PočetnaIntervjuiToni Šarić: "Opet će biti nekih novih zabava"

Toni Šarić: “Opet će biti nekih novih zabava”

-

Kolovoz kao festivalski tradicionalno jak mjesec, svake godine donosi i održavanje kultnog Festivala dokumentarnog rock filma, svima jednostavno poznatijeg kao DORF. Od 16. do 20. kolovoza Vinkovci će ugostiti Filmski tjedan, koji pak sadržava 10. Antičke filmske večeri te šesnaesto izdanje popularnog DORF-a. Isti ponovno publici u Lapidariju Gradskog muzeja u Vinkovcima ne dolazi praznih ruku, nudeći standardno zanimljiv program recentnih glazbenih dokumentarnih ostvarenja. Direktora DORF-a Tonija Šarića – uvijek dragog gosta Dokumentarnog, s kojim smo još 2013. godine održali prvi povijesni intervju za naš portal – ponovno smo zamolili najavu, evo već šesnaeste inkarnacije festivala. Organizirati festival ili bilo koju kulturnu manifestaciju u Hrvatskoj, pogotovo u ovo nestabilno vrijeme, nije najjednostavnija stvar na svijetu. Ni DORF nije iznimka.

“Iako smo to već pričali i prije, nemam nešto novo za reći. Pa ono, koliko se sjećam, zadnji bezbrižni DORF bio je 2015. godine. Ništa mudro tu nema a da već nije spomenuto, otišao je svak’ ‘ko valja. Pokušaj zamisliti teško nadoknadivu rupu, u već malom volumenu, koliko treba godina i truda da se pojavi neki novi Ante Perković ili Emil Marciuš, npr. Nije toliko do budžeta, koliko do softwarea, ako mene pitaš. A DORF traje dugo, da, naravno da mora imati uzlazne i nešto malo manje uzlazne faze, pa u tom smislu prilagođavam koordinate. Na kraju, ima tu dosta svijetlih detalja, nije sve tako crno. Recimo, baš sam ponosan što već ohoho pričam kako je lapidarij naj vinkovački prostor za ovakve stvari. I sad napokon živi, odnosno puno je bolje nego prije desetak godina – klinci se druže i tamo, tih nekoliko poput mene i puno onih koje poznajem, koji su tražili neki Prozor U Svijet… Bojim se da bi sve dalje bilo patetično, vjerujem da gotovo svi koji čitaju znaju nastavak ove rečenice. I sad da ne otvaram dalje neke velike teme, mogu ti odgovorno reći da ću s ovime stati prvom zgodom, bez problema i pokušaja rekreiranja nekog sentimenta ili čega god. Sve je počelo 2006., sa željom da se zabavimo, i dok god to bude moguće, dok god gori ta fantastična vatra, meni je OK. Doći će već neki novi kojima će isto biti dosadno i koji će se isto pokušati sami zabaviti, pošto ih vrlo vjerojatno nitko drugi niti neće. Opet će biti nekih novih zabava. Hashtag we don’t care about music anyway“, tviteraški poentira Toni Šarić.

A dok god DORF-ov brod plovi, pa makar i uzburkanim morem – dobro je. Vinkovci će ove godine vidjeti pet hrvatskih i jednu svjetsku premijeru.

“Da, nezgodna tema. Znam da je tek sad ona Godina poslije COVID pauze. I baš se kuži – vidim da i kolege u susjednim državama muku muče sa selekcijom. Učlanili smo se u MFFN krug (Music Film Festival Network), baš da čujemo tuđa iskustva i savjete, vidimo nove trendove. Iako, strašno mi je važna regionalna selekcija, jako bih volio taj segment imati što bolji. Ali, ne ide, nekad ne možeš izvući puno toga, ovo je takva godina. Uglavnom, raduje da se sljedeće godine očekuje nekoliko relativno zanimljivih tema. Od najava tu su filmovi o glazbi devedesetih, požeškoj sceni, ženskim bendovima, Haustoru itd. O tom-potom. Recimo, Kandžija priprema zanimljivu priču, jako me zanima kako će ju ispričati – kao mladi student režije s odličnim mentorima, s iskustvom kao muzičar, jedva čekam… U svakom slučaju, ove godine je zajedničko nekakvo stavljanje u okvir već etabliranih priča i scena, u kratkoj formi, a još ćemo izgleda čekati neke hrabrije (i mlađe) autore koji će iznositi svoje generacijske priče, odnosno, priče o temama iz svog geta. Super mi je drago da se javio i poljski autor Grzegorz Brzozowicz (“Tomasz Tluczkiewicz – Easy Rider”). EU kinematografija ima zanimljive autore, koji su već imali DORF priliku – ponovo smo dobili pet filmova iz Poljske, istina, uglavnom o boljoj prošlosti, ali raduje i ohrabruje kontakt”, kaže direktor DORF-a.

Šesnaesti DORF kao glavnu atrakciju ističe dokumentarac “Rebel Dread” Williama E. Badgleyja o britanskom redatelju, glazbeniku i DJ-u Donu Lettsu. 

Don Letts jedan je od najvažnijih autora ovog žanra, imao sam čast provesti dosta vremena s njim i pričati u raznim situacijama. Posebno je bilo naravno to u Puli, na Seasplashu. Znaš, on ima još snimki iz 1977. godine koje nije nikada objavio. Imao je viziju kako će to s punkom postati velika stvar, a fora je u isto vrijeme vidjeti njegovu angažiranu stranu, kao autora i aktivnog sudionika, koji se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. U ovom se filmu baš otvorio i sigurno je jedna od inspirativnijih priča koje sam odgledao u zadnje vrijeme. Dokumentarac ćemo prikazati kasnije i u Zagrebu, a možda je bolje da ne trošim vrijeme na Wikipedia podatke o njemu. ‘Rebel Dread’ otvara ovogodišnji DORF, a sam dokumentarac je još jedna posveta važnom i sposobnom britanskom autoru. Na kraju je dobio portret koji smo, jednostavno, morali prikazati baš mi. Znamo se od 2008. i u kontaktu smo, na našoj je strani i to je super. Ima jako puno dobrih filmova zadnjih godina, teško je izabrati jer sad neki dobivaju i Oscare. No, probat ću kroz programe u Zagrebu i suradnje s drugim festivalima isfurati još neke važne novije filmove. Nadam se da nas na jesen opet neće zbog korone poslati na hlađenje”, govori Toni.

Predstavio nam je direktor DORF-a nešto od popratnog programa, kao i neke od svojih novih i starih suradnika.

“Kao i svake godine, idemo u smjeru skromne zahvale i zagrljaja ljudima koji nas godinama obasipaju važnim stvarima – od ovogodišnjih laureata Damira Avdića i Jimmyja Stanića, pa do reggae zanesenjaka Brain Holidaysa, koji će napraviti koncert u lapidariju. Važno mi je i izdavaštvo na hrvatskom jeziku, sve što guraju giganti poput Rockmarka ili Fibre, pa sve do Ex Librisa. Ta strast i upornost – ovo je najmanji znak zahvalnosti svim tim ljudima koji nam donose bisere. Saša Drach (uz Melaniju i Davora) isto zaneseno gura već godinama, od knjižare Moderna vremena pa sve do ovih jazz knjiga. Super je! Ponosan sam i na dobru suradnju sa županjskim zanesenjakom Neviom Buzovom, čiji magazin 46pgs. fino gura i pravi prostor u svojoj niši. Preko njega smo došli do autora ovogodišnjeg plakata, sjajnog Keitha Kitza iz Bostona. Nakon pet godina suradnje s neponovljivim Mirom Župom, njegovo mjesto izrade unikatnih nagrada zauzela je Mirjana Pjevac, koja širi krila i osvaja sve bolje pozicije, od fotografije do kiparstva. Neću spominjati kućnog dizajnera Martina Peranovića, koji je s nama još od onog filma o Punčkama. Postaje sve bolji, ima svoj film i izraz, plus super je frend. Ma ništa, pratite nas, pridružite se ako ste u blizini, lajkajte, šerajte, javite kofiananu, podrška je važna”, u svom prepoznatljivom stilu završava naš razgovor Toni Šarić.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije