PočetnaRecenzije18. ZagrebDox: "Korijeni" - Kontemplacija onkraj

18. ZagrebDox: “Korijeni” – Kontemplacija onkraj

-

Ima jedna šuma, postojana, mirna, vitkih i visokih stabala. U određeno doba dana i godine, s jeseni, zime, kad lišće posmeđi i opadne, a koncentracija vlage bude visoka, njome se predivno steru bjelkaste koprenaste izmaglice, ma krasota ju je gledati. Ili dobro uokviriti kadrom, pa fiksirati fotografijom. Ili snimiti statično kamerom, pa takve fotografije u trajanju unizati u filmu koji će registrirati i šum vjetra, blago povijanje grana, lelujanje lista, krckanje debala… Izložba zadane minutaže, u kino dvorani. Dobar dio, oko polovine “Korijena” / “Korena” (2021) srpske redateljice Tee Lukač zapremaju takvi krajobrazni foto-pokretni kadrovi naglašene estetike i upečatljiva ugođaja melankolije, prolaznosti, mijene, usađena u postojanost. Uz šumu višestoljetnicu, snimateljsko oko vabi i pitoma rijeka, a pozornost će nakratko privući i spomenik borcima Narodnooslobodilačke borbe (impresivna “Majka partizanka” Marijana Kockovića, u bosanskom Novom Gradu, postavljena 1964.), oronulo industrijsko zdanje (negdašnji pogon Željezare Sisak u Dvoru), nedovršena neožbukana kuća, stado ovaca, tužno-nakaradno ranjena posječena-pokrčena površina…

U minimalističkom, jasno određenom strukturalnom postavu, “Korijeni” uz kadrove opisanog profila nude još samo jedan vizualni izbor i model – statični neprekinuti kadar usmjeren na zadnje sjedalo malog kombija koji vozi cesticama toga brežuljkastoga jesensko-zimskoga krajolika. Takvih je vožnji ukupno sedam, a u prvih pet pred kamerom su putnici koji razgovaraju međusobno (ali, jasno je, za kameru, filmaše, gledatelje), govore izravno u kameru, pjevaju ili šute. Kroz stražnji prozor promiču polja, livade, naselja, brdašca, brežuljci, šume, uski vijugavi puti… U posljednjoj vožnji na sjedalu tek plastična vrećica iz koje vire hljebovi kruha i listovi poriluka, dok mrklina odmjenjuje dnevno svjetlo. Prema sadržaju nekih govora i prema putokazima moći ćemo, želimo li – pa onda na kraju uz odjavnicu i(li) uz pomoć izvanfilmskog informiranja – doznati i zaključiti da se nalazimo u hrvatskoj općini Dvor, u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Koncept je jednostavan i potentan. Bilo doista tako ili ne, povezat ćemo da su putnici govornici, putnici pjevači i putnici šutljivci stanovnici toga kraja, a njihove izrečene i neizrečene pripovijesti-ispovijedi uzorak, nacrt za jedan od mogućih mozaika tamošnjeg života koji ćemo, posredstvom autoričinog podlaganja zagasito pastelnim šumskim krajolikom, oćutjeti razmjerno tmurnim i neveselim. U samom filmu malo je konkretnih podataka o mjestu i vremenu zbivanja, što će reći da se donekle naginje prema univerzalnosti i metafizičkoj nedokučivosti, na što navodi i dugotrajnost kadrova eksterijera koja uvelike premašuje potrebu čak i za podosta temeljitim usvajanjem prikazanoga te posljedično nuka na kontemplaciju onkraj viđenoga.

Uglavljeni u neuobičajen, ali očito prikladno očudan i poticajan dramsko-strukturni okvir, “Korijeni”, dakako, poput svakog zanimljivog djela, nude brojne mogućnosti doživljaja i interpretacije, a jedna od njih jest da u njemu osobito snažno zaživješe samozatajna vibrantnost odlično izabranih protagonista i njihov élan vital kao entitet kojemu je nemoguće umaknuti.

Nepomične snimke prirode pravilno se i postojano izmjenjuju s onima unutrašnjosti vozila u pokretu, što u određenom smislu eliminira slatki okus neizvjesnosti i unosi poćut monotonije repetitivnosti, no istodobno budi znatiželju u pogledu izbora sljedećeg sugovornika i rukavca kojim će nas povesti njegovo izlaganje, njegov diskurs. Struji sporog, opservacijskog pristupa filmskog pokazivanja posve običnoga, onoga što lako možemo vidjeti u najnezanimljivijoj svakodnevici, pripada tek jedan odsječak, onaj u kojem na stražnjem sjedalu minutama gledamo mlađanog Azijca koji šutke sjedi i gleda preda se, odnosno nakratko igra igricu na pametnom telefonu. Ostali su putnici znatno živahniji, komunikativniji, a koliko god gledatelj bio svjestan toga da ovi nisu snimljeni slučajno, spontano, zatečeno, nego da su posjednuti kako bi baš tad i ondje govorili o toj i toj dogovorenoj temi, njihova elokventnost i prirodnost iznimno su privlačni, nabijeni dokumentarnom filmu uvijek dobrodošlom autentičnošću. Razgovor i ponašanje maškaranih osnovnoškolaca s početka – jedini dio filma kojim prevladava šarenilo – zanijet će i zainteresirati kao igra najbolje moguće napisanog teksta i savršeno uvježbane mizanscene; aktivistice što prikupiše potpise stanovništva protiv gradnje odlagališta nuklearnog otpada koju su im, kako vele, htjeli nametnuti državni i općinski čelnici, neodoljivo šarmantno balansiraju između glume za publiku i spontane konverzacije; postariju ženu što sažima potresnu i tragičnu povijest svoje emancipacije te prisjećanje dobrodržećeg djeda kojega su u djetinjstvu izboli stršljeni, gledamo ovolikim očima i slušamo ovolikim ušima.

Sprega pokreta i mirovanja, trajnosti i nepostojanosti, čvrstine i krhkosti očituje se u više sastavnica. Šuma i priroda vječni su mirni svjedoci mijena i događaja, no rijeka je u stalnom žubornom pokretu, prirodnim ciklusima izmjenjuju se pupanja i uvenuća, ljudska ruka katkad uništava, siječe, ruši, zagađuje. Kombi vazda, nezaustavljivo, grabi naprijed, no kamera koja bilježi to odmicanje čvrsto je nepomična. Putnici – osim najmlađih, koje život još nije stigao dovoljno opteretiti – mahom stoički, trpno nose svoju sudbu, no iz svih, gotovo nekom vlastitom voljom, izbija snažna, nevesela, ali neugasiva borbena energija samoopstanka. Uglavljeni u neuobičajen, ali očito prikladno očudan i poticajan dramsko-strukturni okvir, “Korijeni”, dakako, poput svakog zanimljivog djela, nude brojne mogućnosti doživljaja i interpretacije, a jedna od njih jest da u njemu osobito snažno zaživješe samozatajna vibrantnost odlično izabranih protagonista i njihov élan vital kao entitet kojemu je nemoguće umaknuti.

"Korijeni" / "Koreni"
Režija: Tea Lukač
Producentica: Andrijana Sofranić Šućur
Direktorica fotografije: Sara Preradović
Montaža: Nataša Pantić
Zemlja podrijetla: Srbija
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 80 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Rekordan broj hrvatskih dokumentaraca na 20. ZagrebDoxu

U zagrebačkom WOW baru danas je predstavljen program jubilarnog, 20. ZagrebDoxa.

“The Flats” Alessandre Celesije najbolji film 21. CPH:DOX-a

"The Flats" (2024) talijanske autorice Alessandre Celesije proglašen je najboljim filmom 21. CPH:DOX-a.

Filmovi po izboru članova HDFK-a na jubilarnom ZagrebDoxu

U sklopu 20. ZagrebDoxa prikazat će se filmovi po izboru članova HDFK-a, uz pomoć direktora festivala, Nenada Puhovskog.

Otvorene prijave za 25. Mediteran Film Festival

Otvorene su prijave za 25. Mediteran Film Festival, koji će ove godine biti održan od 8. do 12. listopada u Širokom Brijegu.

“Ljubav na prvu dijagnozu ili ‘Let iznad grličjeg gnijezda'” – U vrućici ekspresije

"Ljubav na prvu dijagnozu ili Let iznad grličjeg gnijezda" (2023.) Bartul Marušić izrađuje umalo opipljivima žarom i predanošću...

Otvorene prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma

Otvorene su prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma udruge Filmaktiv.

Hrvatski projekt na Hot Docs Forumu

Hrvatski projekt "Autumn of the Patriarch" ruske autorice Ane Bogolubove, ušao je u industrijski dio festivala Hot Docs.

Dokukino KIC: Tjedan posvećen mentalnom zdravlju

U zagrebačkom Dokukinu KIC ovaj će tjedan biti posvećen filmovima koji imaju veze s mentalnim zdravljem.

20. ZagrebDox: Pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva…

Na ovogodišnji, 20. ZagrebDox (14.4. - 21.4.) dolaze pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva...

U Art-kinu predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma

U riječkom Art-kinu u utorak će biti organizirano predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma.
Režija: Tea Lukač<br> Producentica: Andrijana Sofranić Šućur<br> Direktorica fotografije: Sara Preradović<br> Montaža: Nataša Pantić<br> Zemlja podrijetla: Srbija<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 80 minuta18. ZagrebDox: "Korijeni" - Kontemplacija onkraj