PočetnaRecenzije21. Human Rights Film Festival: "Gdje su nestali svi osmijesi?" - Izvana gladac, iznutra jadac

21. Human Rights Film Festival: “Gdje su nestali svi osmijesi?” – Izvana gladac, iznutra jadac

|

Koji osmijesi? Oni pretpostavljeno-očekivano-željenog svakodnevnog zadovoljstva, možda čak i sreće, osjećaja kojih će se i naći u običnom svagdanu razmjerno uređenih društava i života ili oni sad već (a možda i svojedobno) mitski osmijesi, iz razdoblja od sredine 1950-ih do konca 1970-ih kad je Nepal bio dijelom tzv. hipijevske staze, idealiziranog puta bijega urbanih zapadnjaka slobodnijih razmišljanja iz vlastitih uštogljenih, krutih, dehumaniziranih sredina na Istok, u Aziju, gdje je život tekao, zamišljaše, mnogo prirodnije. Katmandu, glavni grad Nepala, često je bio i posljednjom postajom staze te jedna od oaza pridošle djece cvijeća, s osobito im privlačnom ulicom Jhochhen Tole, prozvanom (Old) Freak Street (Ulica otkvačenjaka), puna državnih prodavaonica u kojima se zakonito prodavao hašiš. U toj fantaziji rečena je smolasta masa konzumacijom otvarala prolaz prema, je li, nirvani. Mitsko odredište oslobađanja od nametnutih stega opjevao je u nas, u jednoj od svojih manje popularnih pjesama, “Put za Katmandu”, na Azrinu albumu “Filigranski pločnici” (1982), i Branimir Štulić. Koliko nam je poznato, posrednim iskustvom, kako shvaćamo, metaforički.

Nepal, odnosno jedno od njegovih lica, i danas slovi kao mjesto na kojem će zapadnjak potražiti istočnjačku duhovnost, a zanimljivo se slučilo da se – uz film “Gdje su nestali svi osmijesi?” / “Where Have All the Smiles Gone” (Mountain River Films / Zipper Lab; 2023.) Anje Strelec, koji se bavi drugime, suprotnime – na 21. HRFF-u našao dokumenarni film koji to i pokazuje. U ukrajinsko-poljsko-francuskom “Mi nećemo nestati” (2023) Alise Kovalenko (u hrvatskom prijevodu naslova također nestajanje) skupina ukrajinskih tinejdžera iz ratne zone Donbasa upravo putovanjem u Nepal – koje nema veze s hipijevskom stazom – doista proživljava svojevrsnu katarzu i iskustvo koje im otvara vidike mogućnosti.

Do 2008. monarhija, otad republika, Savezna Demokratska Republika Nepal gospodarski je nerazvijena zemlja u kojoj 21-40 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva, a vlada je, drže upućeni, korumpirana. Među inime, stanju su uvelike naškodili desetogodišnji građanski rat (Nepalski građanski rat/Narodni rat Nepala, 1996. – 2006.) i razorni potresi 2015. g. (7,8 i 7,3 stupnjeva po Richteru), a razorni su potresi nešto manje magnitude zemlju pogodili i nedavno, u listopadu i studenom ove godine.

Trbuhom za kruhom, mnogi Nepalci – 50 posto nepalskih obitelji ima barem jednoga člana na pečalbi izvan zemlje – prisiljeni su tražiti posao u inozemstvu…

Varaždinka s briselskom adresom, Anja Strelec, rada se na polusatnom dokumentarnom filmu “Gdje su nestali svi osmijesi?”, o tragičnim problemima nepalskih radnika imigranata, latila na poziv nepalskog producenta, a dobar je dio materijala snimljen početkom sad već, moglo bi se reći, daleke 2017. g. Dokumentaristica, fotografkinja, novinarka, edukatorica, Strelec je zaokružila sugestivno, dojmljivo, ganutljivo djelo, izrađeno ponajprije u novinarsko-istraživačkom ključu temeljitosti i guste informativne prožetosti konkretnim slučajevima i podacima, no nimalo suhoparno niti objektivno distancirano. Isto se tako vješto klonila sentimentaliziranja osobnom nazočnošću ili vlastitim komentarima i interpretacijama – ili pak uz pomoć drugog voditelja ili novinara – što se u ostvarenjima reportersko-izvjestiteljskog tipa, kojima ovo nalikuje, inače često rabi.

Trbuhom za kruhom, mnogi Nepalci – 50 posto nepalskih obitelji ima barem jednoga člana na pečalbi izvan zemlje – prisiljeni su tražiti posao u inozemstvu, a nevolja je u tomu što ih ondje, kroz sustav raznih posrednika, agencija za zapošljavanje, tobože pravno-zakonskih zaštitnika, a zapravo izrabljivača, mahom tretiraju kao roblje. Bolje ne prolaze ni oni koji u tuđinu pristignu na svoju ruku, budući da je takav rad ilegalan. Najviše njih sreću traži u Saudijskoj Arabiji i Kataru – takve su okolnosti – a kako veli jedan od povratnika (ne usamljeni slučaj) koji je, kaže, ni kriv ni dužan proveo sedam godina u saudijskom zatvoru: “Sanjao sam o svijetloj budućnosti, ali odlazak na rad u inozemstvo zamračio mi je budućnost”. U Zaljevskim zemljama poslodavci se prema Nepalcima odnose kao prema vlasništvu koje su kupili – izrabljuju ih, tuku, muče, lišavaju svih prava. Film nas obavještava da je od 2008. čak 46 posto od četiri milijuna (!) nepalskih migrantskih radnika preminulo u inozemstvu. Ne prirodnom smrću, nego od posljedica psihofizičkog zlostavljanja.

Pred kamerom, načelno faktografski uredno, formalno i unizano, o svojoj hudoj sudbi govore nesretni povratnici, a riječ je dana i službenim predstavnicima raznih ustanova, organizacija i poduzeća, kako onima što se istinski zalažu i bore za boljitak, tako i onima koji zlatoustim frazama prikrivaju svoju zlu rabotu. Predstavljačkim izborima autorica se opire stilski pratiti i dočarati nevoljnost problemskog sklopa, već stupa odlučno i nepoetično, tiskajući nemile činjenice i svjedočenja, dočim nepalske prizore, interijerne i eksterijerne, snima gotovo razgledničarskim egzotizmom, mahom vedrih boja, obasjanih jarko lijepim svjetlom i čistim zrakom. No pomnom dramaturškom gradacijom tmina opisanih događaja zastire svjetlinu izgleda, a i ta opreka izvanjskog glaca, nasuprot unutarnjem jacu nedvojbeno doprinosi potresnoj gorčini utiska.

"Gdje su nestali svi osmijesi?" / "Where Have All the Smiles Gone"
Scenarij i režija: Anja Strelec
Producenti: Deepa Dharel, Erlingur i Jack Gudmundsson
Direktorica fotografije: Anja Strelec
Montaža: Sabina Basnet i Anja Strelec
Produkcija: Mountain River Films / Zipper Lab
Zemlja podrijetla: Nepal
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 30 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.

“Stop Making Sense” – Veliko djelo, veliko odijelo

Vizuali iz "Stop Making Sense" Jonathana Demmea zauvijek će ostati urezani u kolektivnoj svijesti, kao prva asocijacija na Talking Heads.

“The War Game” – Ogledni primjerak pseudodokumentarnog filma

U prvom eseju "Dokumentiranje fikcije" bavimo se Oscarom nagrađenim filmom "The War Game" (1966) redatelja Petera Watkinsa.

Dodjela Nagrade Dokumetar u Dokukinu KIC

U organizaciji portala Dokumentarni.net, u zagrebačkom Dokukinu KIC će u utorak, 18. lipnja u 19 sati, po peti put biti dodijeljena Nagrada Dokumetar.

17. Beldocs: Razbijanje utopije o dominantne poretke

Na ovogodišnjem Beldocsu svjedočili smo još jednom presjeku produkcije srpskog dokumentarnog filma.

“Posljednji valcer” – Film koji se pušta glasno

"Posljednji valcer" / "The Last Waltz" (1978) Martina Scorsesea publika i kritika nazivaju jednim od najboljih rock filmova svih vremena.
Scenarij i režija: Anja Strelec<br> Producenti: Deepa Dharel, Erlingur i Jack Gudmundsson<br> Direktorica fotografije: Anja Strelec<br> Montaža: Sabina Basnet i Anja Strelec<br> Produkcija: Mountain River Films / Zipper Lab<br> Zemlja podrijetla: Nepal<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 30 minuta21. Human Rights Film Festival: "Gdje su nestali svi osmijesi?" - Izvana gladac, iznutra jadac