Recenzije"107 majki" - Niz odeske stube u bolju budućnost

“107 majki” – Niz odeske stube u bolju budućnost

|

U nas premijerno prikazan u travnju, na 18. ZagrebDoxu, zatim u dokumentarnoj konkurenciji 18. Subversive Film Festivala, “107 majki” / “107 Mothers” / “Cenzorka”(2021) Pétera Kerekesa na nekim je festivalima bio svrstan u natjecanja igranog filma, pa i nagrađen kao takav: za Najbolji igrani film u Cottbusu, Srebrnim Hugom za režiju u Chicagu, Horizontima za scenarij (Kerekes i Ivan Ostrochovský) u Veneciji. U domovini Slovačkoj Irina Kirjazeva nagrađena je Suncem u mreži, nagradom Slovačke filmske i televizijske akademije, za najbolju žensku ulogu, kao glumice nominirane su Marina Klimova i Ljubov Vasiljna. Suncem u mreži, dodajmo, nagrađeni su još i film, redatelj i scenarij, a “107 majki” bio je slovački izabranik za nominacije za Oscara. Dokumentarac će danas (subota, 4.6.) u Art-kinu Croatia po prvi put moći pogledati i riječka publika.

S glumicama koje glume nekoga drugoga, likove – muškog spola su samo dječaci mlađi od tri godine, dakako, naturščici, koji također ne predstavljaju sebe – “107 majki” izvedbeno pretežno i jesu igrani film, jer u njemu nema posve autentičnih prizora, snimljenih za samoga događaja koji bi se u životu zbio i inače, bez obzira na to snimali ga ili ne. No ono što jest u filmu, tijesno je temeljeno na zbilji, na autentičnim zbivanjima i dijelovima sudbina u ženskoj kaznionici u Odesi, što je, pak, uobičajen postupak rekonstrukcijskog dokumentarnog filma u kojemu prošle događaje i situacije, pred kamerom, mogu i ne moraju rekonstruirati stvarni sudionici. Usputice, blizak nam noviji primjer dokumentarnog filma koji velikim dijelom počiva na glumačkim izvedbama, iako se u mnogome razlikuje od Kerekesova, hrvatski je “Nun of Your Business” (Marinis Media / Set Sail Films; 2020.) Ivane Marinić Kragić. Uz to, jedan od glavnih likova “107 majki”, zatvorsku čuvaricu Irinu, utjelovljuje upravo ona sama, gore spomenuta, za ulogu i nagrađena Irina Kirjazeva.

Péter Kerekes je među u nas poznatijim suvremenim slovačkim filmašima, čiji su filmovi, cjelovečernji dokumentarci “Kuhanje povijesti” (2009) i “Baršunasti teroristi” (2013) bili ovdje prikazani i razmjerno zapaženi, uz ostalo i zbog bavljenja neobičnim temama, odnosno zagledanjem iz neobičnih kutova, kao i zbog prigušenog, ali vazda prisutnog humora koji naginje ironiji, no ipak nije rugalački niti ismijavački, već osobeno prisnažuje poštovanju i sklonosti prema protagonistima. U “Kuhanju povijesti” ratovanju se pristupilo kroz razgovore s vojnim kuharima, “Baršunasti teroristi” (suredatelji su Ostrochovský i Pavol Pekarcik) pozabavili su se neostvarenim terorističkim činovima trojice Čehoslovaka u doba prije pada željezne zavjese.

“107 majki” teče čudesno polako i odmjereno, no nikad mrtvilom nedogađajnosti, uvijek trun zagonetno i pobuđujući iščekivanje.

U osnovnoj postavci “107 majki” nema nimalo humornog vitoperenja niti kosimičnog sagledavanja. Zatvorenice su pretežno ubojice, svojih muževa, partnera ili njihovih ljubavnica. Zločinstva iz strasti. Ljubomore. Za rešetke su uglavnom došle trudne, u zatvoru rađaju, a onda slijedi razdoblje majčinstva i odgajanja u takvim uvjetima. Dojenčad je odmah odvojena od majki. Kad navrše tri godine mališani moraju napustiti zatvor – bilo rodbini, bilo u sirorište – a u međuvremenu se obiteljski život odvija po, kako izgleda, dobro uhodanim pravilima i propisima. Tvrdim, ali po svoj prilici djelotvornim. “Kako je u zatvoru?”, pita neki posjetitelj protagonisticu Lesju (Klimova). “Ni loše, ni dobro”, odgovara, više-manje nezainteresirano. Baš se takvim nekakvim, ni lošim, ni dobrim, i doima bivovanje u tmurnoj ustanovi. Gotovo sve u njoj zapahuje usnulim u, primjerice, pedesete godine prošloga stoljeća. Asketskim, skromnim, siromašnim. Nikad renoviranim ni moderniziranim, no opet urednim, održavanim i funkcionalnim. Zatvorenice i djecu se ne tetoši, ali ni ne kinji. Kerekes također, niti kudi, niti hvali, niti (melo)dramatizira, niti je ravnodušan. Ne sudi, ne procjenjuje. Zainteresirano, znatiželjno, začuđeno, ali vrlo smireno, ne iskazujući zanos, prikazuje svojom optikom. Rečeni humor kamenog lica i ovdje je nazočan. I sad se njime na svoj način veliča život, elan za opstankom i boljitkom, vjerom u svjetliju budućnost, koliko god bili zatomljeni nevoljnim okolnostima, koliko se god činilo da i utamničenice i čuvarice sve čine preko volje, zarobljene u egzistencijama mimo njihovih želja, volja, nadanja i fantazija. Ne jednom, sve će ispred kamere biti nepomično, protagonistice će se tako umiriti, bez ijednog pokreta, da možemo pomisliti kako je nekom tehničkom greškom došlo do zastoja projekcije.

“107 majki” teče čudesno polako i odmjereno, no nikad mrtvilom nedogađajnosti, uvijek trun zagonetno i pobuđujući iščekivanje. Aranžirano promatrajući, uglavnom statičnom kamerom, Kerekes uspješno stvara pričin dokumentarnog portretiranja zatvorskog svagdana, s Lesjom kao istaknutijom osobom (ne i osobnošću), da bi tek pretkraj postalo posve očito da je čuvarica Irina podjednako važan, štoviše ključan lik i da je građa vješto polagana kako bi dovela do pomalo (nemalo, pretjerano?) bajkovitog, malne hepiendovskog svršetka, opet oblikovanog na taj kerekesovski podigran, ironijski, topao način. U uzmah osjećajnoga poćuta vjerojatno valja uvrstiti i činjenicu da se završna milina sreće, ljubavi i požrtvovnosti, ljudskosti, odigrava, ni više, ni manje, nego silaskom odeskim stubama (Bulevarske/Velike/Richelieuove/Primorske/Potemkinove stube), istima onima u povijest kinematografije, a i u šire kolektivno pamćenje upisanima maestoznom orkestracijom krvave pogibelji u “Oklopnjači Potemkin” (1925) Sergeja Mihajloviča Ejzenštejna. Ondje se gubiše životi, ovdje se rađaju. Neće biti slučajno.

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.
"107 majki" / "107 Mothers" / "Cenzorka"
Režija: Péter Kerekes
Scenarij: Ivan Ostrochovský
Producent: Ivan Ostrochovský
Direktor fotografije: Martin Kollár
Montaža: Thomas Ernst i Martin Piga
Glazba: Lucia Chutkova
Zemlje podrijetla: Slovačka / Češka / Ukrajina
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 93 minute

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Režija: Péter Kerekes<br> Scenarij: Ivan Ostrochovský<br> Producent: Ivan Ostrochovský<br> Direktor fotografije: Martin Kollár<br> Montaža: Thomas Ernst i Martin Piga<br> Glazba: Lucia Chutkova<br> Zemlje podrijetla: Slovačka / Češka / Ukrajina<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 93 minute"107 majki" - Niz odeske stube u bolju budućnost