Recenzije18. DOKUart: "Zovite me plesačem" - Pokreti koji život znače

18. DOKUart: “Zovite me plesačem” – Pokreti koji život znače

|

Nastavlja se program 18. DOKUarta, na kojem je sinoć prikazan dokumentarac “Zovite me plesačem” / “Call Me Dancer” (2023) američkih redateljica Pip Gilmour i Leslie Shampaine. Posebno su s bjelovarskog festivala ponosni na europsku premijeru filma koji – doduše u malo suzdržanijoj – rags to riches maniri “Slumdog Millionairea” predstavlja život i profesionalni uspon indijskog plesača Manisha Chauhana. A da je svaki početak težak, zna i naš mladi, simpatični i naočiti junak, odrastao u skromnom domaćinstvu s ocem vozačem taksija i majkom domaćicom, samouko plešući breakdance na ulicama Mumbaija. Talent i upornost nitko mu nije mogao osporiti, no novca za profesionalnije usavršavanje u specijaliziranim programima i školama, pretpostavljate – nije imao. Trenutak nade u drugačiju budućnost dolazi nakon nastupa u jednom od indijskih talent showova, nakon čega dobiva stipendiju od baletne škole (DanceWorx Performing Arts Academy) poznatog izraelskog plesača i baletana Yehude Maora.

No, dobro, ali što sad? Jedna prijetnja s roditeljske strane o obaveznom završetku fakultetskog obrazovanja i boljem poslu, kako bi se mogao za njih brinuti u starosti – je ublažena; no ova druga, o potvrdi talenta, napredovanju i mogućem profesionalnom bavljenju plesom, koju mu splet okolnosti može odnijeti u sekundi – tek se počela pomaljati iza sedam gora. Sudbinski susret sa zahtjevnim i strogim izraelskim plesnim majstorom, zauvijek će promijeniti Manishev život, no ne prije hladnog zaključka da u DanceWorxu vrijede potpuno drugačija pravila od slobodnog i nesputanog lebdenja mumbaijskim ulicama. Dvojica muškaraca kasnije će uspostaviti blizak, prijateljski odnos, nadilazeći klasične uloge na razini učitelja i učenika.

Za razliku od freestylea koji dopušta slobodno izražavanje tijelom i neskriptirane pokrete, balet je njegova sušta suprotnost. Ovdje su, pak, pokreti i poze izvježbani do boli, a izvedba mora biti odrađena na visokoj i strogoj tehničkoj razini; prostor za pogreške praktički ne postoji. Sve je ovo Manish morao naučiti nakon dolaska u Yehudinu akademiju, suočivši se s teškim baletnim zahtjevima, naročito iz kuta čovjeka koji se ovom vrstom plesa nikad nije bavio u životu. Za usporedbu, većina uspješnih baletana počinje plesati u ranoj školskoj ili čak predškolskoj dobi; Manishu je bilo dvadesetak. Ne bez razloga.

Obiteljski, nepretenciozni film Pip Gilmour i Leslie Shampaine, idealan za uvod nepovjerljive publike u svijet dokumentaristike…

Pip Gilmour i Leslie Shampaine – kojoj je po službenoj statistici ovo prvi film u karijeri, svog glavnog protagonista i pripadajuće interakcije prate u neintruzivnim opservacijskim kadrovima. Njima dojmovno očekivano dominiraju bravurozni plesački pokreti kako Manisha i ultratalentiranog, 14-godišnjeg Amira, koji će ubrzo dobiti stipendiju uglednog londonskog Royal Balleta, tako i njihovih marljivih kolega čija tijela izvode pokrete nepojmljive običnim smrtnicima. “Zovite me plesačem” ostaje u okvirima klasične dramaturške strukture, arhetipskog junaka koji nadvladava sve zapreke do konačnog uspjeha, što god isti značio nakon revidiranja početnih ciljeva. I to nipošto nije odapeta kritička strelica – jer ono što dokumentarac radi unutar svjesnih i zadanih gabarita, radi više nego korektno, donoseći feel-good priču bez fige u džepu i namještenih, isforsiranih situacija. Dokumentarac američkih autorica lagano je, prozračno, organsko štivo, gurajući u prvi plan svevremenske teme poput prijateljstva, odanosti, privrženosti obitelji, napornog rada čiji se znoj jednom mora isplatiti. Prisutan je – više kao podtekstualni plamičak – i element izražene indijske tradicionalnosti u smislu strogih obiteljskih i rodnih uloga, ali u Manishevom slučaju više kao naučeno roditeljsko ponašanje nego stvarna prijetnja njegovim plesačkim ambicijama. Obiteljski, nepretenciozni film Pip Gilmour i Leslie Shampaine, idealan za uvod nepovjerljive publike u svijet dokumentaristike…

Najnovije

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.

21. ZagrebDox: “Underground top lista” – Glazbene pogrebne prakse

Lidija Špegar svojem filmu "Underground top lista" (2025) prožima duhovitošću koja opušta tenziju tipično prisutnu u diskursu o smrti.

21. ZagrebDox: “Mirotvorac” – Atmosfera straha

Ivan Ramljak u filmu "Mirotvorac" (Factum, 2025.) nastavlja preokupaciju kontrastiranja arhivskog gradiva i individualnog sjećanja.

Ogled(anje) u centrizmu

"Homo Sapiens" (2016) je Nikolausa Geyrhaltera ustoličio kao jednog od nezaobilaznih (pretežno dokumentarnih) posmatrača globalnih fenomena.

“Praslovan” – Putujuća enklava dobre volje

Dokumentarni film "Praslovan" (2024) Slobodana Maksimovića daje uvid u talent karizmatičnog pjevača i autora Zorana Predina.

21. ZagrebDox: “Gospodin Nitko protiv Putina” – Ljudi vole ratovati

"Gospodin Nitko protiv Putina" (2025) Pavela Paše Talankina na 21. ZagrebDoxu je nagrađen Velikim pečatom u Međunarodnoj konkurenciji.

“Mirotvorac” Ivana Ramljaka uskoro u zagrebačkim kinima

Nakon svjetske premijere na 21. ZagrebDoxu, najnoviji dokumentarni film Ivana Ramljaka - "Mirotvorac", najprije dolazi u zagrebačka kina.
"Zovite me plesačem" / "Call Me Dancer"
Režija: Pip Gilmour i Leslie Shampaine
Scenarij: Jennifer Beman, Pip Gilmour i Leslie Shampaine
Producenti: Cynthia Kane, Priya Ramasubban i Leslie Shampaine
Kamera: Neil Barrett i Abhijit Datta
Montaža: Jennifer Beman
Glazba: Nainita Desai i Nina Humphreys
Zemlja podtrijela: SAD
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 84 minute

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

21. ZagrebDox: “Underground top lista” – Glazbene pogrebne prakse

Lidija Špegar svojem filmu "Underground top lista" (2025) prožima duhovitošću koja opušta tenziju tipično prisutnu u diskursu o smrti.

21. ZagrebDox: “Mirotvorac” – Atmosfera straha

Ivan Ramljak u filmu "Mirotvorac" (Factum, 2025.) nastavlja preokupaciju kontrastiranja arhivskog gradiva i individualnog sjećanja.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Režija: Pip Gilmour i Leslie Shampaine<br> Scenarij: Jennifer Beman, Pip Gilmour i Leslie Shampaine<br> Producenti: Cynthia Kane, Priya Ramasubban i Leslie Shampaine<br> Kamera: Neil Barrett i Abhijit Datta<br> Montaža: Jennifer Beman<br> Glazba: Nainita Desai i Nina Humphreys<br> Zemlja podtrijela: SAD<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 84 minute18. DOKUart: "Zovite me plesačem" - Pokreti koji život znače