Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić
Projekcijom filma “Istražitelj” / “The Investigator” / “Vyšetřovatel” (Frame Films / Restart / Češka televizija / HRT / Al Jazeera Balkans; 2022.) Viktora Portela u dvorani Bosanskog kulturnog centra završen je 6. Festival dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans (AJB DOC). Film se izravno referira na značaj osnivanja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, a ako u pojedinim slučajevima i nije bio dovoljno efikasan, protagonisti redom naglašavaju njegovu ulogu u deeskalaciji sukoba i procesuiranju kriminalnih figura velike društvene moći. Vladimír Dzuro, haški istražitelj zadužen za prikupljanje dokaza o zločinu na Ovčari i sjeverozapadnoj Bosni, publiku vodi kroz metode rekonstrukcije zločina i privođenja odgovornih. Budući da filmom profiliraju svjedoci, često preživjele žrtve, redatelj se odlučuje na etički odgovoran način snimanja, pri čemu kamera nikad invazivno ne prodire u prostor, već protagonistima ostavlja na volju do koje će se mjere izložiti, često se fokusirajući na detalje ili pokrete u sjeni. Ipak tematska razrada dva različita slučaja nije ravnomjerno raspoređena u filmskom vremenu, stoga se čini da bi film funkcionirao bolje da se orijentirao samo na jedan, posebno jer su zaključci identični.
Projekciji je prethodilo službeno zatvaranje uz obraćanje direktora festivala Edhema Foče i direktora Al Jazeere Balkans Tarika Đođića. Žiri u sastavu redatelja Vitalija Manskog, Bernadett Tuza-Ritter i Nermina Hamzagića te producenata Vanje Jambrović i Mohameda Elmongyja dodijelio je Posebna priznanja filmovima “Pure Unkown” / “Sconosciuti puri” (2023) Valentine Cicogne i Mattije Colomba te “Flotacija” Alesandre Tatić i Eluned Zoë Aiano (2023). Glavna je nagrada pripala opservacijskom dokumentarcu, koji suptilno dokumentira pomaljanje novog života u donedavno okupiranom gradu – “Dolazak proljeća u Buču” / “When Spring Came to Bucha” (2022) autora Mile Tešajeve i Marcusa Lenza.
Slična je tema filma “Spring in Mariupol” (2023) Mattea Ferrarinija, no ovaj je put glavni lik u samom središtu borbe. Redatelj prati novinara Maurizija Vezzosija, koji oblikuje narativni okvir, a iako nam se čini da nastupa neutralno, bilježeći besmisao i razaračku moć rata, ipak ne razjašnjava način na koji je – u usporedbi s tretmanom zapadnih medija i filmaša, dobio dozvolu snimanja uz bok ruske vojske. Pritom se niti ne odrađuje u odnosu na tu poziciju, tretirajući je samorazumljivom.
Nagrada programskog žirija Al Jazeere Balkans, o kojoj su odlučivali Lejla Dedić, Sead Kreševljaković i Đani Hasečić, pripala je filmu Nicka Reada i Ayse Toprak “My Name is Happy” (2022), trenutno možda i najaktualnije teme u bosanskohercegovačkom društvu – femicidu, i načinu nošenja s posljedicama nasilja prema ženama. Također, film vješto koristi vizualne i zvukovne efekte ni bi li dočarao atmosferu zatočenosti i pritisaka, kako fizičkih, tako i psihički, a s kojima se žene, posebno u tradicionalnijim sredinama, svakodnevno nose.
Posljednji je festivalski dan pak započeo filmom kompleksne teme, koja jednako donosi prirodno-znanstvene, bioetičke, pa i sociološke uvide, “Make People Better” (2022) Codyja Sheehyja. Ostvarenje se odlikuje jasnom strukturom koja ocrtava konture mogućeg bavljenja temom, bez da ulazi u suviše komplicirane znanstvene detalje. Modifikacija ljudskog genoma otvara niz relevantnih pitanja, a koji su se s humanističke perspektive godinama problematizirali, da bi se danas opasnost otkrila u položaju znanosti vođene profitom, pri čemu je etičke barijere i suviše jednostavno nadvladati.
