Već prvi prizor “Usidjelica” / “Leftover Women” (2019) američko-izraelskih redateljica, scenaristica i producentica Shosh Shlam i Hille Medallije donosi ono najbolje što taj film nudi. Tridesetčetvorogodišnja Kineskinja Qiu Hau Mei, uspješna, nenametljivo dotjerana, mlada, privlačna zrela žena određenog životnog iskustva, dolazi u agenciju za bračno posredovanje u Beijingu. U razgovoru s predstavnicom tvrtke izlaže svoje, rekli bismo razumne želje i očekivanja glede mogućeg budućeg supruga. Posrednica joj, međutim, uljudno, no bez okolišanja uzvrati da bi bilo poželjno da snizi kriterije jer, uz ostalo, nije više mlada, a ni osobito lijepa. Psihofizička preobrazba Qiu Hau Mei iz dostojanstveno samouvjerene žene koja je ušla u ured u nesigurnu osobu punu dvojbi i koja izlazi iz ureda fascinantna je. U izgledu Qiu HauMei nije se promijenilo gotovo ništa, a promijenilo se sve. Urušavanje samopouzdanja čitamo joj u očima, izrazu lica, držanju, kretnjama, pri čemu nije riječ o radikalnim pomacima, već o nizu nijansi čije sabiranje i odnosi predočavaju gotovo posve drugačije izgrađenu ličnost. Da je posrijedi igrani film, pomislili bismo da je riječ o vrhunskoj glumi, štono riječ za Oscara!.
Problemsko središte “Usidjelica” koje su jučer počele svoju hrvatsku kinoturneju, jest jedna od nevolja suvremene Kine. Kao posljedica politike jednoga djeteta danas je u toj zemlji 30 milijuna (!) muškaraca više nego žena. Stoga se očekuje da se sve žene udaju rano i rađaju potomstvo, a društvo, snažno potaknuto i vladinim stavom, djelovanjem i odredbama, vrši u tom smislu snažan pritisak na mlade. Neudane žene starije od 27 godina naziva se, kako navodi engleski naziv filma leftover women – ostacima, otpadom – a u hrvatskom je prijevodu taj pojam prilagođen u usidjelice. Osvrćući se na film, dio inozemnih kritičara zamjera mu dvoje: da vrlo slabo informira o polaznom problemu i da ponajviše prati spomenutu Qiu Hau Mei, zanemarujući druge dvije protagonistice – 28-godišnju radijsku voditeljicu Xu Min i 36-godišnju profesoricu filma i televizije Gai Qi – i njihovo nošenje s prisilnim uplovljavanjem u bračnu luku.
Mikrofon i kamera Shosh Shlam i Hille Medallije neintruzivno promatrački, no vazda u neposrednoj blizini bilježe mnoge zanimljive, uzbudljive, emotivne obiteljske situacije, razgovore i dijaloge koji uobičajeno ne izlaze izvan četiri zida.
Rečene primjedbe nisu neopravdane, ukoliko procjenjujemo i doživljavamo iz toga kuta. O politici jednog djeteta ne doznajemo baš ništa osim otprilike toga što je navedeno u gornjem odlomku – bilo bi, čini se, malne elementarno informirati o tomu otkad-dokad je trajala i tko ju je i zašto uveo, a vjerojatno ne bi bilo zgorega ni čuti kakvo tumačenje ili komentar nekadašnjeg ili aktualnog nadležnika. Minutaža posvećena Xu Min i Gai Qi uistinu je osjetno kraća negoli ona odvojena za Qiu Hau Mei. No kakve god bile prvotne namjere filmašica, čini se pohvalnim da su tijekom rada na filmu prepoznale Qiu Hau Mei kao najzanimljiviju među trima, jer uz gore opisan početni prizor, ona u barem još dva izrazito dojmljivo iskazuje slične dragocjene vrline. Otapanje nalik prvome zbiva se za razgovora s potencijalnim mužem koji otvoreno objašnjava da želi biti dominantna glava obitelji, a previranja gotovo očajničke unezvjerenosti na licu Qiu Hau Mei kad se, po posjetu roditeljskoj bračnoj tržnici (nešto poput alanfordovsko-crnotalasnog improviziranog uličnog placa na kojem roditelji traže supružnike djeci) u suočavanju s problemom koji joj se čini nerješivim – ona se ne želi udati, a svi je na to tjeraju – pravi je dragulj filmskoga zapisa. Antologijskih odlika, kad bi se okolnosti tako uobličile.
Mikrofon i kamera Shosh Shlam i Hille Medallije neintruzivno promatrački, no vazda u neposrednoj blizini bilježe mnoge zanimljive, uzbudljive, emotivne obiteljske situacije, razgovore i dijaloge koji uobičajeno ne izlaze izvan četiri zida – neke od njih i s druge dvije prezrele udavače – a ne odmičući pogled od brakosklopnog problema zahvaćaju i mnogo šire i dublje u prikaz i narav ljudskih odnosa, bez obzira na podnevnice, usporednice i vrijeme zbivanja. Trenja ili razmimoilaženja različitih logika, shvaćanja, razmišljanja, individulanog i kolektivnog, utuvljenog i promišljenog, tradicionalnog i suvremenog, slobodnog i zadrtog, usvojenog i stečenog prisutna su uvijek i svugdje. Takvi smo.
