Prvi!

|

Kao što ste možda već primijetili, portal Dokumentarni.net je ove godine službeno pokrenuo novi projekt pod nazivom “Dokunet Video”. U skladu s promijenjenom medijskom slikom u kojoj se sve više sadržaja prevodi u videoformate ili podcaste, osmislili smo seriju videosadržaja na YouTube kanalu Dokumentarnog, kako bismo (hrvatsku) dokumentaristiku približili što širem krugu ljudi. Ideja je – naravno, unutar financijskih gabarita premijerne godine – nastaviti nuditi kvalitetan, autorski sadržaj, kroz seriju podcasta, videorecenzija, kratkih intervjua te prisutnosti na festivalima i događajima bitnima za samu dokumentaristiku.

U svakim danom sve nesigurnijim trenucima za opstanak nezavisne scene u svim varijacijama kakve poznajemo, i sami smo se odlučili za varijaciju. Dosad usmjereni prema pisanom tekstu, nadilazimo stvoreni siguran prostor, a iz jednostranosti se teksta okrećemo višestranosti otvorene diskusije i iznošenja stavova. Dijelom je to prirodni nastavak našeg rada, a dijelom vještina kojom tek nastojimo ovladati.

Stoga se u prvoj uvodnoj epizodi podcasta, na neki način bavimo vlastitom zapetljanošću u dileme i nesigurnosti, nastojeći locirati okvir unutar kojeg djelujemo, ali i adresirati probleme koji ga neminovno prate. Svaka je od nekoliko redovnih suradnica Dokumentarnog (Iva Rosandić, Ejla Kovačević, Sara Simić i Lucija Furač) opisala vlastito iskustvo rada na medijskoj sceni, uzevši u obzir sasvim konkretni rad na ograničenom na dokumentarni film. Autoreferencijalno se dotičemo smisla poduzetog razgovora, ali i konkretiziranja značenja samog čina pisanja u širem kulturnom smislu.

U pokušaju prikaza iskustava sličnih na čitavoj (neprofitnoj) medijskoj i kulturnoj sceni, željeli smo učiniti prvi korak u komuniciranju naizgled samorazumljivih činjenica. Kao što kolegica Kovačević naglašava – koliko to što radimo ima utjecaja, teško je reći, možda nimalo. Ali vodeći se jednom osobnom i često krivo interpretiranom egidom, jednog čitatelja (gledatelja) kao dovoljnog opravdanja za rad – dobrovoljno riskiramo. Usmjereni na marginalizirane fenomene od samih početaka, rubno iskustvo ispisujemo u daljnjim kontekstima.

Pred vama je premijerni podcast portala Dokumentarni.net, nadamo se prvi od mnogih. Ako vam ovo što radimo ima smisla, puno bi nam značilo i da se pretplatite na naš YouTube kanal.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Dokunet podcast #2: Damir Markovina i Ivan Ramljak

U našem drugom podcastu ugostili smo redatelje Damira Markovinu i Ivana Ramljaka.

Silvestar Kolbas: “Živimo u kulturi uspjeha i ljudi u pravilu ne vole pokazivati svoje slabosti”

Silvestar Kolbas je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji dokumentarni film, "Naša djeca" (Factum, 2024.).

“Dont Look Back” – Začetak autorske rock dokumentaristike

U prvom tekstu serije eseje "Rockdocs" pišemo o filmu "Dont Look Back" (1967) američkog autora D.A. Pennebakera.

Preminuo Morgan Spurlock

U četvrtak je od posljedica raka u 53. godini preminuo američki redatelj, scenarist i producent Morgan Spurlock.

17. Subversive Film Festival: “Zemlja za nas” – Bez motike nema kruha

"Zemlja za nas", cjelovečernji prvenac Karle Crnčević, otpočinje razmjerno tajanstveno, sugerirajući ulazak u kakav svijet misterija...

“Crna kutija: Dnevnici” Shiori Ito najbolji dokumentarni film 17. Subversive Film Festivala

Svečanom dodjelom nagrada "Wild Dreamer Dragan Rubeša", u subotu je završeno sedamnaesto izdanje Subversive Film Festivala.

17. Subversive Film Festival: “Soundtrack za državni udar” – (De)džezifikacija Konga

"Soundtrack za državni udar" (2024) je impresivan film koji se može uvrstiti među najviša dostignuća svetske dokumentaristike tekuće dekade.

Zlatna palma za film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića!

Igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film 77. Cannesa!

17. Subversive Film Festival: “Moj ukradeni planet” – Nakon revolucije

"Moj ukradeni planet" sjetan je film, natopljen s mnogo gorčine, jer je autorica u svojoj domovini Iranu provela više od četrdeset godina.

17. Subversive Film Festival: “Stanari” – Tri sprovoda i dva štrajka glađu

"Stanari" / "The Flats" (2024) Alessandre Celesije, usmjereni su na posljedice Nevolja (The Troubles / Na Trioblóidi), kako ih zovu u Irskoj.