Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić
Multimedijalni centar Kovači sinoć je bio poprište prezentacije još jednog ostvarenja nastalog na prošlogodišnjoj radionici snimanja filmova pod vodstvom tuniskog novinara i producenta Adnena Chaouachija. Ista se održavala online, a već smo bili u prilici zaključiti da tehnološki razvoj zamagljuje razlike u produkcijama i ima potencijal uključiti zainteresiranu širu populaciju u proces snimanja. Polaznicima je pak ostavljen prostor za razradu ideja i primjenu naučenog, da bi naposljetku realizirali zamisli i detektirali nenadvladane traume bosanskohercegovačkog društva, od rata, marginaliziranih skupina kao što su umirovljenici ili mladi, pa do ovisnosti i posljedicama koje na društvo u cjelini ostavlja. Od realiziranih projekata istaknut je film “Do slobode” Jasenka Pašića, prikazan jučer, koji je dobio podršku dobio u vidu novčane nagrade i mentorstva.
Ratne se traume u novijoj bosanskoj kinematografiji perpetuiraju u svim rodovima, a posebno dokumentarnom kao zahvalnoj formi. “Do slobode” donosi svjedočenja obitelji koja je prošla zarobljeništvo i izbjeglištvo. Sam je čin govorenja, kao što nam je poznato još iz najstarije psihoanalitičke literature, sredstvo koje može rezultirati samorasterećenjem nagomilanih emocija. Utoliko redatelj protagonistima dopušta da sami određuju dinamiku prisjećanja. Uključivši sve članove jedne obitelji, kao gledatelji uspijevamo višedimenzionalno sagledati opisanu situaciju. Međutim, riječ je o filmu koji bi prvenstveno trebao biti prikazivan u hrvatskim medijima, s obzirom na to da tematizira eskalaciju bošnjačko-hrvatskog sukoba, odnosno pojave logora u Hercegovini, a što se redovito relativizira, ako ne i potpuno negira. Film ima potencijal u srednjostrujaški diskurs uvesti problematiku i potaknuti raspravu vlastite uloge u posljednjim ratnim zbivanjima.
Činjenica da se radi o filmu čiji je nastanak potaknut i uvjetovan festivalskom podrškom, uvodi nas u daljnji ključni trenutak jučerašnjeg dana, a to je najava platforme za industriju, koja će biti pokrenuta na izdanju AJB DOC-a sljedeće godine. Al Jazeera Documentary Channel u suradnji s Al Jazeerom Balkans i AJB DOC Film Festivalom pokrenut će platformu AJD Industry Days @ AJB DOC, koja će pružati podršku razvoja filmova u Jugoistočnoj Europi, Južnom Kavkazu te Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, uključujući međunarodne i regionalne koprodukcije. Riječ je o važnoj agendi jer je riječ o područjima potkapacitiranim u financijskom i operativnom, kad je u pitanju kulturna produkcija općenito. Istovremeno, ciljana su društva koja dijele komplekse proizašle iz nedavne prošlosti, a neki su konflikti permanentni. Projekt može dati još veći zamah i vidljivost samom Festivalu, a čitavu produkciju pomaknuti korak dalje, na dobrobit kako autora, tako i publike. Opširnije smo o novoj industry platformi danas pisali i na našoj stranici.
Četvrto izdanje AJB DOC-a odvija se bez prekida, uhodani su programi, a od daljnjih filmova koje smo pogledali tu su “The el-Masri Case” / “Der Fall el-Masri” (2019) njemačkog redatelja Stefana Eberleina i “Čekaj me” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu / Osoba D; 2021.) Damira Markovine iz Hrvatske. Iako u osnovi aktualne tematike o problematičnim američkim samovoljnim inicijativama diljem svijeta, ali i prikaza razaranja psihe čovjeka podvrgnutog torturi, “The el-Masri Case” klasičan je televizijski dokumentarni film, koji sve postupke iskorištava za dosezanje potpunije informacije, odnosno najčešće se temelji na intervjuima. Nažalost, sinkronizacija na engleski preko izvornih govornika izaziva dekoncentraciju i gubitak filmske neposrednosti neophodne za pobuđivanje emocije kod gledatelja.
“Čekaj me” je jedini hrvatski film na programu. Iako korektan, u prizorima vlastite obitelji ne izdvaja se inventivnošću, niti nudi pomak u odnosu na inflaciju sličnih intimističkih priča posljednjih godina u našoj produkciji, a bez ambicija proširenja slike ili promjene vizure opservacijskog pristupa. Svakako, jedan od važnijih filmova prikazanih na AJB DOC-u jest “Gorbačov. Raj” / “Gorbachev. Heaven” (2020) ruskog dokumentarista Vitalija Manskog, koji nastavlja s rekonstrukcijama nedavne ruske političke povijesti.
Približavamo se kraju AJB DOC-a, preostaje još nekoliko sati do ceremonije zatvaranja i proglašenja pobjednika. Prigodno, budući da je atmosfera ovogodišnjeg Festivala prožeta potencijalom produkcija novih filmova, dobit ćemo uvid u njihovu povijest na ovom području u “Slikama iz života bosanskohercegovačkog filma” Mustafe Mustafića.