PočetnaRecenzije18. Human Rights Film Festival: "Sretan Božić, Yiwu" - Predbožićna kapitalistička mora

18. Human Rights Film Festival: “Sretan Božić, Yiwu” – Predbožićna kapitalistička mora

|

U zapadnjačkoj imaginaciji, od pučke tradicije pa do popkulturne inačice, Djed Mraz smješten je na europski sjever da bi pomnom organizacijom i podjelom rada redovito osiguravao instrumentarij za središnji događaj, proslavu Božića. Takvo mjesto u suvremenom svijetu postoji, ali je iz Europe izmješteno u Aziju, iz sela diznijevskih kontura u hladan industrijski grad, dok su u pogonu patuljke zamijenili kineski građani. Srpski redatelj Mladen Kovačević u svom najnovijem filmu prigodno nazvanom “Sretan Božić, Yiwu” / “Merry Christmas, Yiwu” (2020), taj grad identificira kao Yiwo i prokazuje pounutrenje političkog diskursa, koji svaki rad interpretira kao ispunjenje individualne i društvene svrhe. Kovačevićev film ove je godine osvojio Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film Sarajevo Film Festivala, a u njemu se dekonstruira legenda i eksplicitno otkrivaju njene implikacije u globalnom društvu nejednakosti.

Yiwu je grad u kojem je industrija bazirana na proizvodnji božićnih ukrasa, a ogromne potrebe zapadnog tržišta pokrenule su domino efekt mobilizacije radne snage u pokušaju njegova zadovoljenja. Radnica nas u filmu upoznaje s činjenicom da nekoliko stotina tvornica ukrasa u gradu ni približno ne zadovoljava potražnju. Sraz suprotnosti, u čijem su temelju uvjeti proizvodnje blagdanskog kiča, postaje formalna odlika filma. Smjenjuju se kadrovi snolikih krajobraza u koje kamera preobražava detalje tvorničkih produkata i ogoljele egzistencije radnika koji ih produciraju. Uvjeti rada ipak su daleko od neljudskih, na koje nas asociraju filmovi poput “China Blue” (2005) Micha X. Peleda. No, otuđenost koja definira atmosferu, na dramaturškoj razini realizirana depersonalizacijom protagonista, otkriva se kao rezultat društvene normalizacije permanentnog rada, daleko od ideala tri osmice.

Iz svih elemenata filma, svakog naizgled intimnog razgovora ili položaja tijela koje kamera voajerski prati, nazire se želja za zaradom, usprkos i uz pomoć repetitivnog rada. On pak, kako nam kamera sugerira, određuje hijerarhiju i upisuje se u snimljena tijela, na korak do dehumanizacije i uniženja na položaj robe. Pred gledateljem je sama srž dijalektike modernog svijeta, materijalnu i emocionalnu prazninu smjenjuje blještavilo umjetno stvorenih potreba.

Strukturalno Kovačević film dijeli na poglavlja, koja imaju za cilj upoznati nas s obiteljskim i društvenim prilikama odabranih protagonista. Međutim, unifikacija se otkriva kao temeljna logika kineskog društva, u kojem minimalne razlike u položaju ne determiniraju specifične životne odabire. Svaki je njihov čin dubinski obilježen nužnošću neprekinutog rada. Suptilni prijelazi prema novim protagonistima naznačeni su tekstom dijaloga nepoznatog podrijetla preko panoramskog kadra. Možemo samo naslutiti da je sljedeća scena vizualni produžetak ispisanog. Tekst se međutim ne odnosi ni na koga posebno, jednako ga se može vezati uz sve prikazane aktere.

Mladen Kovačević u dokumentarcu “Sretan Božić, Yiwu” nenametljivo gradi sliku globalnog društva, pri čemu ono neprikazano progovara najglasnije. On ne osuđuje, već plastično ilustrira konotacije globalnih proizvodnih odnosa i distribucije dobara.

Povremeno prisjećanje protagonista na propuštene prilike zarobljeno je u neoliberalni novogovor istinske slobode koju tržište ustvari nudi. Iako klasno uvjetovanje na trenutke dolazi do izražaja, svijest o toj činjenici povlači se pred obećanjem materijalnog prosperiteta. Svi aspekti života u koje nam je dan uvid, zgušnjavaju se u jednu dimenziju.
Montažnim paralelizmom Kovačević ostvaruje ritam, statične i na momente apstraktne kadrove kamera laganim pokretom ukotvljuje u tvorničku stvarnost. U početku distancirana, postepeno se približava likovima, istražujući njihovu mimiku i pokušavajući prodrijeti iza geste. Nemogućnost toga do krajnosti se realizira završnim kadrovima ritualne proslave Kineske nove godine. Ipak, dinamika uspostavljena u prvom dijelu filma, njegovim odmakom se narušava, najviše zbog izostanka estetski potentnih kadrova, koji svakodnevicu preobražavaju u skoro mistično iskustvo, koje se redovito urušava u realnosti.

Mladen Kovačević u dokumentarcu “Sretan Božić, Yiwu” nenametljivo gradi sliku globalnog društva, pri čemu ono neprikazano progovara najglasnije. On ne osuđuje, već plastično ilustrira konotacije globalnih proizvodnih odnosa i distribucije dobara. Sveprisutna unifikacija pak postaje dijagnoza društva u cjelini, u kojem prevladava tendencija poništavanja lokalnih razlika. I dok će u našem slučaju praznici proći u samorazumljivosti ili elitističkom odbacivanju masovnog ukusa, u Yiwu Božić ne prestaje. Baš kao u uvrnutoj priči, reproducira se uvijek iznova.

"Sretan Božić, Yiwu" / "Merry Christmas, Yiwu"
Scenarij i režija: Mladen Kovačević
Producenti: Mario Adamson, Iva Plemić i Ruth Reid
Direktor fotografije: Marko Milovanović
Montaža: Jelena Maksimović
Glazba: Olof Dreijer
Zemlje podrijetla: Švedska / Srbija / Njemačka / Francuska / Katar / Belgija
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 93 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Što je nama kino danas? Nacrt za istraživanje djelovanja Art-kina Croatia u Rijeci

Čak i površno poznavanje riječke kulturno-filmske scene prepoznaje Art-kino Croatia kao središnje mjesto kojem ostale inicijative graviraju.

Mia Maros Živković: “‘Oda’ je pjesma, hvalospjev ženama”

Naša najnovija sugovornica je Mia Maros Živković, redateljica dokumentarca "Oda" (2024), koji je na Gledalištu osvojio Posebno priznanje.

Julien Temple u riječkom Art-kinu

U sklopu programa "Cinehill hoće ići na more", u Art-kino stiže višestruko nagrađivani britanski autor Julien Temple.

Rani padovi Stanleya Kubricka

Četvrti tekst esejističkog serijala "Mineur/majeur" donosi pogled na manje poznate dokumentarce Stanleya Kubricka.

Kino na pruzi

Objavljujemo tekst nastao povodom programa "Kino na pruzi", koji je Dina Pokrajac selektirala za projekt "Kino Trešnja".

Dvije Zlatne Arene za “Našu djecu” Silvestra Kolbasa

"Naša djeca" (Factum, 2024.) Silvestra Kolbasa osvojila su dvije Zlatne Arene na netom završenom, 71. Pulskom filmskom festivalu.

“Hearts of Darkness: A Filmmaker’s Apocalypse” – “Kako ću odustati od sebe?”

U drugom eseju ovogodišnjih "Klasika" bavimo se dokumentarnim filmom "Hearts of Darkness: A Filmmaker's Apocalypse" (1992).

“U Rijeci se osjeća nedostatak vizije i strateškog promišljanja kulture”

Marin Lukanović i Borko Novitović za naš portal govore o svom dugogodišnjem djelovanju unutar riječke udruge Filmaktiv, koja je ove godine napunila 20 godina postojanja.

Preminuo filmski i kazališni kritičar Tomislav Kurelec

U Zagrebu je, u 83. godini, preminuo filmski i kazališni kritičar te redatelj Tomislav Kurelec.

13. Škola dokumentarnog filma: Bez šminke

U zagrebačkom Dokukinu KIC 18. su lipnja premijerno prikazani završni radovi 13. Škole dokumentarnog filma.
Scenarij i režija: Mladen Kovačević<br> Producenti: Mario Adamson, Iva Plemić i Ruth Reid<br> Direktor fotografije: Marko Milovanović<br> Montaža: Jelena Maksimović<br> Glazba: Olof Dreijer<br> Zemlje podrijetla: Švedska / Srbija / Njemačka / Francuska / Katar / Belgija<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Trajanje: 93 minute18. Human Rights Film Festival: "Sretan Božić, Yiwu" - Predbožićna kapitalistička mora