Filmska karijera britanskog redatelja i producenta Rossa Kauffmana traje već eto dvadesetak godina. Ponešto je možda drugačija u odnosu na ostatak kolega, jer je Kauffman već na njenom samom početku osvojio Oscara za dokumentarni film “Born Into Brothels: Calcutta’s Red Light Kids” (koredateljica Zana Briski, 2004.). Tijekom godina Kauffman se orijentirao uglavnom na kratkometražne doku-uratke (“E-Team”, “Taken by the Tiger”), pa će neki filmski kroničari možda biti razočarani uvjetno rečeno profesionalnom stagnacijom Britanca, barem iz kuta vatrometnog početka jedne obećavajuće karijere. Koliko je to pošteno prema Kauffmanu – možda i nije previše, ali autor se nedavno ponovno vratio u fokus međunarodne filmske zajednice prednominacijskim izborom za Oscara njegovog najnovijeg filma “What Would Sophia Loren Do?” (2021).
Možda si nikad niste postavili pitanje iz naslova – “Što bi napravila Sophia Loren?”, ali jest simpatična i srčana Vincenza Nancy Kulik, 82-godišnja Italoamerikanka iz New Jerseyja. A upravo se talijanskoj filmskoj divi, tek nekoliko godina starijoj od naše glavne protagonistice, Nancy obraćala za savjet gledajući ovu na malom TV-ekranu ili velikom kino-platnu, prisjećajući se i teškog glumičinog životnog puta kroz koji je prolazila uvijek uzdignute glave. Sophije Loren većina se sjeća kao graciozne, svemirski lijepe i karizmatične crnopute krasotice koja je s tek navršenih sedamnaest zaigrala u “The Gold of Naples” (1954) Vittorija De Sice, da bi je suradnja s istim redateljem dovela do najvećeg profesionalnog uspjeha, Oscara za “Two Women” (1960). Ispod glamuroznih uspjeha i suradnji s kremom tadašnje holivudske filmske mašinerije (Cary Grant, Clark Gable, Frank Sinatra, Paul Newman), konstantno je tinjala bol teškog djetinjstva obilježenog glađu i nesređenom obiteljskom situacijom. Sve ono što joj je bilo uskraćeno u formativnim godinama, Loren je odlučila ispraviti u osobnom i profesionalnom životu, često glumeći snažne žene koje se ne slamaju pod pritiskom, primjerice u već spomenutom napuljskom filmu, još jednom dobitniku Oscara “Yesterday, Today, and Tomorrow” (1963), “Marriage, Italian Style” (1964) itd.
“What Would Sophia Loren Do?” ne pretendira na tron ultimativnog bio-doksa o Sophiji Loren, ali gledateljske poene skuplja zanimljivim biografskom slikom u slici, života toliko različitih, a opet toliko sličnih u onoj osnovnoj ljudskoj srži.
Baš potonja dva filma citira Nancy Kulik kao inspirirajuću snagu tijekom nekih od svojih životnih oluja. Svim okolnostima unatoč fiktivna ili prava Sophia nikad nije klonula duhom, izvlačeći najbolje iz zadane situacije. Ako već njena Sophia ne baca koplje u travu, pa kako će onda i Nancy? Ovu šarmantnu i još uvijek nevjerojatno lucidnu ženu zatičemo u njenom obiteljskom gnijezdu u New Jerseyju, kojeg je izgradila s mužem Alanom i četvero, sada već odavno odrasle djece. Jedno od njih, najmlađi Dominic, nesretno je preminuo 2016. godine surfajući u Puerto Ricu. Događaj je to kojeg se, razumljivo, prisjeća s tugom, iako je i poput njene filmske junakinje bila prisiljena ostati prisebna i jaka. Kauffman ovdje, primjerice, vuče paralelu sa smrću producenta Carla Pontija, dugogodišnjeg Loreninog životnog partnera.
“What Would Sophia Loren Do?” ne pretendira na tron ultimativnog bio-doksa o Sophiji Loren, ali gledateljske poene skuplja zanimljivim biografskom slikom u slici, života toliko različitih, a opet toliko sličnih u onoj osnovnoj ljudskoj srži. Izvršna producentica dokumentarca je glavom i bradom Regina Scully (“The Invisible War”), Nancyjina kćerka koja svojim vezama dogovara upoznavanje Loren i svoje majke. Vrhunac je to “WWSLD”-a, koji protječe poput ostatka filma – prozračno, nepretenciozno, s puno duha. Dvije dive za ugodan početak tjedna, a mogle bi – tko zna – uskoro, ruku pod ruku prošetati i do Zlatnog kipića.
