Još nekoliko dana preostalo je do otvaranja jubilarnog, 20. ZagrebDoxa, koji je ove godine na rasporedu od 14. do 21. travnja. Najveći domaći festival dokumentarnog filma svojim će posjetiteljima prikazati stotinjak recentnih domaćih i međunarodnih dokumentaraca, a posebno veseli iznimno velik broj hrvatskih naslova. Dox od ove godine ulazi i s određenim promjenama na vrhu, pa će tako dosadašnji direktor i selektor Nenad Puhovski zadržati funkciju umjetničkog direktora, ali će zato dojučerašnji producent Hrvoje Pukšec zasjesti na čelno mjesto festivala kao izvršni direktor. Ukratko, kako kažu sa ZagrebDoxa – zbog veće se efikasnosti jedna funkcija razdvaja na dvije, i po uzoru na današnje festivalske trendove. S ovim dugogodišnjim filmskim kritičarom, novinarom i producentom razgovarali smo nekoliko dana prije početka dvadesetog izdanja ZagrebDoxa.
“U Factum, na ZagrebDox sam došao krajem 2021. godine i dvadeseti ZagrebDox je moj treći. Vrijeme sam proveo pišući natječaje, izvještaje, lobiranje i tisuće organizacijskih mailova. Jednom sam i putovao, u Leipzig, na tamošnji dokumentarni festival. Mislim da je najvažniji posao kojeg sam u međuvremenu odradio, onaj u sastavljanju produkcijske ekipe. Naime, kada sam dolazio, bilo je to usred generacijske smjene kroz koju je ZagrebDox prolazio i vrlo turbulentan organizacijski period. Zasad se čini kako smo svi zajedno napravili dobar posao, no to ništa ne znači: gleda se samo ono što je sada i što dolazi. Pokazatelji su zasad dobri, očekuje nas iznimno kvalitetan festival u filmskom smislu. Rijetko kada se ovako poslože okolnosti, pa da se uistinu može reći kako prikazujemo najbolje što se nudi u recentnoj svjetskoj dokumentarnoj produkciji”, uveo nas je Pukšec u svoje Factumove početke.
Što je stajalo iza odluke o razdvajanju direktorskih funkcija? U svakom slučaju ovo je zahtjevnija i odgovornija uloga za Pukšeca u odnosu na prijašnju producentsku.
“U stvari: tek trebamo vidjeti kako ćemo se posložiti u tim našim novim ulogama – i Nenad Puhovski i ja. Ono što je sigurno jest da se u odabir filmova neću miješati! To sjajno već dva desetljeća radi Nenad sa svojom selektorskom ekipom. Svoj opis posla u tom kontekstu vidim kao stvaranje održivog, učinkovitog organizacijskog i financijskog okvira, unutar kojeg se potraga za najboljim filmovima može nesmetano provoditi. Svakako se treba raditi na što boljem umrežavanju na europskoj razini, na stvaranju dugotrajnijih festivalskih i osobnih veza, na pronalasku novih izvora financiranja, sponzora… Puno je posla i ne smije se stajati na mjestu. Istodobno, treba biti i jako oprezan s rastom. Inzistirati na rastu i količini, neminovno vodi u probleme. Ako ništa, to smo mogli naučiti gledajući ‘Green Dox’ filmove. Bitno je osluškivati i gledati oko sebe, pa onda i vidjeti i čuti kako se razvijaju i kojim pravcem kreću drugi europski filmski festivali. I stalno iznalaziti baš svoju priču, svoj koncept u koji je neizostavno uglavljen pronalazak što kvalitetnijih filmova za našu publiku”, govori nam Pukšec.
Ove godine imamo rekordan broj domaćih dokumentaraca u programu, barem kad je riječ o recentnom regionalnom programu. Je li veći broj hrvatskih filmova smjer u kojem će u budućnosti ići ZagrebDox?
“Takve je projekcije teško donositi. Uistinu smo ove godine imali rekordan broj prijava filmova iz Hrvatske, više od njih šezdeset. Vezati se dugoročno na bilo koji kriterij osim onog kvalitativnog, po mom bi mišljenju bilo pogrešno. Mislim da su i naši posjetitelji i naši filmaši već naučili da je bitna jedino kvaliteta filma, ne njegova putovnica”, jasan je Pukšec, odgovorivši zatim na naše pitanje o izmijenjenom programu ovogodišnjeg industry programa.
“Industry, ZagrebDox Pro program je donekle druga priča. Dosta se toga promijenilo u posljednjih dvadeset godina na industry sceni; ono što je nekad bilo prilično normalno – dobiti sredstva – ili barem ugovor – pola sata nakon završenog pitcha, više ne postoji. Barem ne u mjeri kao nekada. Stoga smo se odlučili za okretanje prema nišnom modelu razvijanja projekata. Puno nam je pomogla prošla godina kad smo se kroz ‘Dox of War’ usmjerenje okrenuli ratnim filmovima. Tu smo dobili odlične povratne informacije o nišnom pristupu sadržaju radionice. Ove godine smo napustili jednu temu, ali se okrenuli jednom zapostavljenom – u festivalskom industry smislu – dokumentarističkom pravcu: serijama. Bio je to kalkulirani rizik koji se, barem po desecima pristiglih prijava, isplatio. Imat ćemo odlične projekte, a na kraju dana i naši profesionalci imaju priliku podijeliti svoja bogata iskustva sa svojim internacionalnim kolegama.”
Ne bi ovo bio najavni intervju bez vječno škakljivog i nezahvalnog pitanja o preporukama iz festivalskog programa.
“Na ovo ću pitanje zasigurno najslabije odgovoriti jer ni izdaleka nisam pogledao sve filmove koje ćemo ove godine prikazati. Mogu se voditi samo vlastitim interesima, znatiželjom, pomalo i instinktom. Iz Međunarodnog programa tako ću izdvojiti ‘Dječaka’ i ‘Ovu ženu’, a iz Regionalnog ću svakako u kinu probati uhvatiti ‘Duboke tonove’ i ‘1001 noć’. Iz ‘Festivalskih hitova’ jako zanimljivim mi se čini film ‘Potpuno povjerenje’, a unaprijed žalim što neću moći pogledati ‘Menus-plaisirs – Les Troisgros’ Fredericka Wisemana. Četverosatna poslastica majstora Wisemana o restoranima s tri Michelinove zvjezdice u vlasništvu obitelji Troisgros, mora se vidjeti na velikom platnu!”, rekao je za kraj izvršni direktor ZagrebDoxa, Hrvoje Pukšec.