Recenzije19. Liburnia Film Festival: "Monolog o Puli" - U prvom licu, tuđom...

19. Liburnia Film Festival: “Monolog o Puli” – U prvom licu, tuđom kamerom

|

“Monolog o Puli” (Pulska filmska tvornica, 2021.), jedanesti film u dvadesetogodišnjem redateljskom stažu Elvisa Lenića, omogućuje i traži sagledavanje iz barem dva kuta – kao samostalno djelo i kao otvoreni hommage klasičnom “Monologu o Splitu” (Kino klub Split, 1962.) Ivana Martinca. Nemoguće je, dakako, posve razdvojiti jedno od drugoga, pa će u gledateljskom doživljaju vjerojatno prevladati onaj prožimanja ta dva temeljna strujanja. U konačnici je nedvojbeno da je “Monolog o Puli” privlačan film pregnantne energije i snažnoga utiska, koji govori mnogo i u kojem možemo uživati i bez ikakva znanja o njegovu izvorištu. Pohvala je to i Leniću, i montažeru Marku Zdravkoviću Kuncu (spomenimo uzgredice, osnivaču i predsjedniku Pulske filmske tvornice, ovogodišnjeg dobitnika Nagrade Marijan Rotar koju Pulski filmski festival dodjeljuje pojedincima i ustanovama koji su svojim idejama i djelima spojili Pulu i film), i amaterima pulskog Kino kluba Jelen (1962. – 1990.) čiji su filmovi poslužili kao isključiva vizualna građa “Monologa o Puli”, bez sumnje i kao nadahnuće ravno onomu što ga je pobudio Martinčev film. Pohvala je to i onovremenom filmskom materijalu (8-mm, 16-mm, acetatna podloga…) dostupnom klupskim entuzijastima, čija svojstva zapisima daju osobit šarm, možda donekle vezan uz nostalgične reflekse, ali zasigurno i uz voluminoznu nijansiranost pokretnih slika kakvu suvremene digitalne tehnologije počesto ne uspijevaju polučiti.

“Monologa o Puli” zacijelo ne bi bilo da nema “Monologa o Splitu”, jer ovaj se na nj izravno poziva, no ako (gotovo?) svako djelo nastaje kao odraz nečega što mu je prethodilo, činjenica da je neki film snimljen kao refleksija nekog drugog (uglednog) filma i nije tako presudna kao što se čini na prvi pogled. Ipak, budući da Lenićev pulski monolog u špici izričito ističe oslonac u Martinčevu splitskom monologu – uvodno identičnim kadrovima fizički izgorenog-rastopljenog filma te dvostrukim ekspozicijama svoga naslova preko Martinčeva i teksta “posvećeno Ivanu Martincu” preko “autor Ivan Martinac” – nije neprimjereno povući pokoju usporedbu. Glasovit po pedantnosti i inzistiranju, u teoriji i djelu, na tomu da je baš svaki kvadratić filmske slike iznimno važan, Martinac je svoj film zamislio, pripremio, organizirao i ostvario pomnim promišljanjem, a ta se matematička preciznost u njemu i osjeća, bez obzira na istovremeni dojam nesputanog, zanesenjačko-igralačkog istraživanja. Uokvirivši cjelinu kadrovima pogleda na vlastite noge u hodu gradskim ulicama, naslovom proklamirani monolog pretočio je i u filmsku predodžbu osobnog pristupa, a većinu je toga zabilježio na tri lokacije – na kupalištu Bačvice, groblju Lovrinac i središnjem trgu Pijaci – koje nije snimao na isti način, a koji, prepisujemo iz teksta Višnje Vukašinović na ovim stranicama, utjelovljuju tri Martinčeve umjetničke i životne fiksacije: Mediteran, prolaznost i smrt.

“Monolog o Puli” urešen je vrlinom koja ga čini uzbudljivim i posve nevezano uz “Monolog o Splitu”.

Lenićev film traje koliko i Martinčev (7 minuta i 21 sekundu), otprilike slijedi njegovu strukturu, nudi prizore s ulica, groblja, kupališta i – kao i Martinčev – iz ponešto interijera, a odvija se uz istu zanosnu skladbu, “Bolero” Mauricea Ravela. Kao scenarist naveden je Martinac, no posrijedi su tuđi, arhivski snimci, a ne oni koje je po svom izboru snimio autor. Time je eliminiran jedan čimbenik stvaralačkog nadzora, ali je, shvaćanjem tog ograničenja kao prednosti, nove mogućnosti, otvoren i iskorišten prostor za slobodnije, vrcavije ispitivanje upečatljive pulske živosti dokumentarnih zapažanja Jelenovih ushićenika s kamerom. No Lenić i Zdravković Kunac dometnuli su do važnijeg zahtjevnijeg od djelomičnog preslikavanja forme i praćenja vodeće teme-ideje. Njihov načelno impersonalni monolog vibrira zdušno, strasno i poletno. Time je prenesena znatno bitnija osobina Martinčeva ostvarenja, a “Monolog o Puli” urešen vrlinom koja ga čini uzbudljivim i posve nevezano uz “Monolog o Splitu”.

"Monolog o Puli"
Režija: Elvis Lenić
Scenarij: Ivan Martinac
Kamera: Arhiva Kino kluba Jelen
Montaža: Marko Zdravković Kunac
Glazba: Maurice Ravel
Produkcija: Pulska filmska tvornica
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 7 minuta

Povezani tekstovi

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Lennonofilija

"Treba li nam još jedan film o Johnu Lennonu?", moglo se pročitati povodom dva razmjerno svježa dokumentarna slikopisa o tom velikanu pop-rocka.

Filmski festival Doc Edge: Dvadeset godina dokumentarnog filma na Novom Zelandu

Ove je godine Filmski festival Doc Edge proslavio svoju dvadesetu godišnjicu, a tijekom desetljeća postao je i kvalifikacijski film za nagradu Oscar.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 20. DOKUarta

Završeno je jubilarno, 20. izdanje DOKUarta,, a nagrada publike pripala je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića s prosječnom ocjenom 4,81.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (II)

Drugi nastavak esejističkog serijala "Werner Herzog, dokumentarist - od ekscentrika do klasika".

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskoj konkurenciji 68. DOK Leipziga!

Čak dva hrvatska dokumentarna filma ušla su u natjecateljski dio ovogodišnjeg, 68. DOK Leipziga.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Novi azerbejdžanski film u Klubu MaMa

U Zagrebu će se 16. listopada u 19 sati, u prostoru Kluba MaMa, održati filmsko-diskurzivni program "Novi azerbejdžanski film".

Uvod u svijet Adama Curtisa – dokumentarist moći i ideologije

Adam Curtis nije prorok kraja, već analitičar raspada – poglavito raspada općeg smisla, pri čemu ne nudi izlaz, ali nas poziva da povijest iznova preispitamo.

Laura Mulvey dobitnica nagrade “Wild Dreamer” za životno djelo

Subversive Festival u suradnji s Kulturno informativnim centrom i Restartom, ugošćuje prominentnu britansku feminističku i filmsku teoretičarku i autoricu Lauru Mulvey.

Rada Šešić: “Hrvatski autori ove godine na DOKUart dolaze s izuzetno odvažnim filmovima”

Selektorica bjelovarskog festivala DOKUart, Rada Šešić, za Dokumentarni.net najavljuje jubilarno, dvadeseto izdanje ove filmske manifestacije.
Režija: Elvis Lenić<br> Scenarij: Ivan Martinac<br> Kamera: Arhiva Kino kluba Jelen<br> Montaža: Marko Zdravković Kunac<br> Glazba: Maurice Ravel<br> Produkcija: Pulska filmska tvornica<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 7 minuta19. Liburnia Film Festival: "Monolog o Puli" - U prvom licu, tuđom kamerom