PočetnaVijesti19. Festival 25 FPS: Jedan od Grand Prixa i "Valeriji" Sare Jurinčić

19. Festival 25 FPS: Jedan od Grand Prixa i “Valeriji” Sare Jurinčić

|

U Zagrebu je sinoć u kinu Kinoteka ceremonijom dodjele nagrada završio 19. Festival 25 FPS. Nakon četiri festivalska dana i 27 filmova u međunarodnom natjecateljskom programu, festivalski žiri i publika dodijelili su nagrade.

Veliki žiri u sastavu Mary Helena Clark, Marko Tadić i Ross Lipman dodijelio je tri ravnopravna Grand Prixa: Mary Helena Clark dodijelila je svoju nagradu filmu “Mast-del” (2023) Maryam Tafakory za spretno redefiniranje arhiva, koje ispunjava superimpoziciju senzualnim i političkim. “Valeriju” (Nomad Studio / Restart; 2023.) Sare Jurinčić nagradio je Ross Lipman uz objašnjenje da je rad redateljičina osobna elegija za precima, a da se istodobno bavi univerzalnom vezom koja nas sve povezuje s našom prošlošću. Marko Tadić je nagradu dodijelio autorici Thuy-Han Nguyen-Chi i filmu “U ljubičastu utrobu” / “Into the Violet Belly” (2023), jer film prikazuje univerzalnost ljudskosti te činjenicu da se potraga za osobnom utopijom i mirom nalaze izvan vremena.

Nagrada žirija kritike koju su činili Barbara Gregov, Iva Rosandić i Ivan Velisavljević dodijeljena je filmu “Mast-del” redateljice Maryam Tafakory, uz objašnjenje da je rad odabran zato što film na jednostavan, direktan i tankoćutan način podcrtava činjenicu da su i polje intime i medij eksperimentalnog filma i danas poprišta političkog.

Nagrada “Green DCP” za najbolji hrvatski film u programu pripala je Miri Majnoloviću za film “Pravilo br. 5: Pomno pratite svog čovjeka” (2023). Obrazloženje je pročitala Polona Kuzman:

“Nagradu dodjeljujemo radu koji nas je podsjetio da formalni eksperimenti u filmu ne proizlaze samo iz želje da se istraže mogućnosti i granice medija, nego da se pritom i dobro zabavi – kako autor, tako i publika. Riječ je o djelu vrhunske montaže, promišljene strukture te osjećajem za tajming, koji pokazuje da je nasljeđe tradicionalne avangarde i dalje vrlo živo, ako se nađe u rukama pravoga autora.”

Nagrada publike otišla je u ruke redateljici filma “Ono što preostaje” / “Last Things” (2023), Deborah Stratman.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.

“Stop Making Sense” – Veliko djelo, veliko odijelo

Vizuali iz "Stop Making Sense" Jonathana Demmea zauvijek će ostati urezani u kolektivnoj svijesti, kao prva asocijacija na Talking Heads.

“The War Game” – Ogledni primjerak pseudodokumentarnog filma

U prvom eseju "Dokumentiranje fikcije" bavimo se Oscarom nagrađenim filmom "The War Game" (1966) redatelja Petera Watkinsa.