PočetnaEsejiIstočni horizontiRina B. Tsou - Svjetovi tajvanskog dokumentarnog filma

Rina B. Tsou – Svjetovi tajvanskog dokumentarnog filma

-

Tijekom studijskog boravka na Tajvanu, spletom sretnih okolnosti imala sam priliku posjetiti Taiwan International Documentary Film Festival (TIDF), koji svake godine ugošćuje najveća i najbitnija ostvarenja suvremenog dokumentarnog, doku-fikcijskog i doku-eksperimentalnog tajvanskog filma. Od ukupno tri dana koliko sam provela na festivalu, pomalo izgubljena, potpuno sama ali i preplavljena srećom i uzbuđenjem, pogledala sam više desetaka filmova od kojih se ipak većina utopila u moru pogledanih prizora, bez previše konteksta, no ipak kao dio sretnih uspomena s navedenog festivala. Naravno, u tom moru pogledanih prizora, neki se provuku i u trajnu memoriju. Jedan od takvih filmova je onaj mlade filipinsko-tajvanske redateljice Rine B. Tsou, koja je na TIDF-u premijerno prikazala jedan od svojih prvih uradaka, nastao tijekom rezidencije u Cité Internationale des Arts u Parizu – “The Horrible Thirty: Me, My Father and Richard the Tiger” (2018), u kojem tematizira poziciju migranata na Tajvanu, kao i razliku između generacija prikazujući situaciju u vlastitoj obitelji, ponajviše odnos sebe i oca.

Iako je Tajvan nezavisan od Drugog svjetskog rata i kapitulacije Japana, koji je bio primoran vratiti sva okupirana područja, ovaj otok je i danas geopolitički kao i identitetski izrazito raznovrsno područje. Ukratko, nakon što je osvojen i od Portugala i od Nizozemske u doba najvećih kolonijalnih ekspanzija europskih carstava, Tajvan je okupirala dva puta i Kina, čiji je utjecaj, prvenstveno u etničkom i kulturološkom kontekstu ostao izrazito snažan do danas. Dakle, Tajvan je povijesno područje brojnih migracija, osvajanja, različitih kulturoloških utjecaja te neprestanih promjena u političkom i etničkom mozaiku. Iako je Tajvan danas nezavisna republika (ali nepriznata od strane većine država članica Ujedinjenih Naroda), brojni prethodno spomenuti povijesni utjecaji prelijevaju se i na današnje konstantne svjetske promjene u geopolitičkom smislu, prvenstveno u kontekstu stalne prijetnje invazije Narodne Republike Kine kao i sve veći priljev eksploatirane migrantske radne snage iz jugoistoka Azije u bogatije države Istočne Azije. Nakon desetljeća navedenih političkih tenzija i promjena, lokalni dokumentaristi i umjetnici pokušavaju proučiti lokalne probleme i odgovoriti na sociopolitičke izazove s kojima se svakodnevno susreću. Suvremena generacija tajvanskih dokumentarista/ica, među kojima pripada i Rina B. Tsou, obilježena je ekstenzivnim migracijama, nestabilnom lokalnom, regionalnom kao i svjetskom političkom situacijom kao i ozbiljnim izazovima u pogledu klimatskih promjena koje su ozbiljno zahvatile otočnu populaciju zbog vrlo fragilne flore i faune, uglavnom ugroženog tropskog porijekla. Također, bitno je napomenuti da su oni generacija roditelja najvećih regionalnih migracija s jugoistoka na istok Azije, ponajviše tijekom velikog ekonomskog i gospodarskog rasta tijekom 1980-ih, prije velike Azijske gospodarske krize 1997. godine. Dakle, između trenutnih mladih umjetnika i kulturnih radnika te njihovih roditelja postoji ogroman generacijski procijep koji još uvijek, kako i često vidimo u suvremenom tajvanskom dokumentarnom filmu, pokušava prodrijeti do najmlađih generacija preko filmskog medija.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "The Horrible Thirty: Me, My Father and Richard the Tiger"
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “The Horrible Thirty: Me, My Father and Richard the Tiger”

Tsou je rođena 1988. godine na Tajvanu, a djetinjstvo je provela s bakom u Manilli na Filipinima do devete godine života. Od rane dobi, kako je u filmu “The Horrible Thirty: Me, My Father and Richard the Tiger” i prikazala, pregovara vlastiti dualni, a time i često nedefinirani identitetski predznak. Zbog već spomenute ekonomske i gospodarske krize u Aziji, koja je najviše uzela maha na jugoistoku kontinenta, postotak kriminaliteta je drastično porastao pa je Manilla, rodno mjesto njezine mame i cijele majčine strane familije, postala nesigurna i nepoželjna za odrastanje. Bivajući dijete tranzicije, od one gospodarske pa do političke, budući da se Hong Kong također 1997. vraća pod Kinu, uvelike utječe i na političku klimu na Tajvanu gdje se Tsou i seli nakon Manille. Spajajući jugoistok i istok, sjever i jug te prošlost, sadašnjost i budućnost vlastite obiteljske prošlosti i etničkog identiteta, Tsou u svojem zasada jedinom per se dokumentarnom ostvarenju, otvara pregršt tema trenutne generacije umjetnika ali i opće populacije Istočne i Jugoistočne Azije, poput valova migracija, tranzicije, nestabilnih političkih sistema i ekonomskih opterećenja. “The Horrible Thirty”, kao film odrastanja, obiteljske povezanosti i ljubavi – Rina Tsou stvara film koji propituje međugeneracijske konekcije oca i kćeri te koji pokušava zamisliti brojne razlike u načinu života na Tajvanu 1950-ih godina te u suvremenosti.

Mogli bismo čak reći da Tsou stupa u kontakt s vlastitim ocem, preminulim prije nekoliko godina, preko mitske životinje tigra, ujedno i jednog od astroloških znakova u kineskom horoskopu. Tigar, kao mitska, ali i identitetska poveznica Tsou i njezinog oca, spaja i pomiruje brojne i značajne razlike u stilu života i političkom mišljenju između generacija. Kratkometražni, crno-bijeli, eksperimentalno-dokumentarni film neminovno otvara brojne teme interesa same Tsou ali i brojnih dokumentarista na Tajvanu unazad deset godina. Primjerice, teme poput transregionalnog identiteta, ukidanja vojne diktature 1987. godine te još nerazriješenih brojnih slučaja nestalih političkih aktivista, možda i kao najrecentnija te najrelevantnija tema u suvremenom tajvanskom dokumentarnom filmu – povijest, trauma i trenutni položaj domorodačkog stanovništva na otoku. Primjerice, mlade redateljice Hsu Ya-ting i Pia Lin bave se kulturalnom poviješću otoka, poput radija, televizije i fotografskih studija, dok se Hsu Hui-lin intenzivno posvećuje filmskom i umjetničkom analizom poviješću autohtonih zajednica, književnosti, umjetnosti i općenito načina života u suvremenom Tajvanu, kao u filmu “Yeh Shih-tao, A Taiwan Man” (2022). Ovo su samo neki od brojnih primjera suvremene tajvanske dokumentarne kinematografije koji ukazuju na neizmjerno bogatstvo tema i pregršt filmskih stilova mladih lokalnih redatelja.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "The Horrible Thirty: Me, My Father and Richard the Tiger"
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “The Horrible Thirty: Me, My Father and Richard the Tiger”

Iako je spomenuti film Rine B. Tsou iz 2018. godine jedini dokumentarni po svojim općim karakteristikama, autorica zamišlja svijet te vlastiti položaj i identitet kroz izrazito dokumentarne momente i u drugim ostvarenjima, ne nužno dokumentarnim u užem smislu te riječi. Primjerice, projekt “Ten Years Taiwan” (2018) u sklopu kojeg je Tsou, zajedno s Po-shun Lu, Pei-Ju Hsieh, Lekal Sumi i Kek Huat Lau režirala film, progovara o suvremenom stanju migracija na Istoku Azije kao i o identitetu Tajvana u etničkom, kulturološkom i jezičnom smislu. U sinergiji sa spomenutim redateljima sličnih generacija i životnih konteksta, u smislu poznavanja lokalnih običaja i života na Tajvanu, Tsou u igrano-dokumentarnom kolažu kreira audiovizualni kolaž diverziteta, jedinstvenosti života na otoku, fragilnosti njegovog ekosustava ali i nevjerojatne kulturalne, jezične, etničke i religijske slojevitosti zajednica koje žive na njemu.

Tsou, izrazito mlada redateljica i umjetnica koja je tek režirala nekolicinu filmova, od kojih tek dva direktno dokumentarne naravi, neminovno je tek na početku umjetničke i filmske karijere. No, zbog dosadašnjih pristupa raznovrsnim temama, kao i inovativnosti naracije, autoričini filmovi zaslužuju već u ovim ranim fazama karijere biti spomenuti i analizirani, a ona kao dokumentaristica zaslužuje biti prepoznata i u međunarodnim okvirima svjetske kinematografije. Također, bitno je napomenuti da je Tajvan zaista jedna od rijetkih država, pogotovo u regiji, koja toliku pažnju pridodaje promociji i podršci lokalnim umjetnicima, pa i dokumentaristima. Naime, platforma pod nazivom Taiwan Docs već godinama sustavno promiče suvremenu dokumentarnu produkciju dok istovremeno objavljuje informacije o starijim naslovima i redateljima prošlih generacija, bivajući tako jedna od rijetkih sustavnih obrazovnih platformi o dokumentarizmu i filmskoj povijesti jedne države.

Iako je Tsou režirala još nekoliko igranih filmova, poput “Arnie” (2016), njezin eksplicitan i socijalno osjetljiv dokumentarni karakter, pa čak i u igranim naslovima, ključan je za razumijevanje redateljičine cjelokupne dosadašnje filmografije, kao i, usudila bih se reći, velikog dijela dokumentarista njezine generacije koji neprestano oprezno osluškuju poteškoće suvremenog tajvanskog društva u ekonomskom, socijalnom i kulturološkom pogledu. I zaista, možda je s jedne strane prerano pisati o ovako mladoj i nepoznatoj redateljici, no “The Horrible Thirty”, kao i brojni drugi naslovi njezine generacije, vrijedni su međunarodne pažnje. Općenito, suvremena (kao i ona starija) tajvanska kinematografija je unazad nekoliko godina počela dobivati onu pažnju koju već odavno zaslužuje. Kao sudionica Cannesa, Filmskog festivala u Rotterdamu i drugih prestižnih festivala u svijetu, pitanje je vremena kada će i Rina B. Tsou zasluženo privući pažnju publike, kritičara i filmske javnosti.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Otvorene prijave za 3. Novu školu dokumentarnog filma

Filmaktiv otvara prijave za novu, treću generaciju polaznika Nove škole dokumentarnog filma. Prijaviti se može do 15. veljače 2023. godine.

“A Marriage” Kateřine Hager i Asada Faruqija na programu Al Jazeere Balkans

Na programu Al Jazeere Balkans danas i tijekom cijelog tjedna bit će prikazivan dokumentarni film "A Marriage" Kateřine Hager i Asada Faruqija.

“Kako spasiti mrtvog prijatelja” u kinima od 14. veljače

Film Marusje Siroječovskaje, "Kako spasiti mrtvog prijatelja" / "How to Save a Dead Friend" (2022) od 14. veljače dolazi u hrvatska kina.

Otvorene prijave za 32. Dane hrvatskog filma

Otvorene su prijave za 32. Dane hrvatskog filma, koji će se održati od 15. do 20. svibnja 2023. u Studentskom centru Sveučilišta u Zagrebu.

“All the Beauty and the Bloodshed” – Glas kroz fotoaparat

Najnoviji film Laure Poitras, "All the Beauty and the Bloodshed" rastvara život Nan Goldin, poznate američke fotografkinje i aktivistice.

Otvorene prijave za 6. CIRCLE Women Doc Accelerator

Otvorene su prijave za 6. CIRCLE Women Doc Accelerator.

Hrvatska koprodukcija u programu 73. Berlinalea

U sklopu ovogodišnjeg Berlinalea, hrvatska će dokumentaristika biti zastupljena s jednim filmom, "Između revolucija" (2023) Vlada Petrija.

“38 at the Garden” – Osjetilo se i u Zagrebu

"38 at the Garden" (2022) debitantskog redatelja Franka Chija bavi se poznatim fenomenom košarkaškog "Linsanityja".

“All That Breathes” – Do neba i nazad

Za Oscara nominirani "All That Breathes" (2022) indijskog filmaša Shaunaka Sena, jedan je od najboljih dokumentaraca 2022. godine.

39. Sundance Film Festival: Velike nagrade doku-žirija filmovima “Going to Mars” i “The Eternal Memory”

Na 39. Sundance Film Festivalu Velike nagrade doku-žirija pripale su filmovima "Going to Mars" i "The Eternal Memory".