PočetnaRecenzije20. Human Rights Film Festival: "Još jedno proleće" - Slike iz života...

20. Human Rights Film Festival: “Još jedno proleće” – Slike iz života kolektiva

-

Više je momenata povijesti bivše države koji su kroz popularnu kulturu postali dio zajedničkog imaginarija, da bi se i dalje dovodili u odnos spram suvremenih fenomena. Prisjetimo se samo studentskih pokreta šezdesetih i daljnje revalorizacije kroz film i književnost, ali i uspostave paralela u događanjima nedavne prošlosti. U kolektivnoj memoriji mjesto zadržava i epidemija velikih boginja 1972. godine, s jedne strane potičući daljnju imaginaciju, a s druge svjedočeći o efikasnom društvenom odgovoru. Reminiscencije na događaj zadržane u svijesti građana probijaju se do današnjeg vremena, a u kulturnu su povijest upisani njime inspiriran film “Variola Vera” (1982) Gorana Markovića ili žanrovska polifonija romana “Besnilo” Borislava Pekića iz 1983. godine. Dokumentarni film “Još jedno proleće” (2022) Mladena Kovačevića najnoviji je doprinos u struji umjetničke prerade uznemirujućih elementa življene zbilje. Zadirući duboko u sačuvani arhivski materijal, Kovačević rekonstruira tijek pojave bolesti i njene kontrole, pri čemu recentna pandemija pridaje nove slojeve značenja.

Usporedba reakcije sustava nekad i sad neminovno se nameće, neovisno je li film mišljen kao indirektan komentar vlastite historijske stvarnosti. Prvi sloj filma razotkriva faktografiju i funkcionira kao detaljna studija slučaja uz naraciju jednog od sudionika liječničkog tima doktora Zorana Radovanovića. Radovanović kirurški precizno iznosi razvoj događaja, eksplikacijski popunjavajući praznine u povezivanju poznatih podataka. Gole su činjenice po sebi dovoljno zanimljive da okupiraju pažnju, od unošenja u zemlju i brzog širenja pa sve do globalno relevantnih podataka o opasnosti od zaraznih bolesti, a variole posebno, koja je u dvadesetom stoljeću usmrtila više ljudi od svih drugih katastrofa. Također, riječ je o prvoj smrtonosnoj bolesti u potpunosti iskorijenjenoj ljudskom intervencijom, odnosno cijepljenjem, da se vratimo na goruće društveno pitanje današnjice.

Drugi sloj čine arhivske snimke lokalnih televizija, a koje uključuju ne samo konkretna izvještavanja medija o slučaju, intervjue s uključenim liječnicima ili fizičke transformacije oboljelih, već i one svakodnevice, mjesta okupljanja i razonode. Time do izražaja dolaze različiti aspekti života jugoslavenskog društva implicirajući uključenost u život zajednice, što je do određene mjere uvjetovalo povjerenje građana i posljedičnu efikasnu akciju.
Dva su odvojena aspekta, naracija i slika, povezana svjesnom autorskom intervencijom. S izuzetkom reportaža, Kovačević snimke usporava i pridaje im prijeteći zvuk da bi poduprti pripovijedanjem ostvarili atmosferu skoro trilerske napetosti, sve ako nam je krajnji rezultat i poznat. Usporavanja zahtijevaju da ih se prihvati kao prevladavajući ton filma i do kraja osvijesti tek u kontrapunktu s reportažnim dijelovima. Pritom stanje konstantne vizualno-auditivne preopterećenosti sugerira onu psihološku, kakvu nemoć pred sličnom prijetnjom izaziva.

“Još jedno proleće” funkcionira kao umjetnička gesta, manipulacijom arhivskog materijala multiplicirajući efekt sadržan u danoj informaciji.

Relevantnost “Još jednog proleća” nadilazi filmološku dimenziju i u njemu je moguće tražiti neke od odgovora na dileme koje sežu dalje od društava na koje se film referira. Nedavna neadekvatna reakcija na globalnu zdravstvenu krizu, baš kao i prateći društveni raskol, rezultat su globalnih kretanja koja daju prednost profitu pred kredibilitetom znanosti, podupirući ujedno kakofoniju dezinformacija koja pogrešno adresira srž problema. U filmu iznesena faktografija naglašava presudnu važnosti cjelovite i dostupne medicinske skrbi, baš kao i razumijevanja etičkih problema koji se u slučaju sveobuhvatnih intervencija neminovno javljaju. Riječ je o fenomenima u posljednjoj pandemiji interpretiranima iz ideološki suprotstavljenih pozicija, pri čemu se ona koja individualnu slobodu pretpostavlja društvenoj dobrobiti, redovito nameće kao relevantna, iako proizlazi iz same srži društveno-ekonomske organizacije koja je krizu uvjetovala. Natruhe se toga mogu iščitati iz Kovačevićeva filma, a diskrepancija slika prošlosti i onih aktualnosti potiče zaključke u korist prvih.

“Još jedno proleće” funkcionira kao umjetnička gesta, manipulacijom arhivskog materijala multiplicirajući efekt sadržan u danoj informaciji. Gledatelj se gotovo na visceralnoj razini povezuje s posljedicama bolesti, dok uplivi činjeničnosti podsjećaju na permanentnu opasnost. Izlaganjem zanemarenim dijelovima zajedničke političke prošlosti, teško je ne osvijestiti problematičnost suvremenog inzistiranja na egoizmu nasuprot solidarnom društvu, čiji je preduvjet osigurana osnovna skrb za stanovništvo. Kovačevićev film zbog izvanjskih okolnosti radikalno korespondira s vremenom u kojem nastaje, a oni naoko sporedni momenti, poput kolektivne odgovornosti, suprotstavljaju se suvremenoj jednoobraznoj individualnosti. “Još jedno proleće” kolektivnu akciju vraća u domenu mogućeg, podsjećajući na alternativu sukcesivnim krizama na kojima naša egzistencija počiva.

"Još jedno proleće"
Scenarij i režija: Mladen Kovačević
Producenti: Mladen Kovačević i Iva Plemić
Direktor fotografije: Stefan Đorđević
Montaža: Jelena Maksimović
Glazba: Jakov Munižaba
Zemlje podrijetla: Srbija / Francuska / Katar
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 90 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Otvorene prijave za 6. CIRCLE Women Doc Accelerator

Otvorene su prijave za 6. CIRCLE Women Doc Accelerator.

Hrvatska koprodukcija u programu 73. Berlinalea

U sklopu ovogodišnjeg Berlinalea, hrvatska će dokumentaristika biti zastupljena s jednim filmom, "Između revolucija" (2023) Vlada Petrija.

“38 at the Garden” – Osjetilo se i u Zagrebu

"38 at the Garden" (2022) debitantskog redatelja Franka Chija bavi se poznatim fenomenom košarkaškog "Linsanityja".

“All That Breathes” – Do neba i nazad

Za Oscara nominirani "All That Breathes" (2022) indijskog filmaša Shaunaka Sena, jedan je od najboljih dokumentaraca 2022. godine.

39. Sundance Film Festival: Velike nagrade doku-žirija filmovima “Going to Mars” i “The Eternal Memory”

Na 39. Sundance Film Festivalu Velike nagrade doku-žirija pripale su filmovima "Going to Mars" i "The Eternal Memory".

Nagrade za hrvatske projekte na industrijskom ogranku 34. Filmskog festivala u Trstu

Na trinaestom izdanju industrijskog programa "When East Meets West" 34. Filmskog festivala u Trstu nagrađena su i dva hrvatska projekta.

Tko će osvojiti ovogodišnjeg kratkometražnog doku-Oscara?

Pogledali smo svih pet ovogodišnjih kandidata za nagradu Oscar u kratkometražnoj konkurenciji dokumentarnog filma.

Poznate (dokumentarne) nominacije 95. Oscara

Poznate su nominacije za 95. nagrade Oscar, čija će se svečanost održati 12. ožujka u losanđeleškom Dolby Theatreu.

“Fire of Love” – U vulkanskom grotlu

"Fire of Love" (2022) američke redateljice Sare Dose prati putešesvije francuskih vulkanologa i bračnog para Krafft.

“Only the Devil Lives Without Hope” Magnusa Gerttena na programu Al Jazeere Balkans

Al Jazeera Balkans ovog tjedna prikazuje i dokumentarac "Only the Devil Lives Without Hope" (2020) švedskog autora Magnusa Gerttena.
Scenarij i režija: Mladen Kovačević<br> Producenti: Mladen Kovačević i Iva Plemić<br> Direktor fotografije: Stefan Đorđević<br> Montaža: Jelena Maksimović<br> Glazba: Jakov Munižaba<br> Zemlje podrijetla: Srbija / Francuska / Katar<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 90 minuta20. Human Rights Film Festival: "Još jedno proleće" - Slike iz života kolektiva