovogodišnja gošća Angela Davis, američka politička aktivistkinja, feministkinja i teoretičarka Crnog marksizma – ‘Sloboda je stalna borba’ – od američkog pokreta za ljudska prava i afričke borbe za dekolonizaciju, preko The Troubles u Sjevernoj Irskoj do pobune ‘Žena, sloboda, život’ i #metoo pokreta. 17. Subversive Film Festival stoga i ove godine mapira prošle, sadašnje i buduće borbe za neki drukčiji, bolji i pravedniji svijet”, ističe Pokrajac.
Dinu smo zamolili i da nam najavi dio popratnog programa, u kojem će posjetitelji između ostalog moći vidjeti i masterclass palestainskog autora Mohanada Yaqubija.
“U doba kojim dominira pokretna slika zamislite da nikad niste imali mogućnost vidjeti na filmu mjesto iz kojeg dolazite? Palestinski filmski arhiv sadržavao je više od stotinu filmova koji su prikazivali svakodnevno preživljavanje i borbu palestinskog naroda, a uništen je 1982. godine tijekom izraelske opsade Beiruta. Kolektiv Subversive Film, koji je osnovan 2011. u Ramallahu, nastoji kontrirati ovoj nevidljivosti tako što istražuje i od zaborava službene povijesti spašava militantne filmske prakse u Palestini i šire te promišlja film kao gestu solidarnosti i kameru kao moćno oružje.
“Član kolektiva Mohanad Yaqubi u suorganizaciji Restarta i Subversive Festivala, održat će zanimljiv masterclass pod naslovom ‘Arhivističke prakse otpora’ u kojem će predstaviti dugotrajne i aktualne projekte kolektiva. U okviru programa bit će prikazana i dva Yaqubijeva filma: ‘R21: Obnavljanje solidarnosti’, refleksija na zbirku od dvadeset filmova ‘Tokyo Reels’ koje je sačuvao japanski pokret solidarnosti s palestinskim narodom; te ‘Izvan kadra: Revolucija do pobjede’, meditacija o borbi palestinskog naroda da proizvede sliku i samoreprezentaciju prema vlastitim uvjetima”, govori nam direktorica Subversive Film Festivala i zaključuje naš razgovor s još dvije najave:
“Izdvojila bih i ‘Jednom unutar vremena’, novu vizualnu simfoniju Godfreyja Reggija, autora kultne trilogije ‘Koyanasqaatsi’ uz glazbenu podlogu Philipa Glassa. U pitanju je apokaliptična komedija koju odlikuju raskošna fotografija, nezaboravni vidici te zarazna nevinost i nada novih generacija.
“U istom bloku gledamo pobjednika Clermont-Ferranda, ‘Incident’ Billa Morrisona, rašomonovsku dekonstrukciju i rekonstrukciju ubojstva koje je počinila čikaška policija u pretežno crnom kvartu. Riječ je o jednom od najboljih filmskih prikaza policijskog nasilja i sistemskog rasizma u američkoj policiji i pravosuđu.”
