Srpska autorica Anja Koprivšek na nedavno završenom, 20. ZagrebDoxu, predstavila je svoj diplomski dokumentarac “Grand Prize” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2024.), s kojim je završila diplomski studij pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dokumentarac, pak, donosi priču o vezi trans muškarca Tea i njegove djevojke Valentine u svijetu jedne posebne plesne scene.
“Film ‘Grand Prize’ je moj diplomski film na Akademiji dramske umjetnosti, na dokumentarnom odsjeku. To je zapravo ljubavna priča smještena u svijet zagrebačke ballroom scene – prati Tea i Valentinu, koji istovremeno otkrivaju jedni druge i svoju vezu, ali i koji sudjeluju u jednoj zajednici i svijetu koji je u Zagrebu u velikom usponu već pet godina. To je siguran prostor za LGBTQ zajednicu; sigurno mjesto za izražavanje, umjetnost i performans, ali isto tako i za sve koji dolaze kao gledatelji”, ističe Anja i nastavlja:
“Na ballroom sam naišla tako što sam i sama krenula na tečaje voguea, odnosno ovog dominantnog plesa u ballroomu. I kroz to sam upoznala najprije Valentinu, moju instruktoricu plesa, i njenog partnera Tea. Neko vrijeme već pratim scenu i zapravo sam izvorno htjela ići u neki širi kolektivni portret. Na kraju sam se ipak opredijelila za jednu intimnu priču. Nekako mi se činilo da se možda na taj način može ispričati – jer u ballroomu ima tisuću priča. Ne možeš ih ispričati sve. Izabrala sam onu koja mi se kroz odnose najviše razvila.”
Anja nam je odgovorila i na pitanje o potencijalnim drugačijim okolnostima u odnosu na svoje prijašnje filmove.
“Prva stvar koju donosi i koja je drukčija u odnosu na moj prijašnji rad – sad sam stvarno radila s ekipom. Dakle, prvi put sam radila sa snimateljem, onako ozbiljno i temeljito na nečemu što je zapravo moje; nisam sama snimala svoj film. Još jedna razlika je što sam film snimila u kraćem roku. Prvi sam snimala skoro dvije godine, ovaj je nastao u mnogo kraćem vremenskom periodu od nekoliko mjeseci”, rekla nam je autorica i zaključila:
“Razlika je, usudit ću se reći – malo veća doza zrelosti u svemu tome. Ja sam školu od dvije godine završavala četiri, što zbog inspirativnih kriza, što zbog korone i nekih drugih stvari. Ali rekla bih da mi je Akademija stvarno dala neke alate, s kojima se mogu ležernije upustiti u dokumentaristiku, nego da sam probala bez. Zapravo sad nakon diplomiranja znam što i gdje želim raditi. Znam da ću ostati u Zagrebu, ali pošto sam iz Novog Sada i zato što bih isto tako voljela snimiti i neke filmove u Srbiji, voljela bih biti na relaciji. Ali definitivno ostajem u Zagrebu, za dalje ćemo vidjeti…”